REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5333/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB 75665455333, iz Zagreba, Planinska 13a, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž- 1102/2024-2 od 5. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1050/2020-124 od 6. lipnja 2024., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1102/2024-2 od 5. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1050/2020-124 od 6. lipnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, da nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da odgovor na to pitanje proizlazi iz zakonske odredbe čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), a koja odredba je jasna i ne zahtjeva posebno tumačenje.
4. U odnosu na preostala pitanja navodi se prvenstveno, da tužitelj tim pitanjima polazi od suprotnog utvrđenja od onoga što je sud utvrdio u pobijanoj odluci, a u odnosu na valjanost odredbi Općih uvjeta osiguranja i to konkretno odredbe čl. 12. st. 3. Općih uvjeta osiguranja, budući da iz obrazloženja pobijanih odluka i utvrđenja nižestupanjskih sudova - ne proizlazi da bi ta odredba Općih uvjeta osiguranja, bila ništetna. Nadalje, u odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje nadodaje se još i to da odgovor na ta pitanja u okolnostima konkretnog slučaja ne utječe na odluku u sporu. Navedeno, s obzirom na utvrđenja drugostupanjskoga suda da je tužiteljica na temelju navedene odredbe čl. 12. st. 3. Općih uvjeta osiguranja, prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu osigurnine trebala tuženiku predočiti dozvolu banke da se osigurnina isplati njoj, a što je tužiteljica učinila tek uz podnesak od 8. veljače 2021. koji je tuženiku dostavljen 10. veljače 2021. (kada je tužiteljica tuženiku dostavila nedvosmislenu suglasnost da se osigurnina isplati njoj) i da je u tom trenutku tek za tuženika nastala obveza da tužiteljici isplati osigurninu.
5. Kako dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.
6. Nadalje, postupajući prema odredbi čl. 385.a ZPP-a ovaj sud ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. toga Zakona.
7. Naime, u odnosu na navode tužiteljice da bi joj pobijanom odlukom bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu odluku, valja navesti da s obzirom na to da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tužiteljica nije učinila vjerojatnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a da joj je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
8. Stoga je, s obzirom na to da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, pravo na obrazloženu odluku, pravo na jednakost pred zakonom, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
