Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe SKOLS IMPULS j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SČ, zastupane po branitelju Stjepanu Babiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1., 3., 46., 47. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), te članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 7. listopada 2024., broj: Pp-661/2023, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se prihvaća žalba I-okr. pravne osobe SKOLS IMPULS j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SČ, te se u povodu žalbe a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se I-okr. pravnoj osobi za utvrđeni prekršaj iz točke 3. u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura) te za utvrđeni prekršaj iz točke 4. u iznosu od 1.500,00 eura, (tisućupetsto eura), uz primjenu članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), te se II-okr. odgovornoj osobi za utvrđeni prekršaj iz točke 3. u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) te za utvrđeni prekršaj iz točke 4. u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), uz primjenu članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe SKOLS IMPULS j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SČ te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura za svako djelo, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura za svako djelo iz članka 229. stavka 1. podstavka 1., 3., i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točkama 3. i 4. izreke pobijane presude, te su okrivljenici proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 46., 47., i stavka 2. Zakona o radu, te članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u točkama 1., 2. i 5. izreke pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, s time da ističu da žalbu podnose za počinjenje djela iz točke 3. i 4. izreke presude, međutim, sadržajno navodi žalbe odnose se i na prekršaje iz točke 1. i 5. Okrivljenici u žalbi navode u bitnom da je obrazloženje pobijane presude nejasno, nerazumljivo i ne može se analizirati. Netočno je da bi okrivljeni počinili prekršaje na koje se žale u ovoj žalbi, a obzirom da je sporni radnik često dolazio u alkoholiziranom stanju i nije izvršavao svoje obveze, te su i ostali radnici bili nezadovoljni s konkretnim radnikom. Netočno je da okrivljenici nisu dostavili do 28.2.2023. obračun dugovane a neisplaćene plaće za mjesec siječanj 2022., kao i neisplaćenu naknadu. Radnici su svaki mjesec dobivali obračune plaća, te nitko radnicima te obračune ne šalje preporučeno. Okrivljenici su u spis dostavili dokaz o tome kada je radnik stekao svojstvo osiguranika mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te kada je isto prestalo. Isto tako je vidljivo da su radniku isplaćivane plaće, topli obrok i naknada za prijevoz. Da su okrivljenici postupali na pravilan način vidljivo je iz iskaza svjedokinje SČB, koja je vršila inspekcijski nadzor, a koja je ustvrdila da su okrivljeni zaista isplaćivali plaće radniku, tj. povukla je za jedan dio razdoblja, a iz čega je vidljivo da je radnik zlonamjerno podnio prijavu. U spisu su priložene sve isplate, pa je u svakom slučaju trebalo provesti knjigovodstveno vještačenje dokumentacije o isplatama plaća. Također je predana evidencija o radnom vremenu, a dio u kojem se navodi da ugovor o radu nije bio potpisan od strane poslodavca nije točan jer je bio potpisan, jer ugovor ne bi bio prihvaćen kod prijave na MIORH i HZZO, a samom prijava predstavlja konkurentni čin zaključenja ugovora od strane poslodavca. Sud je odredio svakom okrivljeniku po dvije novčane kazne, no nije svakom od okrivljenika izrekao jedinstvenu novčanu kaznu. Okrivljenici smatraju da se i blažim sankcijama mogla postići svrha generalne i specijalne prevencije, jer ovako visokim kaznama okrivljenicima je ugrožena mogućnost poslovanja poduzeća koja zapošljava više radnika, te samim time i njihovu egzistenciju jer poduzeće neće imati sredstava za namirenje njihovih plaća, a također je ugrožena egzistencija fizičke osobe – okrivljenika.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Sesvetama točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje SČB, više inspektorice rada, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1., 3., 46., 47. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
8. Navodi žalbe da je netočno da okrivljenici nisu dostavili do 28.2.2023. obračun dugovane a neisplaćene plaće za mjesec siječanj 2022., kao i neisplaćenu naknadu, te su radnici svaki mjesec dobivali obračune plaća, te nitko radnicima te obračune ne šalje preporučeno, a isto tako je vidljivo da su radniku isplaćivane plaće, topli obrok i naknada za prijevoz, a da su okrivljenici postupali na pravilan način vidljivo je iz iskaza svjedokinje SČB, koja je vršila inspekcijski nadzor, a koja je ustvrdila da su okrivljeni zaista isplaćivali plaće radniku, tj. povukla je za jedan dio razdoblja, a iz čega je vidljivo da je radnik zlonamjerno podnio prijavu, te u spisu su priložene sve isplate, neosnovani su.
9. Naime, iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 16. ožujka 2023., koji je sastavljen u smislu odredbe članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona pa može biti dokaz u prekršajnom postupku, utvrđeno je iz izjave II-okr. da su radniku JČ dio plaće za mjesec siječanj 2023. isplatili 2. ožujka 2023., a prema priloženom ugovoru o radu plaća se isplaćuje do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, što znači da navedena plaća nije bila isplaćena u roku, pa su okrivljenici bili dužni radniku uručiti obračun dugovane a neisplaćene plaće do 28. veljače 2023., a što nisu učinili, jer je navedeno utvrđeno na temelju izjave radnika IČ dane na zapisnik od 10. veljače 2023., koji je sastavljen u smislu odredbe članka 158. stavka 7. Prekršajnog zakona pa može biti dokaz u prekršajnom postupku, pa neosnovano žalitelji traže knjigovodstveno vještačenje dokumentacije o isplatama plaća.
10. Isto tako okrivljenici nisu navedenom radniku isplatili naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor pa su mu bili dužni uručiti obračun dospjele a neisplaćene naknade plaće, a što također nisu učinili, jer je navedeno utvrđeno na temelju izjave radnika IČ dane na zapisnik od 10. veljače 2023., a okrivljenici u tijeku postupka nisu dostavili dokaz da bi izvršili u propisanom roku naveden obveze uručenja radniku obračuna dugovane, a neisplaćene plaće, te dugovane a neisplaćene naknade za godišnji odmor.
11. U vezi navoda žalitelja da je također predana evidencija o radnom vremenu, ističe se da je na temelju iskaza svjedokinje SČB, više inspektorice rada, te uvidom u evidencije utvrđeno da u istima nisu evidentirani svi propisani podaci.
12. Navodi žalitelja da dio u kojem se navodi da ugovor o radu nije bio potpisan od strane poslodavca nije točan jer je bio potpisan, jer ugovor ne bi bio prihvaćen kod prijave na MIORH i HZZO, a samom prijava predstavlja konkurentni (pravilno vjerojatno konkludentni) čin zaključenja ugovora od strane poslodavca, nisu od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, budući se okrivljenicima stavlja na teret da nisu prije početka rada radniku JČ **.**.2021. uručili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, jer isti nije bio sklopljen u pisanom obliku, a što je utvrđeno na temelju izjave radnika IČ, dane na zapisnik od 10. veljače 2023., da mu je ugovor o radu poslodavac dao tek mjesec dana nakon početka rada, što je nakon isteka propisanog roka.
13. U vezi navoda žalitelja da su okrivljenici u spis dostavili dokaz o tome kada je radnik stekao svojstvo osiguranika mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te kada je isto prestalo, ističe se da je uvidom u prijavu osiguranja za radnika IČ utvrđeno da je isti stekao svojstvo osigurane osoba 19. prosinca 2021., a prijava tijelu HZMO dostavljena je 21. prosinca 2021., što znači nakon propisanog roka odnosno najkasnije do početka rada, u smislu odredbe članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.
14. U postupku nije počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka, što neosnovano navode žalitelji, ističući da obrazloženje pobijane presude nejasno, nerazumljivo i ne može se analizirati.
15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima za prekršaje pod točkama 3. i 4. izreke pobijane presude u granicama zakona i nisu prestroga, time više što su utvrđene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, te su sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, pa nema osnove za dodatno ublažavanje izrečenih novčanih kazni. Nadalje, kako je omaškom prvostupanjski sud propustio izreći okrivljenicima ukupne novčane kazne, to je ovaj sud u tom dijelu preinačio izreku prvostupanjske presude.
16. U odnosu na prekršaje pod točkama 1. i 5. izreke pobijane presude, okrivljenicima je izrečena najpovoljnija odluka jer su isti oslobođeni od kazne.
17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.
18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
19. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.