Broj: Ppž-1244/2023.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnika Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VZ zastupan po branitelju ĐZ, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 167. stavak 4. u svezi stavka1. točka 15. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. ,  ), odlučujući o žalbi okrivljenika VZ podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 23. siječnja 2023., broj: 31. Pp-413/2022-15, u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.327,22 (tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset dva centa)1 / 10.000,00 (deset tisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 167. stavak 4. u svezi stavka1. točka 15. Zakona o gospodarenju otpadom, opisanog u izreci.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa)1 / 200,00 (dvjesto) kuna.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi da sud ne obrazlaže zašto je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka TZ, koji ima neposredna saznanja o navodnom počinjenju prekršaja. Okrivljenik ističe kako sud pogrešno utvrđuje da vlasnik obrta UZ nije mogao temeljem zakona sklopiti ugovor o djelu sa okrivljenikom ne navodeći temeljem kojeg zakona nije moguće sklopiti ugovor o djelu. Naime, poslodavac može za obavljanje određenog posla s izvođačem, odnosno fizičkom osobom sklopiti ugovor o djelu kada se obavljanjem takvog rada ne izvršava sadržaj radnog odnosa, za rad temeljem ugovora o djelu nije bitno da li je ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili umirovljenik već da obavlja poslove koji imaju obilježja ugovoru o djelu. Obrazloženje pobijane presude ne sadrži čvrste materijalne ali i druge dokaze da okrivljenik nije obavljao poslove prijevoza za TZ temeljem ugovora o djelu. Okrivljenik je u konkretnom slučaju temeljem usmenog ugovora o djelu s TZ vlasnikom obrta „[obrt]“ obavljao poslove prijevoza slijedom čega je jasna činjenica da zbog tog razloga nije bio upisan u Evidenciju posrednika otpadom, prijevoznika otpada, trgovca otpadom i reciklažnih dvorišta, upravo iz razloga jer taj posao nije obavljao za sebe i u svoje ime već za račun i u ime TZ.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je neosnovana.

5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, jer je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, posebice u dijelu radi čega smatra da je okrivljenik sa narečenim TZ trebao sklopiti ugovor o radu a ne eventualno ugovor o djelu. Iz prvostupanjske presude razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da je žalitelj počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Analizirajući sve provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, Prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika.

8. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

9. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj sam otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika.

10. Jednako tako, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

11. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanja, jer iz provedenih dokaza, u postupku je izvršen uvid u zapisnik o utvrđenom postupanju protivno odredbama zakona od 22.02.2022., fotografiju sa str. 14 spisa, rješenje Ureda državne uprave u međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za gospodarstvo broj: Klasa: Up/I-311-02/18-01/209, Ur. broj: 2109- 01-03-02-18-2 od 30.11.2018., obrtnicu broj [broj obrtnice] za vlasnika obrta UZ, potvrdu o upisu u očevidnik prijevoznika otpada Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom Klasa: 351-02/18-22/343, Ur. broj. 517-03-02-2-18-2 od 20.11.2018. za obrt [obrt], podnesak TD "Univerzal" d.o.o. od 26.09.2022., podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostave Čakovec, broj Klasa: 410- 02/22-01/878, Ur. broj: 513-07-20-01-22-2 od 26.09.2022., podnesak TD "Unimer" d.o.o. od 30.09.2022., podnesak PUM; Postaje prometne policije broj: 511-21-09- 152/22 od 04.10.2022. i potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, Klasa:740-04/22- 02/31818, Ur. broj: 514-05-02-01-02-22-02 od 18.03.2022. o kažnjavanosti okrivljenika, prvostupanjski sud je valjano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 167. stavak 4. u svezi stavka1. točka 15. Zakona o gospodarenju otpadom, a što je u pobijanoj presudi valjano obrazložio, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Dakle, bez osnove je i žalbeni navod okrivljenika o bitnoj povredi prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju obzirom da sa okrivljenikom nije mogao biti sklopljen valjani Ugovor o djelu sa RZ, tj. da nije počinio prekršaj što je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Naime, nije sporno da je doktrina postavila jasna razgraničenja između ugovora o radu čije karakteristike su precizno definirane Zakonom o radu, te ugovora o djelu čije pak karakteristike su precizno definirane Zakonom o obveznim odnosima. Naime, ugovorom o djelu izvođač poslova obvezuje se za naručitelja obaviti određeno djelo, a naručitelj se za to obvezuje isplatiti izvođaču određenu naknadu, dok se temeljem ugovora o radu radniku isplaćuje plaća, koja se utvrđuje ugovorom i isplaćuje se najmanje jednom mjesečno. Nadalje, rad po ugovoru o djelu smatra se samostalnim radom, jer poslovni rizik leži na izvoditelju, dok se rad u radnom odnosu smatra nesamostalnim radom, jer su organizacija rada i poslovni rizik na poslodavcu. Kod ugovora o radu mora se naznačiti dan otpočinjanja rada, odnosno očekivano trajanje ugovora za slučaj rada na određeno vrijeme, a kod ugovora o djelu rok izvršenja djela može biti sastavni dio ugovora, a ako nije ugovoreno vremensko trajanje onda je to vrijeme koje je razumno potrebno za izvršenje djela. Nadalje, izvođač kod ugovora o djelu radi u pravilu samostalno pridržavajući se pravila struke, a naručitelj može davati upute, dok je zaposlenik u radnom odnosu subordiniran poslodavcu, te radi po njegovim uputama i pod nadzorom. Predmet ugovora o djelu je rad uz naknadu za drugoga, dok je predmet ugovora o radu radna snaga koja se poslodavcu stavlja na raspolaganje - rad u službi drugoga. Temeljem ugovora o djelu izvoditelj uglavnom radi na vlastitim sredstvima rada i u vlastitom prostoru, dok temeljem ugovora o radu poslodavac osigurava uvjete za siguran rad u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, jer radnik svoj rad obavlja na poslodavčevim sredstvima i u njegovom prostoru. Nesporno je da se ugovor o djelu može sklapati za obavljanje posla koji se javlja periodično ili povremeno, no ograničenja za sklapanje takvog ugovora proizlaze iz Zakona o radu kao općeg propisa radnog prava prema kojem je uvijek kada radnik obavlja određene poslove za poslodavca riječ o radnom odnosu pri čemu je potpuno irelevantno kako su same ugovorne strane taj ugovorni odnos nazvale. Svrha Zakona o radu je zaštita prava radnika u pravilu slabije strane, pa propis treba tumačiti imajući u vidu zaštitnu funkciju radnog zakonodavstva u korist radnika.

13. Iz navedenog proizlazi da se onaj rad koji podrazumijeva rad u službi drugoga u kojem su organizacija rada i poslovni rizik na poslodavcu u određenom radnom vremenu, u uvjetima rada koje u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima osigurava poslodavac, koji se radi po uputama i pod nadzorom, te za koji se isplaćuje plaća, ima smatrati radom u radnom odnosu. Za počinjenje ovog prekršaja dostatan je i nehaj pa stoga nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika.

14. Činjenice koje terete okrivljenika suprotno tvrdnji žalitelja su dokazane u dovoljnoj mjeri, te po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda, a za krivnju okrivljenika prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge.

15. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

16. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku izrekao minimalnu novčanu kaznu zapriječenu za tu vrst prekršaja (zapriječena novčana kazna je u iznosu 10.000,00 do 100.000,00 kuna), a kako okrivljenik svoje žalbene navode u tom dijelu nije ničim dokumentirao to ovaj sud nije našao uvjeta za ublažavanjem izrečene novčane kazne.

17. Troškovi postupka su utemeljeni na zakonu.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izrijeku.

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.