REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1562/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. UH i doc. dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. iz Zagreba, Miramarska 24, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE, OIB 43706413013, Pregrada, Janka Leskovara 40/1, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mičin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mičin & Partneri iz Zagreba, Mažuranićev trg 3, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-43132024-3 od 11. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1850/2021 od 14. lipnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-43132024-3 od 11. prosinca 2024., zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-43132024-3 od 11. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1850/2021 od 14. lipnja 2022., uz tvrdnju da praksa viših sudova u odnosu na pravna pitanja u odnosu na koja se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije nije jedinstvena.

1. 2. Uz navedeno tvrdi i da su pobijanom presudom počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime je tužitelju povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i obrazloženu sudsku odluku iz čl. 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385. a. st. 2. ZPP-a), te pravo vlasništva iz čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. st. 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U prijedlogu je postavio naznačio pravna pitanja koja glase:

"1. Može li u slučaju neispunjenja sporedne nenovčane ugovorne obveze (u roku koji nije bitan sastojak ugovora) vjerovnik raskinuti ugovor ako je prethodno zatražio ispunjenje ugovorne obveze od strane dužnika, a dužnik je započeo sa njezinim ispunjenjem ili je on u tom slučaju prije raskida ugovora dužan ostaviti dužniku naknadni rok za ispunjenje u smislu čl. 362. st. 2. ZOO-a (uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju tuženik u cilju održavanja ugovora na snazi obratio HAKOM-u da utvrdi tu sporednu nenovčanu obvezu čime je u smislu čl. 360. ZOO-a tuženik poduzeo radnju u cilju održanja ugovora na snazi)?

2. Može li vjerovnik osnovano izjaviti raskid dvostrano obvezujućeg ugovora zbog djelomičnog neispunjenja obveze ne ostavljajući u smislu čl. 362. st. 2. ZOO-a dužniku dodatni rok za ispunjenje preostalog dijela obveze ako iz činjeničnog historijata proizlazi da dužnik nastoji i ima namjeru ispuniti tu obvezu te mora li sud obrazložiti razloge zbog kojih pojedine činjenice kojima dužnik dokazuje da je imao volju, namjeru i želju ispuniti obvezu, ne uzima kao dokaz da bi dužnik ispunio svoju obvezu da mu je ostavljen dodatni rok za ispunjenje?

3. Ima li vjerovnik pravo jednostrano raskinuti dvostrano obvezujući ugovor, ako pri tome on sam prethodno nije ispunio obvezu (u konkretnom slučaju obvezu dostave podatka) koja mu proizlazi iz ugovora i/ili zakona, a o čemu je ovisilo daljnje ispunjenje obveze od strane dužnika?

4. Ima li vjerovnik pravo jednostrano izjaviti raskid ugovora bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje iz čl. 363. ZOO-a ako se radi o neispunjenju neznatnog dijela nenovčane obveze u smislu čl. 367. ZOO-a zbog kojeg bi glavna novčana obveza vjerovnika u konačnici trebala biti veća za 0,067%?

5. Može li sud donijeti odluku o osnovanosti raskida ugovora zbog neispunjenja sporedne nenovčane obveze bez ostavljanja dodatnog roka iz čl. 363. ZOO-a ako ta nenovčana obveza dužnika uopće nije bila predmetom ugovora? 6. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ako na tužiteljeve odlučne činjenične i pravne navode nije odgovorio, već je općenito i neobrazloženo otklonio tužiteljeve navode bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud činjenične i pravne navode smatra neosnovanim i neodlučnim za odluku u ovoj pravnoj stvari?''

3. Za postavljena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tih materijalno pravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti navedene su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2848/2017., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6347/2019 od 28. travnja 2021., Pž-12/2023 od 28. studenog 2023.

4. U odgovoru na prijedlog tužitelj navodi da se tuženik, umjesto da za svako pojedino pitanje iznese određene razloge i obrazloženje zašto smatra da bi svako pojedino pitanje bilo važno, koncentrira isključivo na preispitivanje zauzetih pravnih stajališta drugostupanjskog suda, ne dovodeći pritom u vezu svako pojedino postavljeno pitanje niti sa shvaćanjem drugostupanjskog suda, niti sa eventualnim razlozima zbog kojih bi takvo pitanje u smislu čl. 385. a. st. 1. ZPP-a eventualno trebalo dopustiti, odnosno da tuženik isključivo navodi i osporava činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda te svoje neslaganje s njegovim pravnim stajalištem o njihovoj ocjeni, čime se tuženik upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjenično- pravnog stanja. Stoga smatra da nisu ispunjene pretpostavke koje bi opravdavale podnošenje revizije te se stoga predlaže da VSRH ne udovolji prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije i da se isti odbaci kao nedopušten, te da naloži tuženiku nadoknaditi prouzročeni trošak podnošenja ovog odgovora na podneseni prijedlog.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je tužitelju pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i obrazloženu sudsku odluku iz čl. 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385. a. st. 2. ZPP-a).

7. Naime, u pravcu postavljenih pitanja i razrješenja međusobnih prava stranaka revizijski sud je dopustio revizije u činjenično i pravno identičnim predmetima Revd- 1805/2025., Revd 1120/2021, Revd 243/2022, Revd 4060/2021, Revd 1802/2021 i dr.), u odnosu na pitanje koje se svodi na to je li sama činjenica da je ugovor sklopljen, te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarno pravnog odnosa, dovoljna osnova da takav ugovor ne može prestati otkazom, vodeći pritom računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220. ZV- a) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarno pravni, već samo obvezno pravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti. Stoga, vezano za navode tužitelja o povredi navedenih ustavnih i konvencijskih prava valja naglasiti da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama ovog suda (tako u Rev-998/2022 od 24. siječnja 2023., Rev- 615/2024 od 30. travnja 2024., Rev-1397/2021 od 18. travnja 2023., Rev-1122/2022 od 11. siječnja 2024., Rev-686/2022 od 24. travnja 2024), kojima je ujednačena praksa glede jednostranog raskida ugovora u istim činjeničnim i pravnim situacijama kao u ovom slučaju.

8. Slijedom iznesenog ovaj sud ocjenjuje da je predlagatelj učinio vjerojatnim da je u konkretnoj situaciji, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Iz navedenog razloga je, u smislu citirane odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava dopušteno podnošenje revizije.

9. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić