REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3649/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (nasljednika pokojnog ABC), koje zastupa punomoćnica Ivana Luetić Mihoci, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Zagreb, Račkoga 9, OIB:02535697732, koju zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu, drugotuženice Stečajne mase iza Gradske banke d.d. u stečaju, Osijek, Trg Ante Starčevića 7, OIB:49147309133, trećetuženika JF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-664/2023-2 od 25. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj P-97/22-33 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-664/2023-2 od 25. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj P-97/22-33 od 14. srpnja 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP, zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja koja su tužitelji naznačili u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pravna pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To stoga jer postavljenim pitanjima tužitelji polaze od pogrešnog zaključka da imaju izlučno pravo zahtijevati od kupca povrat vlasništva predmetne nekretnine jer im je fiducijar – Gradska banka Osijek 4. travnja 2011. izdala brisovno očitovanje na upis zabilježbe u zemljišnim knjigama. Pritom ne uzimaju u obzir da se u ovom predmetu na temelju čl. 369. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ/12) primjenjuju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96) u skladu s kojim je prvostupanjski sud prethodno pravomoćno odbio prijedlog za brisanje zabilježbe prijenosa prava vlasništva radi osiguranja potraživanja, na temelju čl. 79. st. 3. OZ/96, kojom je propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira kad je ta raspoložba poduzeta. Nadalje, tužitelji zanemaruju činjenicu da su založno pravo prvotuženice Privredne banke d.d. Zagreb i zabilježba hipotekarne tužbe upisani u zemljišne knjige prije fiducijarnog vlasništva prednika drugotuženice, pa stoga fiducijarno ne može biti u prednosti pred hipotekom koja je ranije zasnovana i upisana u zemljišne knjige jer bi se u protivnom, uz ostalo, postupalo suprotno zemljišnoknjižnom načelu prava prvenstva.
4.1. Osim toga, pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja nisu utemeljena na činjenicama utvrđenim u ovom postupku: da je na predmetnoj nekretnini 1992. uknjiženo založno pravo u korist prvotuženice Privredne banke d.d. Zagreb, da je 1997. u zemljišnim knjigama zabilježena hipotekarna tužba prvotuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb radi namirenja duga osiguranog založnim pravom, da je upis fiducijarnog prava vlasništva za korist Gradske banke Osijek d.d. Osijek izvršen 1998., da je 2010. protiv prednika drugotuženice doneseno rješenje o ovrsi na temelju pravomoćne presude kojom je ABC naloženo trpjeti namirenje potraživanja prvotuženice, da je predmetna nekretnina dosuđena kupcu trećetuženiku JF, koji je upisan kao vlasnik iste.
5. Stoga pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije navode da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njihovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 – dalje: EKLJP).
7. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7.1. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje i u istom sadržanog prava na pristup sudu došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima bilo omogućeno aktivno sudjelovati u postupku, te su isto i činili zastupani po punomoćniku odvjetniku. Nadalje, tužiteljima je bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje niti da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Imajući u vidu izneseno, prema ocjeni vijeća, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopušten.
8. Budući tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u istom sadržano pravo na pristup sudu, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
