Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2161/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe COSMOS TRADING d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe AP, zastupane po branitelju Andri Marijanoviću odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 170. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21), odlučujući o žalbama I-okr. pravne osobe COSMOS TRADING d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe AP, te tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, podnijetim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2022., broj: 6. Pp-7842/2022, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba I-okr. pravne osobe COSMOS TRADING d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe AP, te se ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 170. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajno prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da pobijanu presudu kojom je okrivljenike proglasio krivima prvostupanjski sud je donio bez da je u obrazloženju dao odgovor na bilo koji od prigovora koje je obrana isticala tijekom postupka. Prvostupanjski sud nije objasnio u koje je dijelu obrana osporena i čime je zapisnik o inspekcijskom nadzoru osporio progovore okrivljenika koji se odnose na pravna pitanja. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom ali i odredbe same Uredbe (EZ) br. 1013/2006, jer u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene cit. Uredbe jer se ista odnosi samo na pošiljke otpada sa međunarodnim karakterom, a predmetna pošiljka otpada je bila unutar područja jedne države i to iz Sesveta u luku Rijeka što nesporno proizlazi iz samog činjeničnog opisa prekršajnog naloga i sve druge dokumentacije u spisu. U skladu s odredbama čl. 1. st. 2., čl. 33. Uredbe (EZ) br. 1013/2006, na pošiljke otpada unutar države članice kao što je ovdje slučaj primjenjuje se isključivo sustav nadzora i kontrole pošiljaka utemeljen na domaćim propisima i zakonima, a na iste se ne primjenjuje navedena Uredba slijedom čega nema kršenja odredbi Uredbe koja se okrivljenicima stavlja na teret u ovom postupku. Prvostupanjski sud se niti jednom riječju nije osvrnu na navedeni prigovor okrivljenika i nije dao razloge u odnosu na sporno pitanje primjene navedene Uredbe. Osim same primjene Uredbe i spornog Anexa VII na predmetnu pošiljku otpada obrana je istaknula i prigovor u pogledu pravnog pitanja tko je osoba zadužena za popunjavanje Anexa VII, te je li to obveza kupca ili prodavatelja otpada, a u pogledu kojeg pravnog pitanja i spornih činjenica prvostupanjski sud također nije dao apsolutno nikakvo obrazloženje. Okrivljenici su tijekom postupka istaknuli da čak i kada bi se sporni Anex VII primjenjivao na predmetnu pošiljku da je obaveza popunjavanja istoga isključivo na osobi registriranoj za gospodarenje otpadom odnosno na pravnoj osobi koja je I. okrivljenoj predala otpad. Sve navedeno dodatno proizlazi iz odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom koji je usklađen s europskom legislativom. U odnosu na ovo sporno pitanje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće se ne osvrće niti daje razloge za navedeno iako je temeljen čl. 187. st. 7. PZ-a to bio dužan učiniti i obrazložiti svoju odluku. Dodaju da je u ovom postupku dana 5. studenoga 2024. nastupila zastara prekršajnog progona u smislu odredbe članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona.

4. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da se u konkretnom slučaju nije ispunila propisana obveza zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, te se uzima u obzir i stupanj odgovornosti kojeg odgovorna osoba pravne osobe, direktor treba imati pri obavljanju poslova i zadataka svog radnog mjesta u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Predlaže da se okrivljenicima izreknu novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja koji je utvrđen u prvostupanjskom postupku i koji im se stavlja na teret i to na način kako bi se ostvarila opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija, odnosno kažnjavanje sukladno članku 32. Prekršajnog zakona.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalba okrivljenika je osnovana, a žalba tužitelja bespredmetna.

7. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da činjenično stanje u postupku nije dostatno utvrđeno da bi se mogla donijeti zakonita odluka, kako osnovano prigovaraju i okrivljenici.

8. Naime, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni za prekršaj iz članka 170. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom da su kao osoba koja organizira pošiljku otpada u prekograničnom prometu otpada otpremili pošiljku otpada koja ne podliježe notifikacijskom postupku, a da je pošiljku otpada pratio nepotpuno popunjen obrazac iz Priloga VII. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i vijeća od 14. lipnja 2006.

9. Nadalje, odredbama članka 170. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako kao osoba koja organizira otpremu otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku ne osigura uvjete propisane člankom 18. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006.

10. U prvostupanjskom postupku okrivljenici isticali da I-okr. pravna osoba nije dužna ispunjavati navedenu prateću dokumentaciju, već je to osoba od koje je I-okr. kupila otpad i koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom, te iz preslike priloženog obrasca vidljivo je da je kod podataka o pošiljci pod točkom 1. Osoba koja organizira pošiljku navedena I-okr. pravna osoba COSMOS TRADING d.o.o., a pod točkom 12. Izjava osobe koja organizira pošiljku navedena je pravna osoba ZAGREB OTPAD BE-BA d.o.o., a kako prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret čini isključivo osoba koja organizira otpremu otpada, to je u postupku potrebno utvrditi tko u postupku otpreme otpada kritične zgode ima status osobe koja organizira otpremu otpada, te time obvezu ispunjavanja propisanog obrasca, pa će stoga prvostupanjski sud ispitati u svojstvu svjedoka NP, višu inspektoricu zaštite okoliša, te po potrebi provesti druge dokaza, a da bi se moglo odlučivati o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika u ovom predmetu.

11. U vezi navoda žalitelja da ističu prigovor zastare, jer da je dana 5. studenoga 2024. nastupila zastara prekršajnog progona u smislu odredbe članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, ističe se da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona kojom je propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a ne primjenjuje se odredba članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, s obzirom da, za prekršaj za koji se okrivljenici terete, tužitelj nije obavezan izdati prekršajni nalog, budući je zapriječena kazna za pravnu osobu u rasponu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna (265,45 do 13.272,28 eura), a u smislu odredbe članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja obvezno će izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 1.990,84 eura za pravnu osobu. Kako u konkretnom slučaju nije proteklo više od četiri godine od dana počinjenja prekršaja, to nije nastupila zastara prekršajnog progona.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog utvrditi sve potrebne činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.