Poslovni broj: Usž-3379/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TVVS iz [adresa], 01 T, B, zastupanog po opunomoćenici Mariji Perkov, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov, Zagreb, Radnička cesta 54, protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, OIB: 43541122224, VI. uprave za konzularne poslove, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, radi izdavanja vize, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1820/2023-7 od 16. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1820/2023-7 od 16. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-216-03/21-01/62, URBROJ: 521-VI-02- 01/MT-23-04 od 20. ožujka 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 20. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Veleposlanstva Republike Hrvatske u New Delhiju, KLASA: UP/I-216-03/21-02/1158, URBROJ: 521-IND-01-21-2 od 23. travnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje vize jer nije dano opravdanje svrhe i uvjeta planiranog boravka i zbog postojanja opravdane sumnje u vjerodostojnost priloženih isprava ili njihova sadržaja ili u istinitost danih izjava.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je postupljeno po uputi danoj u ranije donesenoj presudi. Ističe da iako se tuženik u obrazloženju rješenja poziva na naknadno prikupljena saznanja od 18. siječnja 2023., iz sadržaja obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da su policijski službenici dana 20. travnja 2021. provođenjem terenske provjere razgovarali s TV, direktorom njegovog poslodavca te da bi on za skupinu od pet državljana Nepala, među kojima je i on, izjavio da će obavljati poslove kao pomoćni radnici u poljoprivredi. Tvrdi da je osporio taj navod i njegovu pravnu relevantnost jer je nejasno kako je izvršen predmetni razgovor odnosno je li se prilikom istog policijski službenik identificirao, je li se razgovor odvijao u uredu direktora gdje bi imao pristup relevantnoj dokumentaciji i slično. Smatra da je to važno jer direktor njegovog poslodavca ne bi otkrivao detalje o radnom odnosu bilo kojeg radnika, pa tako ni njegove, osobama koje za to nemaju i/ili nisu obrazložile pravni interes, iz razloga što ta informacija predstavlja osobni podatak radnika koji je poslodavac dužan štititi. Navodi da se ne može smatrati dokazanim da bi postojala namjera da on obavlja poslove različite od poslova za koje je dobio dozvolu za rad i koji su predmet njegovog ugovora o radu jer tuženik takav zaključak temelji isključivo na navodnoj i očito neformalnoj izjavi direktora njegovog poslodavca, a koja je izvađena iz konteksta i koju on ne može analizirati jer mu nije omogućen uvid u službene bilješke navodne terenske provjere. Naglašava kako je u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje vize njegov poslodavac Pustara Višnjica d.o.o. za njega ishodio dozvolu za boravak i rad za radno mjesto djelatnik, izdanu od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko- podravske, Policijske postaje Slatina, broj: 511-16-07-4/4-UP/I-6-10/2021 od 26. ožujka 2021. Tvrdi da mu je dozvola za boravak i rad ukinuta isključivo kao posljedica arbitrarnosti i paušalnosti postupanja tuženika. Ističe kako je svoju kvalificiranost za rad dokazao u postupku ishođenja dozvole za boravak i rad, a koja mu je izdana 26. ožujka 2021. Navodi da mu dozvola za boravak i rad ne bi bila izdana da prethodno nije dokazao svoje obrazovanje i kvalifikacije. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu naknadi troškove prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka. Podredno predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troška za sastav žalbe i pristojbe na žalbu po odluci Suda.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Člankom 32. stavkom 1. točkom 1. alinejom 2. i stavkom 2. Zakona o strancima („Narodne novine", 133/20. - dalje: ZS) propisano je da će se viza odbiti ako državljanin treće zemlje ne opravda svrhu i uvjete namjeravanoga boravka i ako postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja, istinitost izjava državljanina treće zemlje ili u njegovu namjeru da će napustiti područje Republike Hrvatske prije isteka roka važenja zatražene vize.
8. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 6. travnja 2021. za izdavanje vize na temelju izdane dozvole za boravak i rad od 26. ožujka 2021. kod poslodavca Pustara Višnjica d.o.o.
9. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje vize jer nije dao opravdanje svrhe i uvjeta planiranog boravka te zbog postojanja opravdane sumnje u vjerodostojnost priloženih isprava ili njihova sadržaja.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, nakon ranije presude kojom su poništena prethodna rješenja javnopravnih tijela u istoj upravnoj stvari zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, pravilno odbio tužbeni zahtjev.
12. S obzirom na to da iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o radu s poslodavcem Pustara Višnjica d.o.o. za radno mjesto tesar, a da mu je dozvola za boravak i rad ukinuta rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina broj: 511-16-07-4/4- UP/I-6-10/2021 od 2. prosinca 2021. te da tužitelj tijekom ponovljenog upravnog postupka, kao ni tijekom upravnog spora nije dostavio dokaz o kvalificiranosti za tesarske radove, pravilno je zaključeno da tužitelj nije opravdao svrhu i uvjete planiranog boravka (zaposlenja) i da postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava ili njihova sadržaja.
13. Imajući na umu da tužitelj nije niti naveo da je protiv odluke o ukidanju dozvole za boravak i rad podnio dopušteni pravni lijek (tužbu), ovaj Sud ocjenjuje paušalnom tvrdnju tužitelja da je kvalificiranost za rad tesara dokazao u postupku ishođenja dozvole za boravak i rad, a sve da je tome tako, nije bilo zapreke da taj dokaz dostavi u predmetnom postupku, stoga tužitelj ničim nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost odluke kojom mu je odbijen zahtjev za izdavanje vize.
14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
15. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja (točka I. izreke).
17. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
