REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2171/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku iz Zagreba, Pisarnica Osijek, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o. Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920 zastupanog po punomoćnici Nikolini Marinović, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-519/2022-4 od 15. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-131/2020-17 od 31. siječnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-519/2022-4 od 15. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-131/2020-17 od 31. siječnja 2022.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je tuženik naznačio dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je naznačio razloge važnosti.
4.1. Predlagatelj je naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1) Treba li u sudskim postupcima protiv medijskih nakladnika povodom naknade štete temeljem informacije objavljene u medijima sukladno čl. 21. Zakona o medijima (NN 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022; dalje: ZM) sud uvijek uzeti u obzir i razmatrati pitanje namjere autora članka/nakladnika, kao subjektivne sastavnice protupravnosti (opće pretpostavke odgovornosti za štetu), pri čemu se namjera ne predmnijeva nego ju je tužitelj/oštećenik uvijek dužan dokazati, i zavisno od zaključka suda je li namjera autora/nakladnika bila informiranje javnosti ili nanošenje tužitelju/oštećeniku štete nakladnika osloboditi odgovornosti ili utvrditi odgovornim, ili je u slučaju utvrđenja suda da je objavljenom informacijom šteta tužitelju/oštećeniku počinjena pitanje namjere autora/nakladnika u cijelosti irelevantno za odluku u predmetnoj stvari?
2) Kada s obzirom na prirodu objavljene informacije nije bilo adekvatno tražiti ispravak informacije jer isti nije bio moguć već je tužitelj/oštećenik imao pravo i mogućnost, odnosno trebao tražiti ispriku nakladnika, a koju mogućnost podnošenja zahtjeva za ispriku nije iskoristio jer je pogrešno podnio zahtjev za ispravak, treba li se u tom slučaju smatrati da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete propisana čl. 22. st. 2. ZM ili se radi o ”pretjeranom formalizmu” za koji propust tužitelj ne snosi negativne posljedice?“.
4.2. U prvom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nema namjere nakladnika, niti protupravnosti. Međutim utvrđeno je da tuženik nije osporavao da je bio u obvezi zamutiti lice tužitelja i da je na isto bio i upozoren od strane policijskog službenika (koji je pomogao u realizaciji spornog televizijskog priloga) stoga je tuženik postupio s namjerom i protiv odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“ broj 103/23, 118/06, 41/08, 130/11) stoga takvo pitanje, u kojem se polazi od pogrešnih pretpostavki nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.3. U odnosu na drugo naznačeno pitanje shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi o pretjeranom formalizmu u tumačenju zakonskih odredbi u skladu je sa shvaćanjem koje je o navedenom pitanju izrazio Europski sud za ljudska prava (predmet Buvač protiv Hrvatske od 6. rujna 2018.), Ustavni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (U-III-4057/2013 od 17. rujna 2014. i druge) kao i ovaj sud u odlukama (odluka broj Rev-1553/2009 od 24. studenog 2009. i dr.). Stoga drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 21. svibanj 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
