REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5086/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o., sa sjedištem u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja CAKI trans d.o.o., OIB 17478959244, sa sjedištem u Maruševcu, Koškovec 1a, kojeg zastupa zakonski zastupnik LL, a zakonskog zastupnika zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d., sa sjedištem u Varaždinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 235/2024-3 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1848/2021-31 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica - protutuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-235/2024-3 (pogrešno navedeno Gž-234/2024-3) od 2. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1848/2021-31 od 17. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Pitanja koja je tužiteljica - protutuženica naznačila u prijedlogu glase:

1. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP ako sud u obrazloženju presude nije u odnosu na točke 3. i 4. tužbenog zahtjeva naveo činjenice važne za odluku i razloge zbog kojih smatra da su iz izvedenih dokaza pojedine važne činjenice utvrđene;

2. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP ako sud u obrazloženju presude nije u odnosu na točke 3. i 4. tužbenog zahtjeva naveo činjenice važne za odluku i razloge zbog kojih smatra da su iz izvedenih dokaza pojedine važne činjenice utvrđene;

3. Može li ovršenik u slučaju ukidanja rješenja o ovrsi, a nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, ostvarivati svoje pravo vezano uz prodanu nekretninu u posebnoj parnici;

4. Može li ovršenik u situaciji kada je dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu protiv rješenja o namirenju te samo rješenje još nije pravomoćno niti je postupak pravomoćno okončan, a nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ostvarivati svoje pravo vezano uz prodanu nekretninu u posebnoj parnici;

5. Može li se govoriti o zakonitom posjedu nekretnine u slučaju kada je treća osoba po nastupu pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine uvela kupca u posjed nekretnine bez ikakvog kontakta s ovršenicom ili odobrenja od strane iste; 6. Može li treća osoba po nastupu pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine uvesti kupca u posjed nekretnine ili je potrebno da sud odredi zaključkom ispražnjenje nekretnine i predaju iste kupcu;

7. Može li se tražiti vraćanje plaćenoga u smislu odredbe članka 1112. Zakona o obveznim odnosima kada strana koja je izvršila uplatu nije znala da plaća ono što nije dužna platiti;

8. Je li u smislu odredbe članka 1112. Zakona o obveznim odnosima potrebno dokazivati da je strana koja je izvršila uplatu znala da plaća ono što nije dužna platiti da bi se moglo tražiti vraćanje plaćenoga;

9. Može li Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) imati povratno djelovanje odnosno primjenjivati se prilikom odmjeravanja troška u odnosu na parnične radnje poduzete prije stupanja na snagu iste, sve sukladno odredbi članka 90. Ustava Republike Hrvatske kojom je propisano da zakoni ne mogu imati povratno djelovanje?

3. U odnosu na prvo i drugo naznačeno pitanje predlgateljica ističe da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, ali da praksa drugostupanjskih sudova nije ujednačena, pa je ukazano na odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1520/06 od 16. prosinca 2009. i Pž-3876/07 od 25. rujna 2007. kao nepodudarne s pravnim shvaćanjima izraženim u pobijanoj odluci. Isto se odnosi na treće i četvrto naznačeno pitanje, samo što je u ovom slučaju ukazano na odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž Ovr- 299/2022-2 od 26. rujna 2022., jednako kao i peto i šesto pitanje time da je u odnosu dva potonja pitanja ukazano na odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-325/2022-2 od 26. kolovoza 2022. Predlagateljica nadalje nalazi da o sedmom i osmom naznačenom pitanju također nema prakse revizijskog suda, a da je praska drugostupanjskih sudova neujednačena ukazujući pritom na odluku Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7425/2015-3 od 1. ožujka 2018. kao odluku od koje odstupa pobijana presuda. Isti razlog važnosti (neujednačena praksa drugostupanjskih sudova) odnosi se na deveto naznačeno pitanje time da je u odnosu na ovo pitanje ukazano na odluku Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023.

4. Tuženik - protutužitelj nije odgovorio na prijedlog tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i stoga ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.

6. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prva dva naznačena pravna pitanja polaze od netočne činjenične tvrdnje da sudovi nisu dali razloge za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva naznačenog u točkama 3. i 4. koji se odnosi na omogućavanje isključivog posjeda predmetne nekretnine i obvezu tuženika - protutužitelja na ispražnjenje i predaju predmetne nekretnine tužiteljici - protutuženici.

7.1. Naime, predmet je tužbenog zahtjeva zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi te predaja u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je predmet protutužbenog zahtjeva isplata iznosa od 680,34 eura koji se odnosi na troškove režija koje je tuženik - protutužitelj platio u vremenskom razdoblju dok je tužiteljica bila u posjedu nekretnine. Suprotno navodima predlagateljice, sudovi su dali razloge za odbijanje svih točaka tužbenog zahtjeva, pa tako i onih na koje predlagateljica ukazuje u prvim dvama pitanjima, a ti razlozi su, u bitnom, slijedeći: tuženik je predmetnu nekretninu kupio na javnoj dražbi u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-496/2023 (rješenje o dosudi nekretnine postalo je pravomoćno 25. svibnja 2016.), isplatio je cjelokupnu kupoprodajnu cijenu i nekretnina mu je predana, pokrenuo je ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed (Ovr-1060/2016), ali je taj postupak obustavljen nakon što je tužiteljica - protutuženica kao ovršenica predala nekretninu u posjed u prosincu 2019. Navedeni se razlozi odnose na odbijanje svih točaka tužbenog zahtjeva. Stoga u opisanim okolnostima prva dva naznačena pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervencije najvišeg suda dopuštenjem revizije.

8. Istu pravnu sudbinu dijele treće i četvrto naznačeno pravno pitanje u odnosu na koje je odgovor sadržan u odredbi članka 110. Ovršnog zakona „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) na što je predlagateljica upućena pobijanom presudom (odlomak 10. drugostupanjske presude). Osim toga, razlog važnosti istaknut uz ova pitanja (odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž Ovr-299/2022-2 od 26. rujna 2022.) ne odgovara naznačenim pitanjima jer se odnosi na prava trećih osoba, a ne ovršenika. Na peto i šesto naznačeno pitanje također je odgovor sadržan u odredbi članka 110. OZ. Osim toga, ova se pitanja odnose na ovršni, a ne na parnični postupak kakav je predmetni.

9. Sedmo i osmo naznačeno pitanje odnose se na odluku o protutužbenom zahtjevu koja je utemeljena na činjeničnom utvrđenju da je tuženik - protutužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine podmirio troškove Elektre d.o.o. i Komunalca d.o.o. za razdoblje u kojem je tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine, pa cijeneći da se radi o plaćanju režijskih troškova nekretnine za vrijeme dok je tužiteljica - protutuženica bila u njezinu posjedu, prihvatio je tužbeni zahtjev i obvezao tužiteljicu

- protutuženicu na plaćanje tih troškova tuženiku - protutužitelju na temelju odredbe članka 1112. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22). Sadržaj naznačenih pitanja polazi od tvrdnje da je tuženik - protutužitelj znao da ne mora platiti ono što je platio, što nije točno, pa da stoga ne može ni tražiti vraćanje u smislu spomenute zakonske odredbe. Međutim, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tuženik - protutužitelj platio troškove koje je, koristeći njegovu nekretninu, napravila tužiteljica - protutuženica jer bi neplaćanje moglo imati za posljedicu prisilnu naplatu od vjerovnika koja bi teretila tuženika - protutužitelja kao vlasnika i posljedično uzrokovala dodatne troškove (zatezne kamate, troškove i sl). Utoliko ni ova dva pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti jer se ne naslanjaju na činjenični supstrat na kojem je utemeljena pobijana presuda te kao takva ne mogu poslužiti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Deveto naznačeno pravno pitanje se svodi na retroaktivnu primjenu Tbr. 50. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - Tbr. 54.) kojom je vrijednost boda izmijenjena s 15,00 kuna na 2 eura, time je je prethodno povećana s 10,00 kuna na 15,00 kuna („Narodne novine“ broj 126/22 - Tbr. 48. stavak 3.) , a u vezi s Tbr. 48. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) odnosno Tbr. 52. stavak 3. izmijenjene Tarife, kojom je propisano da sud kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na račun protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O ovom pravnom pitanju, suprotno navodima predlagatelja, postoji praksa revizijskog suda i izražena je primjerice u presudi ovog suda broj Rev- 953/2021-2 od 13. veljače 2024., rješenju broj Revd-2248/2024-2 od 4. veljače 2025. i dr., a pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Predlagateljica u prijedlogu posebno naglašava sadržaj odredbe članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) prema kojoj zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je opći akt u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 - dalje: ZUS) odnosno članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21) što tužiteljica - protutuženica i ne osporava. Zakonitost općih akta ocjenjuje Visoki upravni sud u skladu s odredbom članka 25. točka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) u posebnom postupku ocjene zakonitosti općih akata uređenog Dijelom šestim ZUS (odredbe članaka 158. do 165. ZUS). Visoki upravni sud, makar za sada, nije utvrdio da sporna odredba Tarife nije suglasna sa zakonom.

11. U takvim okolnostima, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti te se ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je prijedlog valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil