REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1054/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1393/2021-2 od 15. veljače 2022., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P- 233/2019-24 od 1. ožujka 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je ugovor o [broj kredita] sklopljen 3. veljače 2006. između stranaka, potvrđen dana 6. veljače 2006., po Javnom bilježniku Vladimiru Greblo pod brojem Ou-22/2006-1 ništetan u cijelosti te da ne proizvodi nikakve pravne učinke (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice u dijelu kojim se utvrđuje ništetna odredba iz čl. 2. st. 1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 3. veljače 2006. između stranaka, a potvrđenog dana 6. veljače 2006. po Javnom bilježniku Vladimiru Greblu, pod brojem Ou-22/2006-1, u dijelu odredbe koji glasi: „a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…" te odredba iz čl. 7. st. 1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 3. veljače 2006. godine između stranaka, potvrđenog dana 6. veljače 2006. godine po Javnom bilježniku Vladimiru Greblu pod brojem Ou-22/2006-1 u dijelu odredbe koji glasi: "…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke vežećem za CHF na dan plaćanja…" (točka I. izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim Ugovora o [broj kredita] sklopljen 3. veljače 2006. između stranaka, potvrđen dana 6. veljače 2006. po Javnom bilježniku Vladimiru Greblo pod brojem Ou-22/2006-1, osim u dijelu kojim se utvrđuje ništetna odredba iz čl. 2. st. 1. navedenog Ugovora o kreditu, u dijelu odredbe koji glasi: …a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…", te odredba iz čl. 7. st. 1. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: "…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke vežećem za CHF na dan plaćanja…"., te da u tom prostalom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao neosnovan (točka II. 1. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. 2. i III. izreke).

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-3344/2022-2 od 14. lipnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Može li ostati na snazi ugovor o kreditu čije su odredbe o načinu promjene kamatne stope te o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF ništetne?

4. Sukladno dopuštenju tužitelj je podnio reviziju u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zatraživši odgovor na dopušteno mu pravno pitanje. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te zahtjev prihvatiti, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženica se istoj protivi i predlaže je odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom dijelu postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu opisanoga u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu iznosa koji su plaćeni po osnovi ugovora.

9. U odnosu na postavljeno pitanje u ovom stadiju postupka sporno je, je li zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.

9.1. Sud drugoga stupnja u odnosu na to pitanje polaze od odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) te odredbe čl. 87. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 97/07, dalje ZZP). Na temelju tih odredaba zaključuje da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10. Prije svega valja naglasiti da je predmetni ugovor sklopljen 3. veljače 2006. i nije u dosegu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje: EU). Naime, čl. 2. st. 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).

10.1. Stoga je za odgovor na postavljena materijalnopravna pitanja u ovom predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, dakle, odredbe ZOO-a te odredbe ZZP/03. Člankom. 1021. ZOO-a je propisano: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je ugovoreno“

Člankom 324. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nadalje, člankom 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. U pogledu ovih pravnih pitanja ovaj sud je u činjenično podudarnim situacijama u odlukama Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025. te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojim:

„....bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.... banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno....valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.... dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).... utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen...“

Nadalje, u odnosu na sadržajno podudarno postavljeno materijalno pitanje u citiranim odlukama je odgovoreno:

„ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“, te se reafirmiranjem ovih pravnih shvaćanja odgovara na postavljena pravna pitanja i u ovom predmetu.

12. Obzirom da je pobijana presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje temeljem čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke.

13. Odgovor na reviziju nije bio potreban za odluku u ovoj pravnoj stvari pa je zahtjev tuženice za naknadom takvog troška valjalo odbiti.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek