REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2245/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Šantek, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Jadranka Juga članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, Jankomir 11, OIB: 39696562783, zastupanog po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-12/2025-2 od 20. veljače 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1269/2023-58 od 28. studenoga 2024., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-12/2025-2 od 20. veljače 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1269/2023-58 od 28. studenoga 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje jedno pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da je shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno shvaćanju u rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 1909/05-2 od 6. ožujka 2006. i Gž 1473/08-2 od 3. prosinca 2008., te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 466/2022-3 od 25. veljače 2025.
3. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz tvrdnju da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predloženo je dopustiti podnošenje revizije protiv pobijanog rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-12/2025-2 od 20. veljače 2025.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se isti odbije kao neosnovan odnosno odbaci u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, odluka drugostupanjskog suda koja se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka u skladu je sa shvaćanjem ovog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev 563/2022 od 7. svibnja 2023., pa stoga postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti postoji potreba za preispitivanje prakse ovog suda, niti odluke na koje se poziva tužitelj opravdavaju značaj važnosti postavljenih pitanja.
7. Pogrešno je tužiteljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž 1909/05-2 od 6. ožujka 2006. i Gž 1473/08-2 od 3. prosinca 2008., te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-466/2022-3 od 25. veljače 2025.) u opravdanju postavljenih pitanja usporedio je s pobijanim drugostupanjskim rješenjem u smislu da bi se radilo o pravnom pitanju o kojem ono odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluke o troškovima parničnog postupka donesene su prema odredbama Zakona o parničnom postupku iz 2008. dok se u konkretnom predmetu radi o primjeni Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 i 80/22) pa navedene odluke ne opravdavaju značaj važnosti postavljenih pitanja.
8. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u toč. I. izreke rješenja.
9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
10. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u revizijskom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje je suda izraženo u pobijanoj presudi o načinu obračuna troškova parničnog postupka te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem. Naime, činjenica da tuženik nije u cijelosti uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito odlučuje o trošku parničnog postupka od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava valja istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim rješenjima sudovi su odgovorili na odlučne navode. Njihova rješenja su detaljno obrazložena, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
13. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenje revizije.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
