Poslovni broj: Usž-467/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1485/2024-5 od 7. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1485/2024-5 od 7. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1745, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 24. svibnja 2023., kojim je odbačen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/2692, ur.broj: 251-09-22-1/002-23-2 od 23. ožujka 2023. kao nepravodoban. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Naglašava da je tužiteljica korisnica socijalnih prava koje je stekla temeljem pravomoćnog upravnog akta, a da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, s time da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a razdoblje korištenja je uračunato u mirovinski staž. Sud je u sporu donio svoju odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja (Sl. gl. Grada Zagreba, broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja (Sl. gl. Grada Zagreba, broj: 10/18. i 20/21., dalje: Odluka/18). Prvostupanjski gradski upravni ured je pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22 i to tek 2023. godine pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti te neposredno rješavajući donio prvostupanjsko rješenje čijom se izrekom „zamjenjuje izreka zaključka“ u odnosu na tužiteljicu kao stranku. Smatra spornim je li tuženik osporenim drugostupanjskim rješenjem zakonito odbacio prigovor koji je tužiteljica uložila na prvostupanjski upravni akt. Sporno je, je li Gradonačelnik bio ovlašten rješavati te je li uopće potpisao drugostupanjsko rješenje. Poziva se na članak 164. Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 23/16. – 11/21) koji propis je lex superior u odnosu na sve druge opće akte Grada Zagreba odnosno predstavničkog tijela te samim time i u odnosu na Odluku, a koji propis jasno propisuje da je pravni lijek na upravne akte o kojima odlučuju gradska upravna tijela o pravima građana žalba i da o istome odlučuje ministarstvo, te je samim time primjenjiv rok od 15 dana propisan za podnošenje žalbe. Navodi da iz samog sadržaja točke 20. presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja proizlazi da je pravni lijek na upravne akte žalba. Ističe da je uslijed primjene načela razmjernosti i članka 6. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku razumno da se tužiteljici omogući uložiti pravni lijek u što dužem trajanju, neovisno o roku propisanom u članku 10. Odluke. Smatra da je tuženik izvršno tijelo Grada Zagreba koje zato ne vodi i ne rješava u upravnom postupku, već to čine upravna gradska tijela i gradski uredi. Upire na odredbe Uredbe o uredskom poslovanju, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaključuje da Gradonačelnik Grada Zagreba uopće ne vodi upravne postupke. Stoga smatra da Skupština nema ovlasti propisati nadzor upravnih tijela suprotno odredbama Ustava pa kako tužitelj nije ostvario zaštitu uprave u drugom stupnju kroz zakoniti nadzor nad prvostupanjskim upravnim tijelom to nedostatak drugog stupnja ne može nadomjestiti sud. Konačno smatra da drugostupanjsko rješenje uopće ne sadrži potpis jer je potpis nečitak i predstavlja neki crtež, pa nema bitan sastojak prema članku 98. stavak 1. ZUP-a. Smatra da je protekao i procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja jer je Odlukom/22 u članku 6. propisano da se rješenje donosi do 31. prosinca 2022. Sud nezakonito i pogrešno navodi da se radi o instruktivnom procesnom roku pa shvaćanje suda da nije propisana posljedica u slučaju nepostupanja u roku nije održiva sama po sebi. Smatra da je stav suda da nema pravne posljedice u suprotnosti sa člankom 1. Zakona o općem upravnom postupku. U nastavku upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova čije dijelove u nastavku citira. Također upire i na pravna shvaćanja ovog Suda koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Ističe da je nužno uzeti u obzir i svrhu roka te legitimni cilj propisivanja nekog roka. Smatra da niti logički nije moguće da uslijed obustave primjene propisa tijekom kraćeg dijela roka (od 12. prosinca do 31. prosinca 2022.) ima za posljedicu trajanje ovlasti vremenski neograničeno rokom. Zaključno navodi da je rok iz članka 6. Odluke/22 je procesnopravni prekluzivni zakonski rok. Ističe da je tužiteljici grubo narušeno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva. Sud zanemaruje i prigovor da je tužiteljici narušeno načelo razmjernosti te propušta saslušati stranku čime je počinio bitnu povredu pravila upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 23. ožujka 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 17. siječnja 2017. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Sl. gl. Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Sl. gl. Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbačen kao nepravodoban.

7. Odredbom članka 10. Odluke/22 propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

8. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu, suprotno navodu tužiteljice pravilno je odbačen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2023. kao nepravodobno podnesen jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 30. ožujka 2023. zaprimila rješenje od 23. ožujka 2023. te je prigovor na predmetno rješenje predala poštanskom uredu 8. travnja 2023., a što znači nakon isteka roka od 8 dana od izjavljivanja prigovora koji teče od dostave rješenja, a koji je istekao 7. travnja 2023. sukladno prethodno citiranoj odredbi.

9. Naime, osnovano prvostupanjski sud navodi kako članak 10. stavak 1. Odluke nije ocijenjen nezakonitim ni u jednom predmetu ocjene zakonitosti navedene Odluke (poslovni broj: Usoz-8/22., poslovni broj: Usoz-143/22. i poslovni broj: Usoz-254/23), stoga je pravilno odbačen prigovor jer je podnesen protekom propisanog roka od osam dana.

10. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

11. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

11.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

12. Tužiteljica smatra da je ovdje sporno je li tuženik bio donijeti osporeno rješenje obzirom na članak 6. Odluke/22. te je li potpisao predmetno drugostupanjsko rješenje.

13. Obzirom da je upravo odredbom članka 10. stavak 1. Odluke/22 propisano da se prigovor izjavljuje Gradonačelniku Grada Zagreba koji je i donio osporeno rješenje u povodu izjavljenog prigovora tužiteljice, stoga je neosnovan prigovor tužiteljice kojim osporava nadležnost tuženika za donošenje osporenog rješenja.

14. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

15. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

16. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.

17. Obzirom da je osporenim rješenjem tuženika odbačen prigovor tužiteljice kao nepravodoban, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari prigovori tužiteljice koji se odnose na meritum stvari i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Zrilić Ježek