REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1778/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru proitv tuženika: 1. DO, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HO, OIB [osobni identifikacijski broj], oba iz Zadra, Ivane Brlić-Mažuranić 40, zastupani po punomoćniku Filipu Periću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u suposjed, isplate i diobe, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2850/2024-3 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1474/2019-47 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije 1. i 2. tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici DO i HO (dalje: tuženici) podnijeli su ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 2850/2024-3 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1474/2019-47 od 6. svibnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu i to zato što je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda. Pitanja glase:
„- Treba li tužitelj dokazati da je tuženik u posjedu nekretnine za koju traži predaju u posjed?
odnosno
- Treba li tužitelj točno označiti dio nekretnine za koji traži predaju u posjed? odnosno
- Treba li vještak građevinske struke točno označiti za koji dio nekretnine procjenjuje prosječnu mjesečnu visinu zakupnine?
odnosno
Treba li prvostupanjski sud obavijestiti treće osobe u parnici na prijedlog stranaka, ako iz pravomoćne odluke proizlazi da bi treća osoba bila suvlasnik iste?“
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. i čl. 385. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP. Naime, u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a st. 1. ZPP.
4. Tuženici u prijedlogu postavljaju vrlo uopćena pitanja, u odnosu na koje očekuje potvrdan odgovor, međutim odgovor na svako pojedino pitanje ovisi i od okolnosti pojedinog konkretnog slučaja (ovisno o spornim činjenica te kvaliteti i sadržaju provedenih dokaza). Međutim, iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi se dalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a potrebne razloge ne mogu nadomjestiti tvrdnje kojima tuženici napadaju obrazloženje ili polemiziraju s obrazloženjem osporene presude, izražavajući nezadovoljstvo njezinim sadržajem, odnosno kojima u suštini samo preocijenjuje provedene dokaze i ističe svoje viđenje pravilnog vođenja i ishoda spora. Nadalje, prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži određene razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, predlagatelji ne ukazuje da o postavljenim pitanjima, a u bitnom podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima, postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse). Pritom, sam paušalan navod da o istaknutim pitanjima nema prakse revizijskog suda ne može zamijeniti potrebne jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ZPP.
5. Stoga, a kako revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije kreirati pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ako ga sami predlagatelji nisu određeno naznačili, nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
