REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1083/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maja Vidović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-833/2024-2 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2942/2023-77 od 12. srpnja 2024., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na treće postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na prvo, drugo i četvrto postavljeno pitanje, te na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-833/2024-2 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2942/2023-77 od 12. srpnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik podnosi prijedlog i temeljem odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s tvrdnjom da su mu osporavanom odlukom povrijeđena ustavna prava na jednakost građana u pravima i slobodama (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje:
Ustav, jednakost pred sudovima - čl. 26. Ustava te nezavisno i nepristrano suđenje - čl. 29. Ustava).
2. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode prijedloga i predlaže da se prijedlog tuženika odbije u odnosu na postavljena pitanja i odbaci u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da podneseni prijedlog u odnosu na pravo, drugo i četvrto postavljeno pitanje nema propisani sadržaj.
4. Naime, tuženik je u odnosu na ta pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo ta pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije. Navedeno, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu sa navedenim propisom, zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti: „da je riječ o specifičnom pravnom pitanju o kojem ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali niti praksa drugostupanjskih sudova“.
5. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima za određena pravna pitanja, pa zapravo samo tako izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. Slijedom toga, kako u odnosu na navedena pravna pitanja sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nema kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP-a to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a u odnosu na prvo, drugo i četvrto postavljeno pitanje riješeno kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
7. Treće postavljenim pitanjem, tuženik problematizira mogućnost izvršenja pravomoćnog upravnog rješenja u parničnom postupku. U odnosu na to pitanje, a postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da to pitanje nije važno, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
8. Naime, odgovor na tako postavljeno pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu, iz razloga što rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb od 27. listopada 1990. nema kondemnatorni karakter, već je istim tužiteljici samo priznato pravo pa to rješenje nema svojstvo ovršne isprave na temelju koje bi tužiteljica mogla ostvariti tražbinu koja proizlazi iz toga rješenja. Stoga je u odnosu na to pitanje odlučeno temeljem odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a (stavak II. izreke).
9. Nadalje, u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na tvrdnji da su tuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, valja uvodno navesti da tuženik niti ne navodi kojim bi osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom odredaba materijalnoga prava, došlo do takvih povreda.
10. Tvrdnje predlagatelja o povredi ustavnih i konvencijskih prava tuženik izvodi iz svog viđenja utvrđenih činjenica i pravnih zaključaka sudova.
11. Pobijana presuda daje sasvim jasne, precizne i nedvojbene pravne zaključke te stoga nezadovoljstvo tuženika o utvrđenim činjenicama i ocjenom kvalitete dokaza te konačno pravnim zaključkom drugostupanjskoga suda ne predstavlja povredu Ustavnih i Konvencijskih načela o jednakosti svih pred zakonom i prava na pravično suđenje. Tuženik, dakle, nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnoga prava, bila povrijeđena temeljna Ustavna i Konvencijska prava, kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, ovaj sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda, ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana uz donošenje presude s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu njene zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava, za koja to tuženik tvrdi.
12. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a te je stoga prijedlog tuženika utemeljen na toj zakonskoj odredbi na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a valjalo odbaciti (točka II. izreke ovoga rješenja).
13. Tužiteljici nije dosuđena naknada troška sastava odgovora na prijedlog (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a). Naime, svi navodi iz odgovora na prijedlog ponavljajući su i općeniti s tim da su izneseni tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka te stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a .
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
