REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1123/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maks Skendžić odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojega zastupa punomoćnik Sanja Vukina odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-752/2024-2 od 26. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3216/2022-33 od 23. veljače 2024., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-752/2024-2 od 26. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3216/2022-33 od 23. veljače 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik (pravni prednik Societe Generale - Splitska banka d.d.) kao kreditor, u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te zahtjev na isplatu iznosa na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.
4. Postavljenim pravnim pitanjima tuženik problematizira dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pitanje tzv. negativnih tečajnih razlika te je pravno shvaćanje tuženika da je iznos koji tužiteljica potražuje potrebno umanjiti za tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita.
5. U odnosu na postavljeno pitanje, ovaj je revizijski sud u odluci poslovni broj Rev- 549/23 od 18. prosinca 2023. izrazio pravno shvaćanje koje glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK
- CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.“.
6. Budući da iz nižestupanjskih odluka, priloga uz prijedlog za dopuštenje revizije te sadržaja samoga pitanja (suprotno tvrdnjama iz prijedloga za dopuštenje revizije, da je tijekom postupka postavljen materijalni prigovor prijeboja) proizlazi da tuženik nije istaknuo materijalni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev, to postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer su nižestupanjske odluke u skladu sa zauzetim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-549/23, Rev-544/23 itd.) pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod točkom I.
7. Tuženik u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a) i pogrešno primijenili materijalno pravo, zbog čega da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija). Međutim, iz ranije navedenih razloga predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, zbog kojih bi mu bila povrijeđena Ustavom i Konvencijom zajamčena temeljna ljudska prava na koje se poziva u prijedlogu.
8. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije je valjalo u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a i odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
