Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3842/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠB, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 66/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 27. veljače 2023., broj: 23. Pp-7760/2022, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud previše cijenio olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani okrivljenika dok je otegotne okolnosti podcijenio pa je cijeneći sve te okolnosti izrekao blažu kaznu od propisane Zakonom za učin prekršaja koji mu se stavlja na teret i za koji je isti proglašen krivim. Smatra da prvostupanjski sud nije trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne prema okrivljeniku izričući mu novčanu kaznu ispod zakonom minimalne propisane kazne za počinjeni prekršaj.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala zakonska osnova za izricanje novčane kazne okrivljeniku, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, u iznosu od 150,00 eura.
8. Odredbama članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, te određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.
9. Nadalje, uzevši u obzir ranije ponašanje okrivljenika vidljivo je da isti nije do sada prekršajno kažnjavana, što ukazuje na izostanak sklonosti činjenju prekršaja odnosno nepoštivanju zakona, kao i u postupku je utvrđeno da je okrivljenik nezaposlen i lošeg imovinskog stanja, a u postupku nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, pa neosnovano žalitelj navodi da je sud podcijenio otegotne okolnosti.
10. Slijedom navedenoga, vodeći računa o ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne, s obzirom na naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, u smislu odredbe članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
