Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TRANSCOM WORLDWIDE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe LA, zastupane po branitelju Mladenu Juriću, odvjetniku odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 22., 25. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 11. studenoga 2022., broj: 72. Pp-669/2022, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe TRANSCOM WORLDWIDE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe LA, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u točki a) izreke u odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2. Zakona o radu te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, 114/22) I-okr. pravna osoba TRANSCOM WORLDWIDE d.o.o. i II-okr. odgovorna osoba LA

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

a) da ne bi

sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o radu u Osijeku, Vukovarska ulica 31, u propisanom roku najmanje svaka tri mjeseca tijekom 2021., odnosno do 1. travnja 2021., do 1. srpnja 2021., do 1. listopada 2021., niti do kraja 2021., obavještavali radničko vijeće, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća o stanju, rezultatima poslovanja, organizaciji rada, očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovu utjecaju na gospodarski položaj radnika, opsegu i razlozima uvođenja prekovremenog rada, strukturi zaposlenosti, razvoju i politici zapošljavanja, zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada i drugim pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika,

čime bi počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2. Zakona o radu.

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba I-okr. pravne osobe TRANSCOM WORLDWIDE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe LA, bespredmetna je u navedenom dijelu.

r i j e š i o j e :

III. Prihvaća se žalba I-okr. pravne osobe TRANSCOM WORLDWIDE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe LA, te se ukida pobijana presuda u točki b) izreke u odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 25. i stavka 2. Zakona o radu i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 62.000,00 kn, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 22., 25. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da prvostupanjski sud nije ocijenio niti jedan od mnogobrojnih dostavljenih materijalnih dokaza, uz pisanu obranu, a svi ti dokazi su relevantni za donošenje odluke u ovom predmetu. Nejasno je zašto prvostupanjski sud nekritički i bezrezervno vjeruje svjedoku KA u pogledu navedenog a pogotovo jer za njegove tvrdnje nema nikakvog uporišta u zakonu. Poslodavac je nesporno dostavljao podatke sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o radu te nitko u ovom postupku ne tvrdi da nije, a svjedok KA utvrdi da je trebao dobiti još nekakve podatke, spominje vezanje prekovremenih sati za pojedinačne projekte, podatke za cijelu Hrvatsku a opet da nisu vezani u pojedinačne projekte. Izreka presude je proturječna razlozima presude jer su okrivljenici proglašeni krivima da nisu obavještavali sindikalnog povjerenika sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o radu a u obrazloženju se tvrdi kako su ga obavještavali ali nisu postupili po njegovim zahtjevima. Ako je sud smatrao da je poslodavac doista trebao povezati dostavljene podatke s određenim projektima, tada je trebalo pojasniti o čemu se tu radi i zašto su ti podaci važni a ne se pozvati da je svjedok KA nešto tražio. Svjedok KA u iskazu koji je dao inspektoru rada izjavio je da ga poslodavac uopće nije obavještavao sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o radu tj. da mu ništa od tih podataka nije dostavljeno, a ispitan pred sudom izjavio je kako je smatrao da mu je poslodavac trebao dostavljati još nešto dodatno, pa ga je sud trebao pitati zašto iskazuje drugačije. Razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni a djelomično i proturječni, te nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Ističu da je iskaz svjedoka KA trebalo kritički razmatrati jer se radi o radniku koji od određenog događaja inicira postupka i tereti poslodavca, a sve je započelo kada je poslodavac odbio prijedlog HST-a tj. Sindikata kojeg je član KA da on svo svoje radno vrijeme obavlja posao samo za sindikat tj. da za poslodavca ne obavlja nikakav posao i da ga za to plaća poslodavac. Okrivljenici su u spis dostavili materijalnu dokumentaciju i dokazali da je sindikalni povjerenik bio obaviješten o svim navedenim aspektima poslovanja iz točke a). U pogledu prekršaja pod točkom b) ističu činjenicu koju je navela svjedokinja L a to je da je KA prilikom zapošljavanja kod I-okrivljenika dobio službenu mail adresu i službeni mobitel, uređaj i sim karticu, te mu je osiguran i telefon na recepciji kojeg može u svakom trenutku koristiti, a osiguran mu je još jedan fiksni telefon. Poslodavac kao obveznik provedbe Opće Uredbe o zaštiti osobnih podataka, Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, osobne podatke radnika ne smije dijeliti suprotno onome što je Uredbom propisano, a e-mail adrese radnika sadržavaju ime i prezime i kao takve su u smislu Uredbe osobni podaci. Međutim, to što poslodavac nema privole radnika za dijeljenje mail adresa sind. povjereniku ne znači da mu otežava ili onemogućava rad. Poslodavac ima više oglasnih ploča te portal kao i mrežna mjesta na kojima se objavljuju informacije pa je KA u svakom trenutku mogao obavijestiti sve radnike o svim bitnim pitanjima na način da su te informacije objavljene na navedeni način. Neosnovana je tvrdnja KA kako poslodavac nije omogućio osposobljavanje za rad u RV-u, a niti jedan zahtjev s tog osnova nije stigao niti je bilo što spominjao poslodavcu. Poslodavac nema ovlasti a ni obvezu tjerati sind. povjerenika na osposobljavanje već mu samo omogućiti, ako i kada on to zatraži. Prvostupanjski sud je neosnovano odbio prigovor presuđene stvari, jer je nepravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-3242/2022 okrivljenici proglašeni krivima za prekršaj kažnjiv po pl. 228. st. 1. t. 25. i st. 2. Zakona o radu, kao i u ovom predmetu, te se ovdje samo radi o periodu tijekom 2021. do zaključno 31. prosinca 2021., a tamo od 1.1.2022 do 22.2.2022., a u tom postupku se okrivljenicima isto stavlja na teret da sindikalnom povjereniku s pravim i ovlastima radničkog vijeća nisu osigurali uvjete za rad, pa se radi o jednom produljenom prekršaju, a ne može se raditi u prekršajima u stjecaju.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), te razmatrajući i navode žalbe, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2. Zakona o radu, pod točkom a) izreke, povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u točki a) izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivima okrivljenike, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2. Zakona o radu, da sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o radu u Osijeku, Vukovarska ulica 31, nisu u propisanom roku najmanje svaka tri mjeseca tijekom 2021., odnosno do 1. travnja 2021., do 1. srpnja 2021., do 1. listopada 2021., niti do kraja 2021., obavještavali radničko vijeće, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća o stanju, rezultatima poslovanja, organizaciji rada, očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovu utjecaju na gospodarski položaj radnika, opsegu i razlozima uvođenja prekovremenog rada, strukturi zaposlenosti, razvoju i politici zapošljavanja, zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada i drugim pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.

8. Međutim, činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude ne sadrži konkretizaciju djela koje se okrivljenicima stavlja na teret, već sadrži samo zakonski opis prekršaja, posebno uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da su okrivljenici dostavljali određene podatke sindikalnom povjereniku, a za koje sindikalni povjerenik smatra da nisu dostavljani u formi i na način kako su bili dužni učiniti, pa je u tom smislu trebalo konkretizirati prekršaj.

9. Nadalje, budući da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Slijedom navedenoga, imajući u vidu činjenični opis djela sadržan u izreci prvostupanjske presude, isto nije po propisu prekršaj, te je prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljene pravne osobe, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga u povodu žalbe okrivljenika, pravilnom primjenom zakona, preinačena prvostupanjska presuda na način da su okrivljenici za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe.

11. Nadalje, odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da činjenično stanje za djelo pod točkom b) izreke pobijane presude u postupku nije u cijelosti pravilno utvrđeno da bi se mogla donijeti zakonita odluka, kako osnovano prigovaraju i žalitelji.

12. Naime, u tijeku postupka okrivljenici su porekli počinjenje prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 25. i stavka 2. Zakona o radu, te je u svojstvu svjedoka ispitan KA, sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, istaknuo, između ostaloga, da nikada osobno od poslodavca nije tražio da ga osposobi za rad u radničkom vijeću, jer je smatrao da je poslodavac dužan isto organizirati.

13. Nadalje, odredbom članka 156. stavka 6. Zakona o radu propisano je da poslodavac mora članovima radničkog vijeća omogućiti osposobljavanje za rad u radničkom vijeću, a što ne znači da je poslodavac dužan organizirati takvo osposobljavanje, već omogućavanje osposobljavanja za rad u radničkom vijeću znači da je poslodavac dužan dopustiti odsustvo s posla sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, a radi pohađanja osposobljavanja, te pokriti nužne troškove osposobljavanja i sl.

14. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje ga terete kao i one koje okrivljeniku idu na korist. Stoga je u dokaznom postupku potrebno u odnosu na naprijed navedeno ponovno ocijeniti provedene dokaze, a radi pravilnog utvrđenja prekršajne odgovornosti okrivljenika u navedenom dijelu.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti u točki b) izreke, s time da će sudac prvostupanjskog ponovno ocijeniti utvrđene činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku u tom dijelu.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.