REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1209/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Demo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juranović i drugi u Novoj Gradiški, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, koju zastupa Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-629/2020-3 od 31. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-350/2015-43 od 21. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 25.949,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća svakog prvog u mjesecu do isplate, u razdoblju od studenoga 2007. do veljače 2013. Odlukom o troškovima postupka tuženica je obvezana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 12.416,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženici naložena isplata 25.949,11 kuna kao i u odluci o trošku. Prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate na pojedinačno dosuđene iznose na način da je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od dana plaćanja pojedinog iznosa do isplate.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 2409/2023-2 od 29. kolovoza 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev, tužbu na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?".
4. Protiv drugostupanjske presude tuženica je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.891,18 EUR/14.249,11 kuna uvećano za zatezne kamate, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak postupka ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te u oba slučaja naložiti tužitelju da joj naknadi trošak revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preplaćenog po osnovu ništetnih ugovornih odredbi, ugovora o potrošačkom kreditu u švicarskim francima, kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva odlukom banke.
9. Tuženica u reviziji navodi da je tražbina tužitelja, u visini preinačenog dijela tužbenog zahtjeva zastarjela jer iznos od 1.891,18 EUR/14.249,11 kuna, nije utužen unutar petogodišnjeg zastarnog roka odnosno do 13. lipnja 2019. Reviziju temelji na razlozima: - da je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu 1.552,86 EUR/11.700,00 kuna s osnova ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po odluci banke, - da je tužitelj podneskom od 15. studenoga 2019., nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog financijskog vještačenja, preinačio tužbeni zahtjev tako da je povisio pojedine tražbine mjesečnih preplata, ukupno sa iznosa od 1.552,86 EUR/11.700,00 kuna na iznos od 3.444,04 EUR/25.949,11 kuna, - da se tuženica protivila navedenoj preinaci ističući prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.891,18 EUR/14.249,11 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.
9.1. Tuženica se u reviziji uz navedene razloge, poziva na pravno shvaćanje ovog suda zauzeto u odlukama broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-x 985/2017-2 od 5. ožujka 2019., broj Revr 1797/2010-2 od 19. ožujka 2013. i broj Revd 1801/2021-2 od 5. travnja 2022., te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda koje je zauzeto na sjednici održanoj 31. siječnja 2022.
10. S obzirom na navedeno treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema shvaćanju ovog suda iznijetom u odlukama broj:
Revr 1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., Revr 1068/2016-2 od 9. travnja 2019., te dalje u odlukama na koje se tuženica poziva u reviziji "...povećanje tužbenog zahtjeva (...) predstavlja preinaku tužbe, pa se glede tog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev...", odnosno "...budući da je u pobijanoj presudi sud pravilno zaključio da je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe osnovano revident navodi da je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev jer se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev...". Dakle, u bitnom navedeno pravno shvaćanje se temelji na postupovnopravnom određenju povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektive preinake tužbe u smislu odredbe čl.191. st. 1. ZPP, zbog čega se glede razlike u kojoj je zahtjev povećan parnica u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) smatra pokrenutom tek kad je taj povećani zahtjev istaknut, tj. za koju razliku je tek u tom trenutku došlo do prekida zastare.
11. S druge strane, kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već podnošenjem tužbe.
12. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241.
ZOO došlo već podnošenjem tužbe.
13. Shodno navedenom odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka (tako i ovaj sud u odluci broj Rev 206/2023-3 od 17. siječnja 2024.).
14. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena te da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
