REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-68/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, mr. sc. Dražena Jakovine i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika DŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika GŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Adrijan Čada, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika GŠ, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-34/2024-2 od 23. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-67/2020-51 od 27. listopada 2023., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-34/2024-2 od 23. siječnja 2024. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 67/2020-51 od 27. listopada 2023., u odnosu na drugotuženika GŠ, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž- 34/2024-2 od 23. siječnja 2024. potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-67/2020-51 od 27. listopada 2023., kojom je naloženo tuženicima da solidarno tužitelju isplate iznos od 12.165,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2023. do isplate te je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.412,85 eura.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem, poslovni broj Revd-2467/2024-2 od 10. rujna 2024., podnio je drugotuženik GŠ zbog pravnih pitanja:

„U slučaju ispunjenja obveze po ugovoru o osiguranju potraživanja između osiguratelja i banke kreditora, na način da je osiguratelj svojem osiguraniku, banci platio osigurninu koja predstavlja iznos dospjele tražbine po ugovoru o kreditu banke prema korisniku kredita i sudužniku, prelazi li samom činjenicom i trenutkom plaćanja po samom zakonu na osiguratelja prava na naplatu tražbine prema dužnicima, temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZOO/91 (sada čl. 90. st. 3. ZOO), odnosno odredbe čl. 939. st. 1. ZOO/91 (sada čl. 963. st. 1. ZOO) ili je za prijenos takvog prava na osiguratelja potrebno zaključiti poseban ugovor o cesiji/prijenosu (ustupu) tražbine sa osiguranikom, sve u smislu pravnog shvaćanja iz odluke VSRH broj Rev-3014/2014 od 27. ožujka 2019.?

Radi li se u takvom slučaju o ispunjenju tuđe obveze na strani osiguratelja ili o ispunjenju njegove vlastite obveze na temelju ugovora o osiguranju potraživanja, te primjenjuju li se na isti odredbe ZOO o prijelazu osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja, imajući u vidu odredbu o isključenju osiguranja, sadržanu u odredbi čl. 899. ZOO/91 (sada čl. 923. ZOO)?“.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je osnovana.

5. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

6. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je prvotuženik DŠ **.**.2003. sklopio sa Volksbank d.d. kao kreditorom Ugovor o kreditu u kojemu je drugotuženik bio sudužnik i prema kojemu je banka prvotuženiku DŠ stavila na raspolaganje iznos od 12.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje vozila sa rokom otplate od 84 mjeseca;

- da navedeni kredit po Ugovoru o kreditu od 10. veljače 2003. nije uredno otplaćivan;

- da je banka u studenom 2003. otkazala taj Ugovor o kreditu, slijedom čega je čitavi iznos kredita dospio na naplatu;

- da je banka sa tužiteljem kao osigurateljem, imala sklopljen Ugovor o osiguranju kojim se tužitelj obvezao banci nadoknaditi iznose koje ona potražuje od svojih dužnika (korisnika kredita) na ime odobrenih kredita koje nije uspjela naplatiti, s time da su tim Ugovorom bili osigurani krediti za kupnju motornog vozila s rokom otplate do 84 mjeseca, odobreni u maksimalnom iznosu od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti;

- da je tužitelj zatraženi neisplaćeni iznos kredita, kojega je banka imala spram prvotuženika u iznosu od 92.348,11 kn, isplatio 24. prosinca 2003.

6.1. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 299. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) prihvatio tužbeni zahtjev, uz zaključak da je u konkretnom slučaju u skladu sa st. 3. navedenog čl. 299. ZOO/91 došlo do subrogacije prava sa banke na tužitelja.

6.2. Drugostupanjski sud prihvaća ovakvo shvaćanje prvostupanjskoga suda i potvrđuje prvostupanjsku presudu, te nadodaje da se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o ustupu potraživanja (cesiji) na koju bi se imale primijeniti odredbe čl. 436. - 453. ZOO/91 već da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o subrogaciji propisanoj odredbom čl. 299. st. 1. ZOO/91, a koja subrogacija je izvršena 24. prosinca 2003.

(kada je tužitelj izvršio isplatu banci).

7. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

8. Sukladno odredbi čl. 299. ZOO/91 (sada čl. 90. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju ispunjenja tuđe obveze, svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima (st. 1.), vjerovnikova prava mogu priječi na ispunitelje i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja sklopljenog prije ispunjenja (st. 2.) i u ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u pravo vjerovnika nastaje ispunjenjem (st. 3.). Odredbom čl. 939. st. 1. ZOO/91 (sada čl. 963. st. 1. ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja, prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

8.1. Međutim, odredbom čl. 899. ZOO /91 (sada čl. 923. ZOO) je propisano da se odredbe toga odsjeka (opće odredbe) zajedničke odredbe za osiguranje imovine i osiguranja osoba, u kojim odredbama se nalazi i odredba čl. 939. ZOO/91 - sada čl. 963. ZOO - neće primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju, kao ni na osiguranja u zračnom prometu, osiguranja tražbine te na odnose iz reosiguranja.

8.2. Stoga se, odredbe o zakonskoj subrogaciji (odredba čl. 939. ZOO/91 odnosno čl. 963. ZOO) ne primjenjuje na ovu vrstu osiguranja, dakle, na osiguranje tražbine, a što je ugovor o osiguranju potraživanja sklopljen 14. lipnja 2000. između tužitelja kao osiguratelja i banke Volksbank d.d. kao osiguranika.

9. Temeljem navedenih zakonskih odredbi proizlazi, da u slučaju ispunjenja obveze po ugovoru o osiguranju potraživanja između osiguratelja i banke kreditora na način da je osiguratelj svom osiguraniku banci platio osigurninu koja predstavlja iznos dospjele tražbine po ugovoru o kreditu banke prema korisniku kredita i sudužniku, na osiguratelja ne prelaze prava na naplatu tražbine prema dužnicima po samom zakonu uslijed činjenice i u trenutku plaćanja, a temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZOO/91 (sada čl. 90. st. 3. ZOO), odnosno odredbe čl. 939. st. 1. ZOO/91 (sada čl. 963. st. 1. ZOO). Stoga, ako osiguratelj želi ostvariti povrat isplaćene osigurnine od korisnika kredita (i sudužnika) isto može učiniti tek temeljem ugovora o cesiji (ustupu) tražbine sa osiguranikom. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 13. Ugovora sklopljenog između tužitelja kao osiguratelja i Volksbanke d.d. Zagreb, kojom je propisano da isplatom štete osiguranik stupa u prava osiguranika prema dužniku, a osiguranik se obvezuje - da će na zahtjev osiguratelja izdati o tome ispravu.

9.1. Nadalje, s obzirom na sadržaj postavljenih pitanja potrebno je navesti da obveza koju je ispunio tužitelj kao osiguratelj nije tuđa obveza, već obveza koju je tužitelj preuzeo ugovorom o osiguranju tražbine koju je zaključio sa Volksbanke d.d. Zagreb, a za što je i naplatio premiju osiguranja, dakle, radi se o njegovoj vlastitoj obvezi.

Ovime je odgovoreno na postavljena pitanja.

10. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu ocjenjivali sve odlučne činjenice, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude u odnosu na drugotuženika kao revidenta i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

12. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić