REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1391/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Medić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB 02535697732, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-554/2022-2 od 8. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9919/2019-23 od 4. svibnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-9919/2019-24 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-554/2022- 2 od 8. studenoga 2023. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P- 9919/2019-24 od 5. svibnja 2022. pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 26.890,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, a pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.860,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2022. do isplate, u roku 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-9919/2019-24 od 5. svibnja 2022., na način da je:
pod a) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos 26.890,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom I.a) izreke drugostupanjske presude) od dospijeća do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 7.860,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2022. do isplate, a
pod I.b) izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 945,65 EUR/7.125,00 kn sa pripadajućom kamatom od 4. svibnja 2022. do isplate.
Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 207,38 EUR/1.562,50 kn.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1388/2024-4 od 3. srpnja 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 554/2022-2 od 8. studenoga 2023. zbog povrede prava na pravično suđenje u dijelu prava na pristup sudu.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka sadržanih u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP uslijed kojih je došlo do povrede temeljenog ljudskog prava tužitelja na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: EKLJP).
4.1. Predlaže da revizijski sud sukladno odredbi čl. 391. ZPP preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije uz naknadu sudske pristojbe.
5. Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznom kamatom od dana stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.
8. Na temelju utvrđenja koja se u bitnom sastoje od toga da su stranke zaključile ugovor o kreditu dana 28. travnja 2006. za kupnju stambenog objekta, da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 97.740,10 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,60 %, da prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da razlika u anuitetima kao posljedica promjene kamatne stope od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi 26.890,32 kn, da se o spornim odredbama (promjenjivoj kamatnoj stopi) ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da je kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisila o dva promjenjiva bitna elementa i da je zato posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, prvostupanjski sud je ocijenio da jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega je, zaključujući da je takva odredba ništetna, prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa 26.890,32 kn na temelju plaćenog po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8.1. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu „Potrošač“ (poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) koje se odnose na tuženika, a sve s obzirom na iznesena utvrđenja u tim postupcima i zakonske odredbe čl. 502.a i čl. 502.c ZPP, odredbe tada važećega Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. - dalje: ZZP/03) kao i odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14., 110/15. i 14/19 - dalje: ZZP/14), u vezi sa čl. 3 i 4., čl. 269., čl. 272., čl. 323., čl. 1111., čl. 1115. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. - dalje: ZOO).
8.2. Osim toga, prvostupanjski sud je ocijenio da je neosnovan prigovor zastare tuženika, te se u vezi početka tijeka zastarnog roka kod restitucijskog zahtjeva pozvao na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.
9. Međutim, izražavajući pravno shvaćanje da zastara u slučaju individualnih restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojima je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, drugostupanjski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2019., tj. protekom pet godina od nastupa pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.
9.1. Stoga, polazeći od toga da je navedena odluka Visokog trgovačkog Republike Hrvatske postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019., drugostupanjski sud je zaključio da je potraživanje tužitelja u zastari jer da je u konkretnom slučaju protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Zbog navedenog je ocjenjujući osnovanim prigovor zastare tuženika, drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Tužitelj u bitnom u reviziji ističe da pobijana presuda, glede odlučne činjenice kada je tužba podnesena sudu, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i dokaza u spisu, pri čemu ističe je tužitelj putem punomoćnika predmetnu tužbu podnio 12. lipnja 2019. preporučenom pošiljkom s povratnicom, što da je vidljivo u predmetnom spisu na koverti, a jednako tako i na potvrdi o primitku s RF brojem pošiljke iz koje se vidi kada je pošiljka predana.
11. Vijeće revizijskog suda smatra da je pogrešno drugostupanjski sud utvrdio da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019., slijedom čega je pogrešan i zaključak drugostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja u konkretnom predmetu.
11.2. Navedeno stoga, što iz predmeta spisa - tužbe i priloga dostavljenih uz tužbu proizlazi da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12. lipnja 2019. preporučenom poštanskom pošiljkom R RF 40 423 916 8 HR (list 30 spisa), a ne 14. lipnja 2019., kako je to pogrešno utvrdio drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.
12. S obzirom da u pogledu ocjene osnovanosti prigovora zastare tuženika postoji očigledno proturječje između razloga drugostupanjske presude glede odlučne činjenice datuma podnošenja tužbe i dokaza u spisa, ocjena je ovoga suda da je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer zbog navedenog proturječja pobijanu presudu nije moguće ispitati.
13. Zbog takvog postupanja drugostupanjskog suda dovedeno je u pitanje ostvarenja prava tužitelja na pristup sudu kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. EKLJP.
14. Zbog svega navedenog valjalo je ukinuti nižestupanjsku odluku na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
15. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će, imajući u vidu naprijed izloženo, otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu odluku, u kojoj će ocijeniti ostale žalbene razloge tuženika istaknute u žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.
16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
