Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-286/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Srđana Kuzmanića predsjednika vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Silov i Milin u Šibeniku, protiv tuženika HNK Šibenik, Šibenik, Bana Josipa Jelačića 9, OIB: 21184451714, kojeg kao punomoćnik zastupa Jasmin Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, radi povrata zajma, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P- 545/2018 od 22. prosinca 2020., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj P- 545/2018 od 04. siječnja 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja o ispravku presude Općinskog suda u Šibeniku broj P- 545/2018 od 04. siječnja 2021 odbija se kao neosnovana.
II. Žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P- 545/18, od 22. prosinca 2020. se uvažavaju te se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-545/18, od 22. prosinca 2020. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj P- 545/2018 od 04. siječnja 2021. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pred Općinskim sudom u Šibeniku protiv tuženika pokrenuo parnični postupak tužbom predanom 09. ožujka 2018. radi novčane tražbine iz ugovora o zajmu i to plaćanja iznosa od 197.000,00 kn iz osnove glavnog duga, zajedno s daljnjim zateznim kamatama koji teku od podnošenja tužbe 09. ožujka 2018. do dana plaćanja, te 60.858,23 kn iz osnove dospjelih neplaćenih zateznih kamata uvećanih za zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe 09. ožujka 2018. do konačnog plaćanja (tužba prileži na stranici 1 spisa).
2. Iz tužbenih navoda proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zajmu za svotu od 191.100,00 kn koju je zajmoprimac (tuženik) trebao vratiti u roku 30 dana računajući od sklapanja ugovora tj. od 16. siječnja 2008, te da je tuženik platio 12. prosinca 2014. 10.000,00 kn, 08. veljače 2016. 10.000,00 kn, 28. travnja 2016. 119.000,00 kn te 02. kolovoza 2017. daljnjih 57.100,00 kn. Tužitelj tvrdi da je tuženik primjenom članka 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, dalje: ZOO) radi uračunavanja ispunjenja obveze platio tužitelju 196.100,00 kuna iz osnove kamate, a da je ostao dužan iz osnove kamate još 60.858,23 kn kao i glavnicu u cijelosti od 197.100,00 kn pa je tužbeni zahtjev postavio na način da traži dospjele, a neplaćene zatezne kamate u svoti 60.858,23, kn uvećano za zatezne kamate od podnošenja tužbe i glavnicu u svoti od 197.100,00 kn uvećano za zatezne kamate od podnošenja tužbe 09. ožujka 2018.
3. Tuženik je već u odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare tvrdeći ujedno da je "pozajmica“ u cijelosti vraćena, a glede kamata u odgovoru na tužbu je naveo da tužitelj kao vjerovnik nikad nije ni postavio zahtjev za isplatom kamata, a da je tuženik vratio upravo onaj iznos koji odgovara glavnici, te istu i naznačio kao povrat pozajmice - iznos povrata upravo je glavnica. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je zastarjela i glavna tražbina kao i sporedne tražbine upućujući na članak 223. ZOO-a.
4. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
" 1. Dužan je tuženik HNK Šibenik, Bana Josipa Jelačića 9, OIB: 21184451714, tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime dospjelih, a neisplaćenih kamata iznos od 60.858,23 kune zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe (09. ožujka 2018.) do konačne isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2.Dužan je tuženik HNK Šibenik, Bana Josipa Jelačića 9, OIB: 21184451714, tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime glavnog duga iznos od 1.000,00 zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (9. ožujka 2018.) do konačne isplate po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3. Sa viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa iz točke II izreke presude, do iznosa od 197.100,00 kuna, tužitelj se odbija.
4. Dužan je tužitelj platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.385,88 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
5.Rješenjem broj P-545/18 od 4.sječnja 2021. odlučeno je:
" Ispravlja se presuda ovog suda pod posl. brojem P-545/2018 od dana 22. prosinca 2020.g. način da u pouci o pravnom lijeku umjesto: ''Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana“ treba stajati: ''Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana“ dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.
6. Protiv prvostupanjske presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavile su stranke.
7. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje o ispravku presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Premda presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu jer nema pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem je uspio u sporu. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8.Tuženik žalbom pobija točke 1.,2. i 4. prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom preinačiti pobijani dio presude i odbiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
9.Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
10. Tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja o ispravku presude nije osnovana.
10.1.Pravilno je sud pobijanim rješenjem zbog očigledne pogreške u pisanju broja ( broj 8 zamijenjen brojem 15 ) u pouci o pravnom lijeku, a primjenom članka 342. stavak 1. ZPP-a, ispravio prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.
11.Žalbe stranaka izjavljene protiv prvostupanjske presude su osnovane.
12. Prvostupanjski sud utvrdio i među strankama nije sporno da je tužitelj pozajmio tuženiku 16. siječnja 2008. novčanu svotu od 197.100,00 kn sa rokom povrata od 30 dana, te da je "pozajmica“ kratkoročna, da je dana na rok od 30 dana, a nije sporno da je tuženik tužitelju vratio 10.000,00 kn 12. prosinca 2014, 10.000,00 kn 08. veljače 2016, 119.000,00 kn 08. travnja 2016. i 57.100,00 kn 02. kolovoza 2017.
13. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je tužiteljev zahtjev za plaćanje tražbine podnesen prije proteka roka za zastaru tražbine prema ZOO, koja nije zastarjela u iznosu od 1.000,00 kn, a da suprotno tuženikovom stajalištu, nisu zastarjele ni kamate kao sporedno potraživanje.
14. Sud, naime, primjenjuje odredbe o priznanju duga i to članak 240. stavak 2. ZOO-a i zaključuje da je tuženik u više navrata uplaćivao iz osnove predmetne pozajmice tužitelju novac, s tim da je zadnja uplata bila 02. kolovoza 2017. i da je na taj način priznao tužiteljevo potraživanje odnosno svojim činjenjem u konkretnom predmetu da je prekinuo zastaru tako da je zastara počela teći od zadnje uplate tužitelju dakle od 02. kolovoza 2017.
15. Ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik u žalbi ukazuje zbog nedostataka prvostupanjske presude radi kojih se presuda ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama nisu dani valjani razlozi.
16. Tako sud propušta ocijeniti prigovor zastare koji je tuženik istakao u odgovoru na tužbu i u prigovoru ustrajao tijekom postupka.
17. Naime, sud je propustio utvrditi jesu li se stranke sporazumjele da se dospijeće obveze izmijeni i ako jesu kada je obveza dospjela.
17.1.Naime, iz pisanih isprava proizlazi da su stranke ugovorile povrat zajma u roku od 30 dana od sklapanja ugovora pri čemu je dospijeće povrata zajma 17. veljače 2018., a protekom petogodišnjeg roka 2013., dakle prije podnošenja tužbe je tražbina zastarjela.
18. Na tužitelju je teret dokaza da je rok dospijeća tražbine izmijenjen i ako jest, kada je prema usmenom ili pismenom ugovoru stranaka dospjela obveza. Naime, tuženik je osporio da takav sporazum postoji, smatra da se na ovaj pravni odnos imaju primijeniti odredbe o plaćanju zastarjele obveze, a ne o prekidu zastare, što su različiti pravni instituti, ali i posljedice koje oni proizvode.
19. Ukoliko tužitelj ne dokaže da je ugovor o dospijeću tražbine različito od onog navedenog u pismenom ugovoru tj. priznanici, koja prileži na stranici 2 spisa, tada treba primijeniti odredbe o priznanju zastarjele obveze (članak 220.ZOO-a).
20. Ukoliko pak tužitelj dokaže da je rok dospijeća različit od onog navedenog u priznanici od 16. siječnja 2008., tada treba dokazati i koji je taj datum dospijeća odnosno trebao bi dokazati svoju tvrdnju da su stranke ugovorile dan dospijeća obveze različit od onoga iz pisane isprave-priznanice u kom slučaju treba ocijeniti je li plaćanjem djelomičnim duga odnosno povratom djelomičnim zajma u prosincu 2014. došlo do prekida zastare za cjelokupan zajam ili je u tom slučaju priznat dug od 10.000,00 kn.
21. U svakom slučaju valja voditi računa o tužiteljevom zahtjevu za plaćanje ugovorenih kamata od 4 %, za koje tužitelj tek kasnije tvrdi da su ugovorene, a logično je da nisu ugovorene u trenutku sklapanja ugovora, jer je ugovor sklopljen na razdoblje od 30 dana. Ukoliko tužitelj traži ugovorene kamate (u tužbi traži zatezne kamate iz članka 29. ZOO-a) valja utvrditi kada je postavio takav zahtjev i ocijeniti prigovor zastare. Ako bi se utvrdilo da ugovorna obveza nije zastarjela, tada bi i ugovorne kamate, ako bi se utvrdilo da su ugovorene, tekle od dana dospijeća obveze koji je prema tužiteljevim navodima izmijenjen, a ne od dospijeća obveze ugovorene prema usmenom ugovoru iz siječnja 2018., a što sve treba dokazati tužitelj.
22. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sud nije utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavak 1. i članka 373. ZPP-a.
U Dubrovniku 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Srđan Kuzmanić
