REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5046/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB 85584865987, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o zahtjevu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž R-106/2024-2 od 11. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1180/2023-12 od 27. lipnja 2024., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž R-106/2024-2 od 11. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1180/2023-12 od 27. lipnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i na jednakost sviju pred zakonom. Razlog važnosti za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pravno pitanje predlagatelja nalazi u nepodudarnosti s praksom revizijskog suda.
2. Pitanje koje je predlagatelj naznačio u prijedlogu glasi:
Na kome je teret dokazivanja, tužitelju ili tuženiku, u slučaju kada je tuženik osporio vjerodostojnost isprave na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a ne radi se o javnoj ili javno ovjerovljenoj ispravi u smislu odredbe članka 230. ZPP?
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te ga je predložio odbaciti, podredno odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o odgovoru na to pravno pitanje ne ovisi odluka u sporu.
4.1. Naime, pitanje se odnosi na teret dokazivanja, dok o tužbenom zahtjevu nije odlučeno na temelju pravila o teretu dokazivanja, već dokazivanjem. Prema izričitoj odredbi članka 221a. ZPP, tek ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U ovom je slučaju sud na temelju provedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio sve pravno relevantne činjenice, pa o pitanju koje je odnosi na pravila o teretu dokazivanja ne ovisi odluka u sporu, kako to pogrešno smatra predlagatelj.
5. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i jednakost sviju pred zakonom zajamčeni člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav RH) te člankom 14. Ustava RH.
6. Naime, sadržaj predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ne upućuju na vjerojatnost povrede navedenih temeljnih ljudskih prava. To stoga što je predlagatelju u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagatelj nije imao pravično suđenje. Jednako tako, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje ni da je predlagatelj bio u bilo kojem smislu ili po bilo kojoj osnovi tretiran na drugačiji način od bilo kojeg drugog pravnog subjekta u podudarnim okolnostima.
7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP u dijelu kojim je dopuštenje revizije zatraženo zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
