Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5006/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2120/2020 od 11. srpnja 2024. godine, dana 21. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2120/2020 od 11. srpnja 2024. godine, te se predmet vraća istome prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje.

II O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem tužba je odbačena.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno postupanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Temeljem utvrđenja:

- da je tužitelj dana 24. lipnja 2020. godine podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi isplate iznosa od 5.941,17 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 5. listopada 2018. godine temeljem razlike između određene zaštićene najamnine i tržišne najamnine,

- da je tužitelj uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu dana 18. ožujka 2014. godine u kojem je navedeno da traži od Republike Hrvatske da mu plati i da ubuduće plaća iznos od 4.839,41 kuna mjesečno što predstavlja razliku između tržišne najamnine za predmetni stan i najamnine koju mu po presudi P2-4759/09 treba plaćati zaštićeni najmoprimac, pa traži da mu Republika Hrvatska plati te iznose počev od 18. ožujka 2009. godine,

- da je predmetni zahtjev za mirno rješenje spora koji je dostavljen uz tužbu podnesen Općinskom državnom odvjetništvu Split dana 18. ožujka 2014. godine, a tužba u ovome predmetu je podnesena 24. lipnja 2020. godine, dakle 6 godina kasnije,

- da je Općinsko državno odvjetništvo predmetni zahtjev za mirno rješenje spora odbilo,

- da je tužitelj protiv Republike Hrvatske pokrenuo više identičnih postupaka za različite mjesece, svaki pojedinačno, i to temeljem istoga zahtjeva za mirno rješenje spora koji datira još iz 2014. godine,

- da tužitelj nije podnio tužbu sa zahtjevom u bitnome istovjetnom zahtjevu iz zahtjeva za mirnim rješenjem spora već je odlučio svaku pojedinačnu razliku najamnine za koju smatra da ima pravo za svaki pojedini mjesec utuživati posebnom tužbom,

- da je u ovome predmetu tužba podnesena prije nego je podnesen zahtjev za mirno rješenje spora koji bi se odnosio na tužbu u ovome predmetu

Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu članka 186.a st. 6. ZPP, odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

5. Takvu odluku ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti.

6. Osnovani su žalbeni navodi da tužitelj u konkretnoj pravnoj situaciji, gdje je pravna osnova ista kao i u ranijem postupku, nije dužan podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora u odnosu na drugo utuženo razdoblje.

7. Relevantne odredbe članka 186.a ZPP glase:

- (stavak 1.): „Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.“

- (stavak 2.): „Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci.“

- (stavak 3.): „Podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje.“

- (stavak 4.): „Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, ima svojstvo ovršne isprave. “

- (stavak 5.): „Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.“

- (stavak 6.): „Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.“

8. Iz analize naprijed navedenih odredbi proizlazi da je svrha postupka iz članka 186.a ZPP izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se isti može riješiti na miran način. U ovoj pravnoj situaciji gdje tužitelj na temelju iste pravne osnove podnosi protiv Republike Hrvatske novu tužbu na način da zahtjeva isplatu za drugo razdoblje, te tužbi priloži odgovor nadležnog državnog odvjetništva na njegov zahtjev za mirno rješenje spora podnesen prije podnošenja tužbe za prijašnje razdoblje, kojim se on otklanja kao neosnovan uz shvaćanje da tužitelj ni za koje razdoblje nema pravo na isplatu, te istim shvaćanjem Republika Hrvatska već u odgovoru na tužbu ospori novi tužbeni zahtjev, valja smatrati je tužitelj prilaganjem novoj tužbi prijašnjeg odgovora na njegov zahtjev ispunio svoju obvezu iz članka 186.a ZPP. Naime, uz već prethodno opisanu svrhu postupka iz članka 186.a ZPP besmisleno je inzistirati na podnošenju takvoga zahtjeva kada je poznat stav Republike Hrvatske s njime u vezi. U ovoj parnici tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev istim argumentima kojim ga je osporio u odgovoru na tužiteljev zahtjev prije pokretanja prethodne parnice, te je tužitelj taj odgovor priložio predmetnoj tužbi pa je protivno svrsi postupka iz članka 186.a ZPP da se predmetna tužba odbaci iz razloga na koje se prvostupanjski sud pozvao (tako revizijsko rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-813/2024-3 od 15. siječnja 2025. godine). Zaključno, iz sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora razvidno je da tužitelj potražuje isplatu od ožujka 2014. godine pa nadalje, što uključuje i isplatu za sporni mjesec.

9. Kako je pobijano rješenje utemeljeno na shvaćanju koje je protivno navedenome shvaćanju, valjalo ga je temeljem odredbe članka 380. toč. 3. ZPP ukinuti i predmet vratiti istome prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje.

10. Zato je odlučeno kao u izreci ovoga drugostupanjskoga rješenja pod točkom I.

11. O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom sukladno odredbi članka 166. st. 2. ZPP, pa je odlučeno pod točkom II izreke ovoga drugostupanjskoga rješenja.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević