REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-23/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. ŽP članice i vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice TP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branko Bunčuga, odvjetnik u Jelsi, drugotužitelja SP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Kulušić, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženice UP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotuženika KP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje tuženika zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji prvotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1590/2023-3 od 12. rujna 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Staromu Gradu poslovni broj P- 28/19 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Revizija prvotužiteljice se odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženicima predati u posjed slobodan od osoba i stvari fizički dio sobe koja se nalazi na dijelu nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 372 m², z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 7 m², a prikazana je na skici mjesta spora izrađenoj u mjerilu 1:200 od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. Garmaza, kao lik definiran točkama A3,A4, S, R, koja skica je sastavni dio dopune vještaka iz veljače 2021. (list 129-131. spisa). Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo prvotužiteljici i drugotužitelju solidarno naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 10.688,33 EUR (80.531,25) 2. Drugostupanjskom su presudom odbijene kao neosnovane žalbe obaju tužitelja te je prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1892/2024-2 od 24. rujna 2024. dopušteno je prvotužiteljici podnošenje revizije protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1590/2023-3 od 12. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Staromu Gradu broj P-28/2019 od 31. siječnja 2023. u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke) u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i njemu sadržanog prava na pristup sudu.
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, prvotužiteljica podnosi reviziju pozivom na odredbu članka 382. u vezi s člankom 400. i člankom 167. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pobijajući odluku o trošku zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu revizija prihvati, a odluka o trošku preinači.
5. Tuženici su odgovorili na reviziju prvotužiteljice ocijenivši ju neosnovanom te su je predložili odbiti.
6. Revizija nije osnovana.
7. Odredba članka 391. stavka 1. u vezi s člankom 400. stavkom 1. i člankom 167. stavkom 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijano rješenje u dijelu kojim se ono pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijano rješenje o parničnom trošku i ispitano.
8. Neutemeljeno revidentica ukazuje na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zbog „osobito teških povreda odredaba parničnog postupka“ i to bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP smatrajući da sud drugog stupnja nije obrazložio svoju odluku u dijelu koji se odnosi na pobijanje odluke o parničnom trošku (točke II. izreke prvostupanjske presude).
9. Prema ocjeni revizijskog suda, koja se oslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice, presuda od 21. siječnja 1999. u predmetu Ruiz Garcia protiv Španjolske, zahtjev broj 30544/96), nije nužno da drugostupanjski sud u primjeni odredbe članka 375. stavka 1. ZPP čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, kada ne odgovori na neki odlučni žalbeni navod, već se pozove na razloge prvostupanjske odluke, usprkos tome što je detaljnije i podrobnije obrazloženje poželjno. To najznačajnijim dijelom ovisi o tome jesu li u detalje izloženi činjenični i pravni razlozi na temelju kojih je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti pojedinog dijela tužbenog zahtjeva.
10. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud detaljno obrazložio odluku o parničnom trošku time što je naveo mjerodavnu materijalnopravnopravnu normu na temelju koje je odlučio o zahtjevu za naknadu troška. Potom je, u primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: OT) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP, detaljno naveo za koje parnične radnje i u kojim iznosima je utvrdio visinu parničnog troška potrebnog za vođenje parnice, a sud je drugog stupnja ocijenio da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve elemente propisane odredbom članka 338. stavka 4. ZPP. Takva se odluka o parničnom trošku ne može smatrati nedostatno obrazloženom, usprkos tome što bi podrobnije obrazloženje bilo poželjno (tako i ESLJP, spomenuta presuda Garcia Riuz protiv Španjolske). Stoga ona u okolnostima konkretnog slučaja udovoljava standardima prava na obrazloženu sudsku oduku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a koja u bitnom osigurava temeljna procesna jamstva.
11. Okolnost da je pritom eventualno došlo do određenih manjih matematičkih pogreška ticalo bi se pogrešne primjene materijalnog prava, a kako povreda prava na pravično suđenje sadrži samo određena procesna jamstva, do povrede prava na pravično suđenje niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda, u cjelini gledano, arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Osim toga, pitanje je li neko ročište bilo ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja ili ne ili je li neki podnesak bio potreban za vođenje parnice ili ne, ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa se intervencijom u nižestupanjske presude u tom smislu ne bi ostvarila javna funkcija revizije po dopuštenju koja se sastoji u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Što se pak, tiče tvrdnji o povredi prava na pravično suđenje, a u vezi s okolnostima istaknutim u žalbi o retroaktivnoj primjeni Tbr. 50. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22) kojom je vrijednost boda povećana s 10,00 kuna na 15,00 kuna, a u vezi s Tbr. 48. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) kojom je propisano da sud kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na račun protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, valja odgovoriti da je pobijana odluka o trošku s tim u vezi u skladu s praksom revizijskog suda (primjerice, presuda ovog suda broj Rev-953/2021-2 od 13. veljače 2024).
12.1. Revidentica je, naime, ukazala na sadržaj odredbe članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) prema kojoj zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Međutim, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je opći akt u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 - dalje: ZUS) odnosno članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21). Zakonitost općih akta ocjenjuje Visoki upravni sud u skladu s ovlaštenjem iz članka 25. točka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) u posebnom postupku ocjene zakonitosti općih akata uređenog Dijelom šestim ZUS (odredbe članaka 158. do 165. ZUS). Visoki upravni sud, makar za sada, nije utvrdio da sporna odredba Tarife nije suglasna sa zakonom.
13. U tom smislu revizijski sud ocjenjuje da u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do tako teške povrede temeljnog ljudskog prava koju bi u revizijskom postupku, a u skladu s javnom funkcijom revizije po dopuštenju, valjalo sanirati. Stoga je reviziju valjalo odbiti na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP.
12. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je stoga takav zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan radi čega je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
