REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: P-141/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikolini Koletić Carić, odvjetnici u Samoboru protiv tuženika PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dubravki Bolt, odvjetnici u Samoboru, radi isplate, dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Tuženik PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti iznos od 2.282,00 EUR/17.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tuženik PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 3.569,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. od 21. svibnja 2025. do isplate propisanim čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je prodao tuženiku osobni automobil marke Ford Focus reg. oznake [registarska oznaka]. Na ime kupoprodajne cijene ističe da mu je tuženik ostao dužan iznos od 3.000,00 EUR na dan 26. ožujka 2019. godine a isti iznos se obvezao vratiti do 31.7.2019. Tuženik je u 4. mjesecu 2019. prema navodima tužbe vratio tužitelju iznos od 1.000,00 kn, u 5. mjesecu 2019. iznos od 1.000,00 kn, u 6. mjesecu iznos od 1.000,00 kn, u 7. mjesecu 2019. iznos od 1.000,00 kn, te u 9. mjesecu 2019. iznos od 1.000,00 kn, te je prestao vraćati dužne iznose a sve prema potvrdi sačinjenoj 26.3.2019. u [adresa] koja je potpisana od strane tuženika. Tužitelj navodi da tako dug s osnova neplaćene kupoprodajne cijene iznosi 17.200,00 kn.

Tužitelj tužbom traži da mu tuženik naknadi iznos od 17.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1.8.2019. godine.

Tuženik je dao odgovor na tužbu 16. lipnja 2020. u kojem ističe da mu je tužitelj prodao osobno vozilo ali uz tužbu ne prilaže Ugovor o kupoprodaji iz kojeg bi se moglo utvrditi tko je prodavatelj a tko kupac, te tko je potpisao ugovor i koja je cijena. Nadalje navodi da se ne sjeća da bi potpisao potvrdu od 26.3.2019. i sumnja u autentičnost potpisa.

Nadalje navodi da mu je tužitelj u ožujku 2019. ponudio rabljeno vozilo marke Ford Focus, ali je on odmah rekao da nema novaca za platiti i ponudio mu otplatu od 1.000,00 kn mjesečno. Navodi da je preuzeo vozilo, ali nikad nije dobio niti potpisao kupoprodajni ugovor.

Nadalje tuženik navodi da je tužitelju platio pet rata po 1.000,00 kn, a nakon toga se je vozilo pokvarilo, tako da nije bilo u voznom stanju a on je onda prestao s plaćanjem. Odvezao je vozilo automehaničaru ZČ koji je utvrdio kvar koji se ne može popraviti.

Tuženik navodi da je o tome obavijestio tužitelja i tražio da mu u zamjenu da neko drugo ispravno vozilo, što je ovaj odbio. Tužitelj je organizirao odvoz vozila u auto servis „Purić“ gdje je utvrđen kvar koji iziskuje promjenu motora i koji nije isplativ, jer bi popravak koštao više od samog vozila. Vozilo je stajalo u servisu Purić oko mjesec dana, nakon čega je tužitelj angažirao vučnu službu koja je vozilo istovarila na cestu ispred dvorišta tuženika.

Tužiteljska strana dostavila je podnesak od 21. travnja 2021. godine.

Tužitelj u podnesku navodi kako je iz potvrde od 26.03.2019. vidljivo je da su tužitelj i tuženik dogovorili kupoprodaju automobila marke Ford Focus registarske oznake [registarska oznaka] za iznos od 3.000,00 EUR koji iznos je tuženik trebao namiriti do 31.07.2019. te da je uplaćeno pet rata od po 1.000,00 kn.

Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio da se radilo o rabljenom vozilu Ford Focus i da je rekao „da nema novaca za platiti, pa mu je tuženik ponudio otplatu po 1.000,00 kn mjesečno“ te da je tuženik tužitelju platio pet rata po 1.000,00 kn. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje potvrđuje da je preuzeo vozilo.

Dakle, tužitelj ističe da su stranke ugovorile predmet prodaje, kupoprodajnu cijenu, a da je dio cijene plaćen. Vlasništvo na pokretninama se stječe predajom u samostalan posjed, a što tuženik i potvrđuje, dakle ugovor o kupoprodaji je zaključen. Vozilo tužitelja nije registrirao na sebe, već je prijenos napravljen s imena ranijeg vlasnika IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tuženika. Zbog navedenog predlaže se da sud službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Samobor zatraži sve podatke o vlasništvu vozila Ford Focus registarske oznake [registarska oznaka], odnosno slijed svih upisanih vlasnika u evidenciji. Nadalje tužitelj ističe da činjenica da tužitelj nije registrirao predmetno vozilo na sebe potpuno je bez utjecaja na stjecanje prava vlasništva tuženika od tužitelja i pravni odnos stranaka ovog postupka (VSRH Rev-3502/1994).

Budući da tuženik osporava da je potpisao Potvrdu od 26.03.2019. tužitelj predlaže provođenje grafološkog vještačenja na okolnost utvrđenja da je sporni potpis na Potvrdi od 26.03.2019. potpis tuženika, predlaže sudu da od Ministarstva unutarnjih poslova, PP Samobor, pribavi potpisni karton tuženika za potrebe uvida u nesporni potpis iako je i laiku vidljivo da je potpis s osobne iskaznice tuženika identičan potpisu s Potvrde.

Na okolnost zaključenja ugovora o kupoprodaji motornog vozila tužitelj predlaže saslušanje svjedoka koji je i sačinjavao Potvrdu od 26.03.2019. i bio prisutan dogovoru o stvari i cijeni, kao i provođenje dokaza saslušanjem stranaka.

U odnosu na navodni kvar na vozilu tužitelj ističe da se radilo o kupoprodaji rabljenog automobila starog 10 godina, kojeg je tuženik pregledao i kupio u viđenom stanju. Tužitelj ne može snositi odgovornost za eventualno nastali kvar uzrokovan neodržavanjem rabljenog vozila od strane tuženika, a još manje tuženik ima pravo radi navodnog kvara ne izvršiti svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene. Tužitelj poriče svoju odgovornost za bilo kakav materijalni nedostatak prodanog osobnog automobila. Zbog svega iznesenog tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih predloženih dokaza te predlaže da sud nakon provedenog postupka i izvedenog dokaza usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju.

U provedenom dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka UČ, LČ, IČ kao i tužitelja OČ.

Svjedok VČ je kao svjedok iskazao da poznaje osobu tužitelja jer ja sam bio zaposlen u firmi "Mafre Automobili" u Svetoj Nedjelji, a adresa firme je u [adresa], ali da on više ne radi u toj firmi. Sjeća se jedne prilike da je gđa LČ došla pitati da li imaju automobil za njenog sina. Oni su rekli da imaju jer su imali automobil Ford Focus. Misli da je tuženik u vrlo kratkom periodu, sutradan ili isti dan došao vidjeti taj auto Ford Focus i ne može se sjetiti da li je sačinjen kupoprodajni ugovor u pisanom obliku. Ono što može iskazati je da je napisan sporazum.

Kad sudac svjedoku daje na uvid pismeno s nazivom Potvrda, svjedok vrši uvid i iskazuje da je on tu potvrdu pisao i da je u toj potvrdi stajalo da se prodaje automobil, cijena i obročna otplata. Svjedok misli da se radilo o kupoprodajnoj cijeni za automobil Ford Focus od 3.000,00 ili 3.500,00 Eura. Ne sjeća se da li je tuženik odmah što dao na ime kupoprodajne cijene, ali sjeća se da je dogovorena otplata u ratama. PČ je pregledao automobil, nije ga kupio na neviđeno. Automobil je bio tamo i tuženi ga je pregledao.Ne sjeća se koja je godina bila kada je sačinio potvrdu, možda 2018. ili 2019. Poslije nekog vremena sjeća se da se automobil pokvario, a od tužitelja je to saznao i tada je tuženik prestao plaćati. Zna da se tuženik automobilom vozio neko vrijeme, nije se odmah pokvario, ali zna i to da je prestao plaćati. Može iskazati da je osobno vidio da je tuženik PČ potpisao ovu potvrdu osobno pred njim i to sa sigurnošću svjedok tvrdi.

Svjedok LČ je saslušana u svojstvu svjedoka navela da je tuženik njen sin a tužitelja poznaje od malih nogu, odnosno ona sam poznanica s njegovim roditeljima bila pa se tako poznaju dugi niz godina. Jednom prilikom kad su se ona i sin vraćali sa njenim suprugom iz bolnice navratili su kod tužitelja i tužitelj je rekao da ima jedan automobil Ford Focus za njenog sina. Misli da je njen sin došao kod tužitelja po taj automobil negdje u ponedjeljak, a oni su navratili u petak, dakle po proteku vikenda.

Navodi da nije bila sa sinom kad je došao po taj auto i ne može ništa iskazati što se tiče preuzimanja automobila, jer to nije vidjela, nije bila očevidac jer joj je suprug bio bolestan i morala je vremena provoditi s njim. Njoj sin ništa nije govorio da je sačinio potvrdu već je samo vidjela ugovor od primitka auta, ali potvrde nikakve. Sin joj je rekao da je ugovorio da će auto plaćati na rate i svjedokinja navodi da zna da je mjesečna rata bila 1.000,00 kn i koliko ona zna ukupno je na ime kupoprodaje odnio 5.000,00 kn. Međutim, nakon 3-4 mjeseca automobil se pokvario. Navodi da je osobno išla sama kod tužitelja pošto sam ga poznavala dok je bio dječak da da neko zamjensko vozilo jer se automobil pokvario. On je rekao da što to njega briga i da moj sin ide s traktorom u Veliku Goricu. Nakon što se auto pokvario mi smo ga prvo odvezli kod ZČ da se pogleda, međutim poslije je auto završio kod O u servisu i tamo su rekli da je automobil pokvaren da se ne može popraviti. Ja ne znam koji je točno kvar bio, ali O je rekao da oni to ne mogu popraviti jer bi trebalo nabaviti novu mašinu i automobil je vraćen kući iz servisa Purić. Iskazuje da nije vidjela nikakvu potvrdu odnosno vidjela je Ugovor o kupoprodaji gdje je pisala 21.000,00 kn cijena i zna da je sin od toga platio 5.000,00 kn. Svjedokinja iskazuje da joj je žao što je to tako završilo zbog dugogodišnjeg poznanstva.

Svjedok iskazuje da je automobil kupljen negdje u 5. ili 6. mjesecu, a registracija je bila 7. ili 8. mjesec, a automobil se pokvario nakon registracije.

Svjedok ĐČ je u svom iskazu rekao da je negdje prije 5 godina došao u salon automobila u Sv. Nedelji i dovezao je svoj automobil Ford Focus. Naime on je želio novi automobil pa je taj Ford Focus dao u zamjenu i još nadoplatio.

Svjedok ističe da je njegov stari auto Ford Focus bio u izvanrednom stanju. Njegov Ford Cocus bio je star 4 ili 5 godina više od ovoga, odnosno bio je star negdje između 2005. ili 2006. godište a sad se ne može točno sjetiti, ali mora reći da je bio u izvanrednom stanju. Dakle, on je svoj stari Ford Focus dao u zamjenu i dobio novi uz nadoplatu i poslije nije bilo nikakvih problema. Ne sjeća se točno imena i prezimena vlasnika tog salona u Svetoj Nedelji, odnosno osobe koja je bila u salonu, navodi da ga zovu P, a misli da je vlasnik druga osoba, on te ljude ne zna pa se ne može decidirano očitovati. Samo zna da je ta osoba u tom salonu bila pod imenom P i on dolazi na [adresa]. Ne zna kom je na kraju prodan taj Ford Focus, a ovaj automobil što je on kupio, noviji, uvezen je iz Njemačke ali sad se ne sjeća tko je vlasnik tog automobila kojeg je on kupio, očigledno neki Z.

Na istom ročištu saslušan je i tužitelj JČ u svrhu dokazivanja. Tužitelj je u svom iskazu naveo da poznaje tuženika iz viđenja međutim nisu u nikakvih prijateljskim odnosima bili prije kupoprodaje, a ni sada. Ističe da je on vlasnik salona rabljenih automobila "Mafre" u Svetoj Nedjelji i sjeća se jednog dana da je majka od tuženika nazvala i rekla da treba jedan automobil za svoga sina da ga kupi a platili bi ga u ratama. Nakon toga majka od tuženika je došla sa tuženikom i oni su odabrali rabljeni automobil Ford Focus. Tuženik je pregledao automobil i napravio probnu vožnju. Predmetni automobil je bio star 8 ili 10 godina. Kupoprodajna cijena iznosila je 3.000,00 EUR, a tuženik se obvezao platiti navedenu cijenu u ratama. Tuženik je ukupno platio 5 rata po 1.000,00 kn, a o tome je njegov djelatnik VČ sačinio pisanu potvrdu koju je potpisao tuženik. Ističe da je on bio osobno nazočan kad je tuženik potpisivao navedenu potvrdu. Tuženik je otplaćivao svaki mjesec po 1.000,00 kn i to je trajalo nekoliko mjeseci, međutim, onda je prestao, rekao je da više nema, ali u tom nekom vremenu se i automobil pokvario. Tuženik ga je nazvao a on mu je rekao da će automobil odvesti u ovlašteni servis. Odvezao je automobil kod O tu u [adresa] i utvrđeno je da automobil nije održavan, zapalila se lampica i tuženik je trebao promijeniti ulje, ali što očito nije učinio. Ističe da je on tuženiku taj automobil prodao privatno i taj automobil nema veze sa salonom. U vrijeme kupoprodaje tuženik je imao nekih 22 ili 23 godine, a to mu nije bio prvi automobil jer je njegova majka meni rekla da mu se pokvario auto pa zato to zaključujem.

Sud je u provedenom dokaznom postupku izvršio uvid u Potvrdu potpisanu od strane GČ.

Potvrda glasi:

Kojom ja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] potvrđujem da sam ostao dužan iznos od 3000 EUR (tritisućeeura) NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za osobni automobil Ford Focus registarske oznake [registarska oznaka]. Navedeni iznos obavezujem se namiriti najkasnije do 31.07.2019.

Dakle, navedenom potvrdom tuženi PČ potvrdio je da je ostao dužan iznos od 3.000,00 EUR tužitelju OČ za osobni automobil Ford Focus. Tijekom postupka tuženik je osporava da bi on potpisao navedenu Potvrdu. Radi toga je određeno grafološko vještačenje potpisa tuženika na predmetnoj Potvrdi. Sud je u ovom predmetu odredio provođenje grafološkog vještačenja po vještaku grafologu Ljerki Zdunić.

Vještak grafolog Ljerka Zdunić dala je svoj nalaz i mišljenje u pisanom obliku 17. lipnja 2024. godine.

U mišljenju vještak grafolog Ljerka Zdunić navodi: Skriptor spornog potpisa koji se nalazi na izvorniku Potvrde sastavljene u Samoboru 26. ožujka 2019. je PČ. Sud je cijelosti prihvatio nalaza i mišljenje grafološkog vještaka Ljerke Zdunić jer je dan sa pravilima struke na nesumnjiv način.

Sud je na ročište 25. travnja 2024. pozvao stranke radi saslušanja.

Na ročište se odazvao tužitelj dok tuženi nije pristupio na ročište radi saslušanja i nije opravdao svoj izostanak.

Njegova punomoćnica na ročištu je iskazala da tuženik nije mogao dobiti slobodan dan na poslu, a sudac je konstatira da tuženiku nije trebao cijeli dan nego pola sata, a sudski pozivi se moraju poštovati i imaju prednost ispred drugih. Na ročištu koje je održano 4. rujna 2024. a na kojem ročištu je bila i vještakinja Ljerka Zdunić sudac je konstatira da tuženik nije došao na saslušanje na prethodno ročište kad je trebao biti saslušan.

Pun. tuženika iskazala je da je svjesna toga i da je upozorila tuženika ali da on ipak nije došao s opravdanjem da je morao raditi.

Dakle, tuženik PČ držao se pasivno u ovom postupku s obzirom da nije došao na ročište radi saslušanja pa ga sud nije mogao niti saslušati a nije ga mogao niti eventualno suočiti sa tužiteljem OČ.

Temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik došao kod tužitelja te odabrao rabljeni automobil Ford Focus. Također je utvrđeno iz iskaza tužitelja da je pregledao automobil i napravio probnu vožnju. Također je utvrđeno da je kupoprodajna cijena iznosila 3.000,00 EUR, a tuženik se obvezao platiti navedenu cijenu u ratama. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tuženik ukupno platio 5 rata po 1.000,00 kn odnosno 5.000,00 kn. U postupku je također utvrđeno da je svjedok VČ sačinio pisanu Potvrdu koju je tuženik potpisao.

Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik otplaćivao svaki mjesec po 1.000,00 kn, a što je trajalo nekoliko mjeseci, iz Potvrde koja je predana u spis od strane tužitelja razvidno je da je tuženik uplatio u 4. mjesecu 1.000,00 kn, 5. mjesecu 1.000,00 kn, 6. mjesecu 1.000,00 kn, 7. mjesecu 1.000,00 kn, te u 9. mjesecu 1.000,00 kn, odnosno da je ukupno uplatio 5.000,00 kn.

Iz Potvrde koju je potpisao PČ proizlazi da je isti dužan 3.000,00 Eura tužitelju OČ za osobni automobil Ford Focus.

Iz iskaza svjedoka UČ utvrđeno je da je tuženik PČ pregledao automobil i da ga nije kupio na neviđeno.

Nadalje, svjedok UČ je na poseban upit da li je tuženik pregledao automobil samo izvana ili ga je pregledao detaljno, isti je iskazao da ga je tuženik pregledao po vlastitoj želji i auto mu je dan na raspolaganje.

Svjedok ĐČ naveo je u svom iskazu 22. svibnja 2023. da je prije pet godina došao u salon automobila u Svetu Nedelju te dovezao svoj automobil Ford Focus, te iskazuje da je želio novi automobil pa je svoj Ford Focus dao u zamjenu i još nadoplatio. Ističe da njegov automobil Ford Focus bio u izvanrednom stanju, odnosno bio je star 4 ili 5 godina.

Tuženička strana u svom odgovoru na tužbu isticala je da je tuženik platio pet rata po 1.000,00 kn, a nakon toga se vozilo pokvarilo tako da nije bilo u voznom stanju te je tuženik prestao s plaćanjem. Nadalje se navodi da je tuženik odvezao vozilo automehaničaru SČ koji je utvrdio kvar koji se ne može popraviti.

Tuženik je istakao da je o tom obavijestio tužitelja i tražio da mu u zamjenu da neko drugo ispravno vozilo što je tužitelj odbio, te je tužitelj organizirao odvoz vozila u Auto servis Purić gdje je utvrđen kvar motora koji nije isplativ jer bi popravak koštao više od samog vozila.

Tužitelj ĆČ u svom iskazu na ročištu 25. travnja 2024. godine naveo je da je tuženik otplaćivao svaki mjesec po 1.000,00 kn i to je trajalo nekoliko mjeseci, međutim, onda je prestao, rekao da više nema, ali u tom nekom vremenu se i automobil pokvario. Tužitelj ističe da ga je tuženik nazvao a on mu je rekao da će automobil odvesti u ovlašteni servis, te je tužitelj odvezao automobil kod O u [adresa] i utvrđeno je da automobil nije održavan, zapalila se lampica i tuženik je trebao promijeniti ulje, a što očito nije učinio.

Tužitelj je također naveo da su u Servisu Purić utvrdili da se uljna pumpa pokvarila i da je ostala bez ulja te da je zbog pumpe došlo do daljnjeg kvara. Tužitelj je također naveo da je rekao tuženiku da će auto popraviti ali tuženik je bio bezobrazan i rekao da on više ne želi taj auto. Tužitelj je također iskazao da je tuženik automobil registrirao i da je prošao bez ikakvih problema a to je bilo mjesec ili dva prije kvara koji se dogodio.

Svjedok LČ u svom iskazu od 5. travnja 2023. navela je da je automobil kupljen u 5 ili 6 mjesecu, a registracija je bila u 7 ili 8 mjesecu, a automobil se pokvario nakon registracije.

Kako tuženik nije pristupio na ročište radi saslušanja sud ga nije mogao saslušati na okolnosti kvara na predmetnom automobilu, niti ga je mogao suočiti sa tužiteljem OČ.

Ovaj sud smatra da temeljem provedenog dokaznog postupka ne postoji odgovornost za materijalne nedostatke, s obzirom da u trenutku predaje vozila isti nisu postojali, već su se pojavili nakon prijelaza rizika na kupca. Temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da se automobil pokvario nakon registracije, a kako registracija vozila podrazumijeva tehnički pregled vozila što je opće poznata činjenica, očito je da se radilo o ispravnom vozilu bez nedostataka u trenutku kupoprodaje, pa tako i registracije vozila i to nekoliko mjeseci nakon kupoprodaje.

Uzrok kvara je isključivo tuženikovo neodržavanje vozila jer isti nije mijenjao ulje u vozilu, a što je utvrđeno u servisu Purić, a što je i u svom iskazu potvrdio tužitelj. Kako se tuženik nije odazivao pozivima suda radi saslušanja, sud ga nije niti mogao saslušati na ovu okolnost a niti suočiti sa tužiteljem OČ koji je došao na sud i dao svoj iskaz.

Tuženička strana nije predložila saslušanje nikog iz Servisa Purić, a za svjedoka SČ nije dostavila točnu adresu iako je sud na ročište 22. svibnja 2023. godine naložio tuženičkoj strani da u roku od 8 dana dostavi sudu točnu adresu svjedoka SČ, s obzirom da je dostava za istog vraćena s adrese Širanovići 34 s napomenom "nepoznat".

Dakle, kako se tuženik držao pasivno u ovom postupku sud uopće nije mogao utvrditi a niti provjeriti njegove navode iz odgovora na tužbu, niti bilo što što je naveo u podnescima. Nadalje, sud ga nije mogao suočiti sa tužiteljem koji je uredno došao na ročište radi saslušanja.

Dakle, temeljem provedenog dokaznog postupka sa sigurnošću je utvrđeno da vozilo u trenutku primopredaje kod kupoprodaje nije bilo pokvareno a također je utvrđeno da je nekoliko mjeseci poslije tuženik registrirao predmetno vozilo, te se automobil pokvario nakon registracije, a kako registracija podrazumijeva tehnički pregled vozila, što je opće poznata činjenica očito je da se radilo o ispravnom vozilu bez nedostataka.

Za napomenuti je još jednom da se tuženik nije odazvao pozivu suda, radi saslušanja.

Uobzirujući sve naprijed navedeno, ovaj sud je udovoljio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja s obzirom da je tuženik dana 26.03.2019. potpisao potvrdu da je tužitelju ostao dužan iznos od 3.000 EUR za osobni automobil Ford Focus, te se navedeni iznos obvezao podmiriti najkasnije do 31.07.2019.

Sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos od 3.000 EUR/17.200,00 kn a na navedeni iznos sud je tužitelju dosudio i zakonske zatezne kamate sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima i to 01.08.2019. s obzirom da je zadnji dan dospijeća prema potvrdio bio 31.07.2019.

Temeljem čl. 154 st.1. Zakona o parničnom postupku tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, a pri tome imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 2.282,00 EUR a što po jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 100 bodova, a kako je 1 bod 2,00 EUR to jedna radnja iznosi 200,00 EUR. Sud T. 9 toč.1. Tarife i to ročište od 17.06.2020., 21.04.2021., 04.05.2023., 05.04.2023., 22.05.2023., 25.04.2024., 04.09.2024. i 20.05.2025. (8 x 200,00 EUR), zatim sastav dva obrazložena podneska po Tbr.8 toč. 1. i to podneska od 21.04.2021. i 26.07.2024. (2 x 200,00 EUR), što sveukupno iznosi 2.200,00 EUR. Kada se na navedeni iznos doda PDV od visini od 550,00 EUR dobije se dosuđeni iznos parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR.

Na navedeni parnični trošak sud je tužitelju priznao i materijalni trošak sudske pristojbe na tužbu 69,27 EUR i presudu 69,27 EUR, te trošak grafološkog vještačenja 530,89 EUR, te troška dolaska svjedoka IČ na ročište od 22.05.2025. sa Raba u iznosu od 150,00 EUR. Dakle, materijalni troškovi ukupno iznose 819,43 EUR.

Kaka se iznosu parničnog troška u iznosu od 2.750,00 EUR doda materijalni trošak u iznosu od 819,43 EUR dobije se ukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 3.569,43 EUR.

U Samoboru, 21. svibnja 2025.

SUDAC:

Gordana Mirosavljević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj po pun. Nikolini Koletić Carić, odvjetnici

2. tuženi po pun. Dubravki Bolt, odvjetnici