REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2651/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bigrom d.o.o. u stečaju, Gospić, Kukljić 65, OIB 25104092057, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Jurić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ČČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-961/2024-2 od 28. veljače 2024., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-597/2022-8 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje osnovanosti tužiteljevog osporavanja tuženikove tražbine, u iznosu od 300.000,00 Eur-a (2.250.000,00 kn) kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad tužiteljem Bigrom d.o.o. koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-275/2020, a koja je tražbina prijavljena pod rednim brojem 3, odnosno koja je u tablici osporenih tražbina navedena pod brojem 12. (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.328,29 Eur-a / 281.250,00 kn u roku od 15 dana (točka I. podtočka 1. izreke) i odbio je tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi troškove postupka (točka I. podtočka 2. izreke). Rješenjem je odbacio tužbu u dijelu koji glasi: „Utvrđuje se osnovanim osporavanje tuženikove tražbine u iznosu od 300.000,00 eura (2.250.000,00 kn) kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad tužiteljem BIGROM d.o.o. koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-275/2020, a koja je tražbina prijavljena pod rednim brojem 34, odnosno koja je u tablici osporenih tražbina navedena pod brojem 20.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno i riješeno je:
„Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-597/2022-8 od 20. listopada 2023. u točki I. podtočka 1. njene izreke.“.
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se tužiteljeva žalba kao neosnovana i ukida odluka o troškovima sadržana u presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-597/2022-8 od 20. listopada 2023. u točki I. podtočka 2. i u točki II. izreke presude kao i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-597/2022-8 od 20. listopada 2023.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci o trošku.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. U slučaju kada tužitelj pokrene parnicu radi osporavanja dviju tražbina, tuženik već u odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu prizna istovjetnost tih tražbina te faktično postojanje samo jedne tražbine, u tijeku postupka se raspravlja samo o jednoj tražbini koju sud pri donošenju meritorne odluke utvrdi kao osnovanu, može li se smatrati da su stranke imali istovjetan uspjeh u sporu te sukladno tome odlučiti o parničnom trošku?
2. U slučaju kada sud propusti donijeti djelomičnu presudu na temelju priznanja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, može li se smatrati da je nakon propusta suda u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva parnični trošak prouzročila stranka koja je priznala dio tužbenog zahtjeva?
3. U slučaju kada stečajni vjerovnik prijavi istovjetnu tražbinu dva puta isključivo radi izostanka potvrde o prijavi tražbine pri prvom prijavljivanju tražbine, te pri tome jasno i nedvosmisleno napomene stečajnom upravitelju dužnika postojanje samo jedne tražbinu, može li se on smatrati isključivo odgovornim za navođenje dviju različitih tražbina u stečajnom postupku te da je time dao povod za tužbu za osporavanjem dviju istovjetnih tražbina?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
4. Istovremeno podnosi prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a jer da su zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Na prijedlog je odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna jer u odnosu na ista tuženik nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, niti tuženik u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih - žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
8. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten glede postavljenih pitanja.
10. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Puko neslaganje sa činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja ne može biti razlog zbog kojeg bi se dopustilo podnošenje revizije u ovoj stvari primjenom odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
11. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer troškovi sastava odgovora na prijedlog nisu bili potrebni troškovi jer u odgovoru na prijedlog tuženik nije naveo niti jednu odlučnu okolnost koja nije bila iznesena tijekom postupka koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
