Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3628/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TD "Metalni proizvodi Hera" j.d.o.o., kao pravne osobe, MB i SB, kao odgovornih osoba, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. i stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći (NN br:39/13, 130/17, 118/18, 119/20) i članka 229. stavak 1. točka 34. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 96/08, 127/17, 98/19.), odlučujući o žalbi III-okr. odgovorne osobe SB podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel, od 8. ožujka 2023., b roj: 31. Pp-1364/2022-15, u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba III-okr. odgovorne osobe SB i potvrđuje pobijana presuda.
Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) III-okr. odgovorna osoba SB je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 2.123,60 eura, a II-okr. i III-okr. odgovorna osoba svaki od po 265,44 eura. zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. i stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći i članka 229. stavak 1. točka 34. i stavak 2. Zakona o radu, opisanih u izreci.
1. Istom presudom okrivljenici su obvezani da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 (trideset) eura, svaki.
2. Protiv te presude okrivljenica SB je pravodobno podnijela žalbu pobijajući istu zbog: pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, a kako to proizlazi iz sadržaja iste. Žaliteljica u žalbi u bitnome navodi da nije kriva za počinjene prekršaje. Pristala se upisati kao prokurista ali bez odgovornosti iz razloga što je imala problem kod potpisivanja nekih dokumenata za Finu i poreznu upravu. Zaposlenicima je slala isplatne liste koje se nisu vraćale i zbog toga se ne osjeća krivom što se tiče postupanja po zakonskim odredbama sve je učinila sa svoje strane da se isto dovede u redu ali bezuspješno. Na kraju ističe da je novčana kazna preveliko opterećenje za nju obzirom na njene godine i narušeno zdravlje zbog situacije u kojoj se našla ni kriva ni dužna.
3. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu III-okr. odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi III-okr. odgovorne osobe, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6.
Naime,odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7. Svi navedeni žalbeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žaliteljica samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji žaliteljice, za što je sud dao valjano obrazložene razloge.
8.
Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žaliteljice u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela III-okr. odgovorne osobe kao prekršaje iz primijenjenih propisa.
9. Nadalje, neosnovano žaliteljica prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice detaljnog i okolnosnog priznanja žaliteljice na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom, kada je priznala sve odlučne okolnosti koje čine biće djela prekršaja, a čemu u bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se žaliteljica zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Žaliteljica nije dovela u sumnju vjerodostojnost svog iskaza – na primjer tvrdnjom da je bila u zabludi, odnosno da je priznanje odraz prinude ili postojanja nedopuštenih pobuda ili motiva čiji je cilj prikrivanje istine.
10. Činjenice koje terete III-okr. odgovornu osobu su dokazane u dovoljnoj mjeri, po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda, a u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka što u konkretnom predmetu nije slučaj.
11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena ukupna novčana kazna III-okr. odgovornoj osobi nije prestroga, a tim više što su pojedinačno utvrđene novčane kazne ublažena daleko ispod zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja i ne postoji zakonska mogućnost za izricanjem mjere upozorenja-opomene (čl. 43. Prekršajnog zakona), kako okrivljenica svoje žalbene navode u tom dijelu nije ničim potkrijepila ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje novčane kazne.
12. Odluka o troškovima postupka utemeljen je na zakonu.
13. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu III-okrivljenice odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 21. svibnja 2025.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 otpravka: za spis, III-okrivljenicu i tužitelja.