Poslovni broj: Us II-77/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zajednice ponuditelja PRODITUS d.o.o., Petra Krešimira IV 58A, Solin, OIB: 19702214044 i POLUX d.o.o., Dubrovačka 29, Split, OIB: 84289273319, koje zastupa UG, direktor PRODITUS d.o.o. temeljem punomoći, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Ulica grada Vukovara 23/V, Zagreb, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Općine Seget, Trg hrvatskog viteza Š. Š. F. 1, Seget Donji, OIB: 03663954500 i Zajednice ponuditelja RANDOM d.o.o., Zoranićeva 61, Solin, OIB: 88668474687 i MAGNETRON d.o.o. Vrančićeva 5, Split, OIB: 39318142861, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenja rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave klasa: UP/II-034-02/24-01/591, urbroj: 354- 02/9-24-13 od 24. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika poništena je Odluka o odabiru klasa: 024-01/23- 01/2-9, urbroj: 2181-46-4-23-29 od 16. listopada 2024., u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2023/S 0F2-0035566, predmet nabave: implementacija projekta energetske obnove putem povećanja učinkovitosti javne rasvjete Općine Seget, naručitelja Općina Seget, Seget Donji. Točkom 2. pobijanog rješenja naloženo je naručitelju Općini Seget da u roku od 8 dana od dana javne objave rješenja na internetskim stranicama Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave naknadi žalitelju, Zajednici ponuditelja RANDOM d.o.o., Split i MAGNETRON d.o.o., Split troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.919,91 eura.
2. Tužitelj žalbom osporava zakonitost rješenja tuženika te se jasno i nedvojbeno protivi stavu tuženika u odnosu na ocjenu dostavljenih dokaza sukladnosti u odabranoj ponudi koje je ocjenjivao na osnovu kriterija jednakovrijednosti, a propustio ih je ocijeniti kao druga prikladna dokazna sredstva sukladno članku 213. stavku 4. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16., 114/22. – dalje u tekstu: Zakon), iako su baš kao takva dostavljena u ponudi, u odnosu na ocjenu jednakovrijednosti ENEC- a kao dokaza sukladnosti s LVD Direktivom te u odnosu na sadržaj obrazloženja u rješenju tuženika. Smatra kako se tuženikovo stajalište temelji na formalističkoj i proizvoljnoj interpretaciji tehničkih normi, čime su zanemareni relevantni međunarodni standardi i praksa u industriji. Na temelju tih pogrešnih zaključaka tuženik je donio odluku koja je pravno neutemeljena i protivna odredbama Zakona, načelima javne nabave, posebice zabrane diskriminacije. Ističe kako je tuženik citirao relevantne odredbe iz Dokumentacije o nabavi, međutim, istovremeno je propustio ocijeniti neosnovanim žalbeni navod žalitelja primjenom tih istih odredbi Dokumentacije o nabavi i Zakona, a sve iz razloga što se tužitelj pri izradi svoje ponude valjano pridržavao sadržaja i uvjeta iz Dokumentacije o nabavi i Zakona i u svojoj ponudi je dostavio traženo i to: dokumente kojima se dokazuje sukladnost s tehničkim specifikacijama, od kojih dokumenata su neki dostavljeni kao jednakovrijedna dokazna sredstva (ENEC certifikati), a ostali dokumenti (ispitna izvješća, EU izjave o sukladnosti, tehnička dokumentacija proizvođača) su dostavljeni ne kao jednakovrijedna, već kao druga prikladna dokazna sredstva sukladno odredbama iz točke 2.5. Dokumentacije o nabavi i članka 213. stavka 4. Zakona. Vezano za zahtjev za IP i IK certifikatima za dokazivanje sukladnosti, naručitelj je propisao norme za dokazivanje IP stupnja zaštite svjetiljke na prodor vlage i prašine prema normi EN 60598-1:2015 te dokazivanje IK stupnja otpornosti svjetiljke na mehaničke udarce prema normi IEC/TR 62696:201, koje norme se primjenjuju baš na svjetiljke i koje akreditirani laboratorij ne potvrđuje zasebnim certifikatima, već zajedno, u sklopu potvrđivanja sukladnosti sigurnosnih zahtjeva svjetiljke što je detaljno obrazloženo i potvrđeno u žalbenom postupku. Naime, dostupni zasebni certifikati koje neki laboratoriji izdaju odnose se na certificiranje kućišta električne opreme općenito i nisu jednakovrijedni u Dokumentaciji o nabavi traženim normama koje se odnose na posebne zahtjeve primjenjive baš za svjetiljke. Isto tako, vezano za zahtjev tehničke specifikacije kojim se traži da svjetiljka treba imati certifikat o sukladnosti prema zahtjevima LVD Direktive ili jednakovrijedan certifikat, radi se o nedvojbeno nespretnoj formulaciji jer nema zahtjeva LVD Direktive obzirom ista ne propisuje obvezu izdavanja certifikata, ne propisuje zahtjeve za certifikacijski postupak, ne određuje certifikacijsku shemu sa zahtjevima prema kojima bi se trebalo certificirati svjetiljke kako bi se sukladnost prema zahtjevima Direktive potvrdila certifikatom. Tužitelj je u odnosu na navedeno dostavio obrazložena mišljenja od akreditiranog laboratorija/dokument: "Uloga ENEC Certifikata u osiguravanju sukladnosti električne opreme s LVD Direktivom 2014/35 EU", a kojim je upravo tijelo akreditirano prema EN/ISO17065 potvrdilo navedene činjenice odnosno potvrdilo da ne postoje takvi zahtjevi za certifikatom u okviru LVD Direktive. Ističe kako je naručitelj izbjegao diskriminatorno postupanje prema tužitelju kada je u konačnici dokumente dostavljene u ponudi tužitelja prihvatio kao valjane dokaze o sukladnosti, i to: ENEC certifikate kao jednakovrijedna, a ostale kao druga prikladna dokazna sredstva sukladno članku 213. stavka 4. Zakona. Poziva se na članak 213. Zakona koji jasno omogućuje ponuditeljima dostavljanje alternativnih dokaza kada formalni certifikat nije dostupan ili nije nužan prema pozitivnim propisima. Tuženik se poziva na Dokumentaciju o nabavi ili "točno predviđene vrste dokaza", pri čemu očigledno favorizira formu ispred sadržaja, jer konkretno propušta razmotriti dokaze u smislu kako je predviđeno člankom 213. Zakona koji izričito obvezuje naručitelja na prihvaćanje jednakovrijednih dokaza ili u slučaju nedostupnosti istih na prihvaćanje drugih prikladnih dokaznih sredstava. Dodatno je u žalbenom postupku tužitelj od laboratorija SIQ kao mjerodavnog i akreditiranog tijela u skladu s Uredbom (EZ) broj: 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća zatražio tumačenje validnosti ENEC certifikata u odnosu na zahtjeve sukladnosti s LVD Direktivom te IP i IK stupnjem zaštite, koji je izrijekom potvrdio da ENEC certifikat iz ponude tužitelja potvrđuje usklađenost proizvoda i proizvodnog procesa s europskim harmoniziranim standardima u okviru LVD Direktive te koji također potvrđuje sukladnost za IP i IK stupanj zaštite koji su bili predmet ispitivanja i certificiranja. Time je tužitelj valjano dokazao da je za sve ponuđene svjetiljke u trenutku predaje ponude posjedovao jednakovrijedne dokaze sukladnosti s tehničkim specifikacijama. Nastavno, tužitelj dalje pregled semantičke distinkcije između certifikata i licence te smatra da je nužno pravno ujednačiti tumačenje i spriječiti diskriminaciju na temelju nebitne terminološke razlike za ENEC licencu/oznaku/certifikat, koji će se primjenjivati u budućim postupcima javne nabave, osobito u segmentu javne rasvjete, kako bi se spriječila zloupotreba pretjeranog formalizma i osigurala pravilna primjena zakonodavnih okvira uz ograničenje mogućnosti nezakonitog postupanja dionika u postupcima javne nabave.
2.1. Zaključak tuženika u osporenom rješenju smatra potpuno proizvoljnim jer je naručitelj mogao i morao utvrditi da ponuđene svjetiljke u ponudi tužitelja zadovoljavaju zahtjeve tehničkih specifikacija provjerom prvotno dostavljenih dokaza, u ponudi tužitelja. Naručiteljevo oklijevanje oko prihvaćanja dostavljenih dokaza koje formalistički (nazivi dokumenata) ne udovoljavaju zahtjevu i traženje dodatnih pojašnjenja i dokaza primjenom članka 293. Zakona, u konkretnoj situaciji ne može ići na štetu tužitelja. Tužitelj ističe da je u roku za dostavu ponuda dostavio prema odredbi 2.5. Dokumentacije o nabavi i članka 213. Zakona prihvatljive i valjane dokaze pa naručiteljevo postupanje nikako nije osnova da se te iste dokaze invalidira te paušalno i pogrešno ocijeni nejednakovrijednim ili neprikladnim jer je tim dokazima tužitelj već udovoljio tehničkoj specifikaciji prilikom predaje ponude, a što je u pojašnjenjima ponude dodatno potvrdio i u žalbenom postupku valjano dokazao. Tužitelj naglašava kako greške naručitelja ne mogu ići na štetu tužitelja, pogotovo u ovako apsurdnoj situaciji gdje je ponuda tužitelja bila valjana, a naručitelj pravilno odabrao tužiteljevu ponudu, ali svoj odabir nije valjano obrazložio. Smatra kako osporavano rješenje predstavlja arbitrarnu i pravno neutemeljenu odluku, kojom se ne samo isključuju valjani dokazi sukladnosti, već se diskriminira tužitelj i ograničava tržišno natjecanje, kršeći temeljna načela javne nabave. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 24. siječnja 2025. i odbiti žalbu žalitelja Zajednice ponuditelja RANDOM d.o.o., Split i MAGNETRON d.o.o., Split u odnosu na Odluku o odabiru u otvorenom postupku javne nabave naručitelja Općine Seget.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužitelj tužbom zapravo osporava zakonitost Dokumentacije o nabavi (koja u ovoj fazi postupka ima svojstvo pravomoćnosti), a valjanost svoje ponude argumentira dokazima na kojima naručitelj nije temeljio ocjenu njegove ponude te su tužbeni navodi u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj dostavio tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda. U pobijanom rješenju, odlučujući u okvirima žalbenog navoda, tuženik je ocijenio da je naručitelj Odluku o odabiru ponude tužitelja utemeljio na certifikatima koji su izdani nakon roka za dostavu ponuda (20. studenoga 2023.), obzirom da je na istima naveden datum izdavanja 28. veljače 2024. i 5. ožujka 2024. Budući da su sukladno Dokumentaciji o nabavi tražene certifikate ponuditelji trebali dostaviti u ponudi, a uzimajući u obzir i načelo jednakog tretmana, proizlazi da su navedeni certifikati trebali biti važeći na dan predaje ponuda. Tuženik naglašava kako navedenu ocjenu tužitelj u tužbi ne spori, već osporava dokumentaciju o nabavi te dokazuje da su dokumenti dostavljeni u ponudi i 3. siječnja 2024. (povodom zahtjeva za upotpunjavanje ponude), jednakovrijedni traženim dokazima, odnosno da predstavljaju prikladna dokazna sredstva iz članka 213. stavak 4. Zakona. U odnosu na prigovore o dostavljanju jednakovrijednog certifikata i prikladnih dokaznih sredstava, tuženik naglašava kako u žalbenom postupku kontrolira zakonitost pregleda i ocjene ponuda provedenu od strane naručitelja. Tuženik nije dužan pregledavati i ocjenjivati ponude. Dokaz o poduzetim radnjama i ocjeni ponuda koje je proveo naručitelj, sadrži zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda. Dakle, u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda moraju biti navedene sve činjenice i dokazi temeljem kojih naručitelj donosi ocjenu sposobnosti ponuditelja, budući da je zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ključan dokument putem kojeg ponuditelji vrše kontrolu zakonitosti postupanja naručitelja. U tom smislu tuženik ukazuje kako je naručitelj u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda jasno naveo da je tužitelj 3. siječnja 2024. "propustio dostaviti tražene dokaze sukladnosti ili jednakovrijednosti". Iz navedenog slijedi da naručitelj odluku o odabiru nije utemeljio na primjeni članka 213. Zakona. Tuženik opetovano naglašava da naručitelj nije utemeljio odluku o odabiru ponude tužitelja na ocjeni jednakovrijednosti ili prikladnosti dostavljenih dokaznih sredstava, već su i naručitelj i tužitelj smatrali da su dostavljeni certifikati, iako izdani nakon roka za dostavu ponuda, valjani. Stoga, tužitelj ne može s uspjehom u žalbenom postupku ili u upravnom sporu dokazivati činjenice koje je trebao dokazivati u postupku pregleda i ocjene ponuda, odnosno ne može sa uspjehom dokazivati jednakovrijednost certifikata i prikladnost dokaznih sredstava, budući da takvu ocjenu treba donijeti naručitelj na temelju dokaza kojem u postupku pregleda i ocjena ponude dostavi tužitelj. Također tuženik smatra promašenim tvrdnje da se certifikati koji su traženi dokumentacijom o nabavi ne mogu pribaviti, budući da ih je sam tužitelj dostavio tijekom pregleda i ocjene ponuda. Sukladno svemu navedenom, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
4. Zainteresirana osoba - zajednica ponuditelja RANDOM d.o.o., Split, i MAGNETRON d.o.o., Split, u odgovoru na tužbu u potpunosti odbija navode tužitelja kao paušalne i neargumentirane. Nastavno, zainteresirana osoba odbija navode tužitelja kao paušalne i neargumentirane. Nastavno, opisuje tijek postupka evaluacije ponuda te naglašava kako činjenica da je tužitelj naknadno dostavio ispravne certifikate, uz vlastoručno potpisanu izjavu o dostavi traženih dokaza sukladnosti, nedvojbeno potvrđuje da je bio svjestan zahtjeva propisanih dokumentacijom o nabavi. Istodobno činjenica da je zainteresirana osoba pravodobno unutar roka za dostavu ponuda, dostavila sve tražene certifikata, jasno pokazuje da su predmetni certifikati bili dostupni i mogli su se pribaviti prije isteka navedenog roka (IP i IK certifikati izdani od strane Končar - Institut za elektrotehniku d.o.o.). Tvrdnjom da nije bio u mogućnosti dostaviti certifikate za IP, IK i LVD, jer navodno nisu bili dostupni, tužitelj pokušava opravdati primjenu članka 213. stavak 4. Zakona, što je u cijelosti opovrgnuto samim njegovim postupkom, jer je sporne certifikate naknadno dostavio u fazi evaluacije prilikom dopune ponude. Tužitelj pogrešno implicira da nije mogao pribaviti tražene certifikate, navodeći da se takvi dokumenti navodno ne izdaju u skladu s propisanim normama iz dokumentacije o nabavi. Međutim, zainteresirana osoba prilaže dokaz u obliku izjave akreditiranog laboratorija Končar, koji upravo takve certifikate izdaje. Sukladno navedenom, smatra kako je rješenje tuženika osnovano te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Zainteresirana osoba Općina Seget, Seget Donji, u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na tužbu, iako je istu uredno primila.
6. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) odgovori na tužbu dostavljeni su strankama u sporu.
7. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i očitovanja stranaka tijekom upravnog spora, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a prema slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 290. Zakona propisano je da nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava i ocjenjuje ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz Dokumentacije o nabavi te o tome sastavlja zapisnik.
9. Člankom 280. stavkom 4. Zakona propisano je da pri izradi ponude ponuditelj se mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz Dokumentacije o nabavi te ne smije mijenjati ni nadopunjavati tekst Dokumentacije o nabavi.
10. Člankom 213. stavkom 1. Zakona propisano je da javni naručitelj može zahtijevati da gospodarski subjekti podnesu izvješće o testiranju od tijela za ocjenu sukladnosti ili potvrdu koju izdaje takvo tijelo, kao dokazno sredstvo sukladnosti sa zahtjevima ili kriterijima utvrđenim u tehničkim specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili uvjetima za izvršenje ugovora. Stavkom 2. istog članka ovog Zakona propisano je da ako javni naručitelj zahtjeva dostavu potvrda koje izdaju određena tijela za ocjenu sukladnosti, obvezan je prihvatiti i potvrde drugih jednakovrijednih tijela za ocjenu sukladnosti.
11. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je u dokumentu "Tehničke specifikacije" za cestovne svjetiljke propisan stupanj zaštite svjetiljke minimalno IP66 prema EN60598-1:2015 ili jednakovrijedno te kao dokaz sukladnosti s tehničkim zahtjevom i specifikacijom propisan je certifikat otpornosti na prodor vode i prašine IP izdan od tijela akreditiranog u skladu s Uredbom EZ, broj: 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća.
11.1. Za cestovne svjetiljke propisana je otpornost na mehaničke udare minimalno IK09 prema IEC/TR62696:2011 ili jednakovrijedno te kao dokaz sukladnosti s tehničkim zahtjevom i specifikacijom propisan je certifikat otpornosti na udarce IK izdan od tijela akreditiranog u skladu s Uredbom EZ, broj: 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća.
11.2. U tehničkim zahtjevima i specifikacijama za cestovne svjetiljke za dekorativnu/rezidencijalnu rasvjetu tipa 2 (stožaste) i za dekorativnu/rezidencijalnu rasvjetnu tipa 1 (stari feral) propisano je da svjetiljka treba imati certifikat o sukladnosti prema zahtjevima LVD Direktive ili jednakovrijedan certifikat te kao dokaz sukladnosti s tehničkim zahtjevom i specifikacijom propisan je certifikat o sukladnosti prema zahtjevima LVD Direktive 2014/35/EU potvrđen od tijela akreditiranog za certificiranje prema navedenog Direktivi sukladno zahtjevima norme EN ISO/IEC17065 (ili jednakovrijedno).
12. Nastavno, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u ponudi za nuđene cestovne svjetiljke kao dokaz sukladnosti s traženim stupnjem zaštite te otpornosti na mehaničke udare umjesto traženog certifikata otpornosti na prodor vode i prašine IP66 i certifikata otpornosti na udarce IK10, kao dokaz dostavio izvješće o ispitivanju te ENEC certifikate izdane od SIQ Ljubljana, tehničke listove ponuđenih svjetiljki i CE izjavu proizvođača, kojom je potvrđena sukladnost, pored ostalog sa standardom HR EN60598-2-3:2009/A1:2012 i HR EN IEC60598-1:2021/A11:22.
13. U svezi dostavljene dokumentacije naručitelj je 27. veljače 2024. od tužitelja zatražio dopunu dokumentacije, navodeći kako "nije dostavljen certifikat, potrebno je dostaviti dokaz sukladno uputama". U dostavljenom odgovoru tužitelj navodi kako nemaju dostupne tražene certifikate kao dokaz sukladnosti te smatraju da su dostavljenim drugim dokaznim sredstvima nedvojbeno dokazali sukladnost ponuđenih svjetiljki s traženim karakteristikama. Međutim, tužitelj naknadno dopisom od 6. ožujka 2024. naručitelju dostavlja sljedeće certifikate, i to certifikat otpornosti na prodor vode i prašine IP za ponuđene cestovne svjetiljke, certifikat otpornosti na udarce IK za ponuđene cestovne svjetiljke, certifikat o sukladnosti prema zahtjevima LVD Direktive za ponuđene cestovne svjetiljke, certifikat o sukladnosti prema zahtjevima LVD Direktive 2014/35/EU za ponuđenu dekorativnu/rezidencijalnu rasvjetu tipa 2 svjetiljke (stožaste), certifikat o sukladnosti prema zahtjevima LVD Direktive za ponuđenu/rezidencijalnu rasvjetu tipa 1 svjetiljke (stari feral).
14. Iz navedenog slijedi da su zatraženi certifikati dostavljeni nakon roka za dostavu ponuda, odnosno nakon 20. studenog 2023. obzirom da su na istima navedeni datumu izdavanja 28. veljače 2024. i 5. ožujka 2024.
15. Imajući u vidu sadržaj Dokumentacije o nabavi, predmetni certifikati trebali su biti dostavljeni u ponudi i morali su biti važeći na dan otvaranja ponuda.
16. Obzirom da je u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda naručitelj naveo da je 3. siječnja 2024. odabrana Zajednica dopunila ponudu, ali nije dostavila nekoliko traženih dokaza sukladnosti s postavljenim tehničkim specifikacijama, jer za nijednu od ponuđenih cestovnih svjetiljki nije dostavila tražene certifikate o sukladnosti kao dokaze za postavljene uvjete otpornosti na prodor vode i prašine IP66 te otpornost na mehaničke udare IK09 ili jednakovrijedne, već da je umjesto traženih certifikata kao dokaz sukladnosti za postavljene uvjete IK09 i IP66 za sve ponuđene cestovne svjetiljke dostavila ispitna izvješća te izjave proizvođača, čime je propustila dostaviti tražene dokaze sukladnosti ili jednakovrijedne, već su zatraženi certifikati dostavljeni naknadno i to nakon roka za dostavu ponuda, ne mogu se prihvatiti tužbeni navodi tužitelja kako je trebalo u konkretnom slučaju primijeniti uvjet iz članka 213. stavak 4. Zakona te prihvatiti dostavljenu dokumentaciju i dokaze kao jednakovrijedne, jer naručitelj nije utemeljio odluku o odabiru ponude na temelju ocjene jednakovrijednosti ili prikladnosti dostavljenih dokaznih sredstava, već je utemeljio svoju odluku o odabiru na certifikatima koji su izdani nakon roka za dostavu ponuda.
17. Sukladno navedenom, prema ocjeni ovog Suda, tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i potpuno utvrđene i pravilnom primjeno odredbi Zakona i Dokumentacije o nabavi te je osnovano zaključio da je žalba ovdje zainteresirane osobe Zajednice ponuditelja RANDOM d.o.o. Solin i MAGNETRON d.o.o. Split, osnovana protiv predmetne Odluke o odabiru. Tuženik je pri tome dao detaljnu i jasnu analizu činjenične i pravne situacije te naveo razloge kojima se rukovodio, zaključujući da su žalbeni navodi osnovani, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza u postupku.
18. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek, univ. spec.
