Poslovni broj: Usž-1175/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-324/2023-20 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-324/2023-20 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/20-01/206, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-14 od 7. veljače 2023.

2. Rješenjem tuženika od 7. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Odsjeka za hrvatske branitelje i žrtve rata, Ispostave Pakrac, KLASA: UP/I-561-02/18-01/05, URBROJ: 2177/1-04-03/3-20-17 od 10. veljače 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) na temelju bolesti Morbus Burger.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer je isto utvrdio samo na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje Marije Zavalić koja nije osposobljena za utvrđivanje je li bolest uzročno-posljedično povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Smatra da je sudska vještakinja nekritički prihvatila utvrđenja iz nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka te da je zanemarila utvrđenja iz stručne procjene kojom je utvrđeno da je njegova bolest posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Navodi razloge zbog kojih smatra da je glavni uzročnik pojave bolesti Morbus Burger stres te upućuje na sadržaj ratnog puta koji nije uzet u obzir ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 2. siječnja 2018. za utvrđivanje statusa HRVI s osnove bolesti Morbus Burger. Povodom zahtjeva, izvršena je stručna procjena u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice Zagreb od 15. ožujka 2019. (dalje: stručna procjena), kojom je utvrđena uzročno-posljedična veza bolesti Morbus Burger sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek od 11. rujna 2019. kojim je utvrđeno da se bolest tužitelja može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i da ista bolest uzrokuje oštećenje organizma od 70%. Vijeće viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donijelo je nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2020. kojim je utvrđeno da se bolest Morbus Burger ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, odnosno da oštećenje organizma tužitelja iznosi 0%.

8. U izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1403/2021-6 od 17. veljače 2022., kojom je poništeno rješenje tuženika i predmet mu je vraćen na ponovni postupak, nakon neposrednog pregleda tužitelja izrađen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 17. siječnja 2023., kojim su potvrđena utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2020. Istim se utvrđuje da se bolest Morbus Burger dominantno javlja kod muškaraca između 25 i 45 godina, a primarni uzročnik je pušenje. S obzirom na nepoznatu etiologiju ove bolesti, ratni put, pojavu bolesti 12 godina nakon razvojačenja (2007.), pušenje kao rizični čimbenik te starosnu dob tužitelja, vijeće viših vještaka smatra da se ova bolest ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

9. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, na okolnost je li predmetna bolest posljedica tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te je li kod njega s osnove te bolesti došlo do oštećenja organizma i u kojem postotku.

10. Sudska vještakinja je nalaz i mišljenje od 2. srpnja 2024. izradila na temelju medicinske dokumentacije iz upravnog postupka, zdravstvenog kartona tužitelja, ratnog puta tužitelja i izjave svjedoka. Smatra da pojava bolesti Morbus Burger i pogoršanje iste nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi da su se kod tužitelja prvi simptomi bolesti pojavili 2007. te se isti ne mogu povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

10.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 19. siječnja 1992. do 10. srpnja 1992. bio na prvoj liniji obrane Novske, s kojim razdobljem se povezuje mogući nastanak bolesti. Svjedoci izjavljuju da je tužitelj krajem prvog mjeseca 1992. bio na straži u noći od 1:00 do 03:00 sata., da se nakon povratka sa straže u zemunicu tužio da ne osjeća noge od stopala do ispod koljena tj. da su mu noge namrzle jer je temperatura bila 18 °C ispod nule u to vrijeme. Nakon utopljavanja i nakon što se sam masirao pružena mu je liječnička pomoć i pomoć medicinskog osoblja. Iz dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj bio upućen na daljnje liječenje te se ne navodi da bi se radilo o ozeblinama ili smrzotinama sa kliničkom slikom istih.

10.2. Tužitelj je 1998. liječen zbog frakture desne potkoljenice na kirurgiji u KBC Zagreb. U tada dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je imao bolove u stopalima i potkoljenicama, nije opisano da su pulsacije arterija na nogama smanjene ili da se ne pipaju, a do tada je prošlo šest godina od boravka na niskoj temperaturi, a tri godine od vremena kada je bio u Domovinskom ratu. Tužitelj je 1999. operirao desno koljeno i križne ligamente istog koljena te je tom prilikom ponovno pregledan, no nema podataka o bolovima u stopalima ili potkoljenicama, o oslabljenoj cirkulaciji na nogama, a do tada su prošle pune četiri godine od sudjelovanja u Domovinskom ratu, a sedam godina od sudjelovanja u Domovinskom ratu na niskim temperaturama. Nadalje, u kolovozu 2004. tužitelj je bolnički liječen zbog anemije te mu je ustanovljen akutni gastritis i bulbitis. U statusu u otpusnom pismu navedeno je da su pulsacije arterija na sva četiri ekstremiteta, na svim tipičnim mjestima na kojima se pipaju uredne. Iz navedenog proizlazi da ni u to vrijeme kod tužitelja nema kliničkih znakova koji bi govorili o sniženom protoku krvi kroz krvne žile u rukama i nogama, odnosno nema direktnih ni indirektnih pokazatelja da se radi o obliteraciji u području arterija nogu te o bolesti arterija bilo kojeg uzroka. Prvi puta su tegobe tužitelja zbog kojih je postavljena sumnja na Burgerovu bolest opisane u ožujku 2007., 12 godina nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu i 15 godina od sudjelovanja u zimskim mjesecima u istom.

10.3. Istaknula je da se točan uzrok Burgerove bolesti ne zna, u praksi se pokazalo da znatno češće obolijevaju muškarci nego žene, a kao primarni uzročni čimbenik danas se smatra, na osnovi kliničkih podataka, pušenje cigareta i/ili žvakanje duhana te upotreba marihuane. Najčešće od ove bolesti obolijevaju muškarci stari 35 godina, a bolest se javlja kod osoba starosti od 25 do 45 godina te su rijetko zabilježeni slučajevi ranije ili kasnije pojave bolesti, iako su opisani i takvi slučajevi. Konstatira da je tužitelj je rođen 1970. godine i u vrijeme pojave simptoma Burgerove bolesti imao je 37 godina.

10.4. U odnosu na stručnu procjenu smatra da je teoretski moguće povezati izloženosti hladnoći i nošenju neudobne obuće u pojavi simptoma bolesti koje nastaju zbog oštećenja endotela malih krvnih žila jer se kod navedenih stanja može razviti upala endotela krvnih žila kod svakog izloženog. Iz medicinske dokumentacije tužitelja nije vidljivo da je tužitelj tijekom rata imao bilo kakvih vidljivih znakova oštećenja izazvanih bilo hladnoćom, bilo neudobnom obućom te nije jasno na koji bi to način navedeni čimbenici ubrzali pojavu simptoma Burgerove bolesti 12 godina po sudjelovanju u Domovinskom ratu. Kod tužitelja se bolest manifestirala u njegovoj 37 godini života, a nije se pojavila u Domovinskom ratu ni neposredno nakon njega. Ističe da u slučaju da su hladnoća i nošenje neudobne obuće doprinijeli pojavi simptoma bolesti, a kako je to utvrđeno stručnom procjenom, kod tužitelja bi se ona razvila znatno ranije, u ratu ili neposredno nakon njega, a nikako sa odmakom od 12 godina od prestanka rata, u njegovoj 37 godini života. Ističe da u stručnoj procjeni nije obrazloženo na koji je način sudjelovanje u Domovinskom ratu od 1991. do 1995., s prekidima, dovelo do pogoršanja Burgerove bolesti koja je dijagnosticirana 12 godina nakon sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

11. Tužitelj je u podnesku od 22. srpnja 2024. osporavao pravilnost nalaza i mišljenja sudske vještakinje. Ističe da je vještačenje provedeno po sudskoj vještakinji pogrešne specijalizacije jer je ista stručnjak za medicinu rada te nije osposobljena za utvrđivanje uzročno-posljedične veze između pojave njegove bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ne slaže se s utvrđenjem da je primarni uzročni čimbenik bolesti Morbus Burger pušenje cigareta, već smatra da istu uzrokuje stres. Upućuje na ratni put iz kojeg proizlazi da je u ratu proveo 1825 dana i u tom razdoblju je svakodnevno bio izložen stresu.

12. Sudska vještakinja je na raspravi održanoj 12. prosinca 2024., u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 2. srpnja 2024. Istaknula je da su specijalisti medicine rada educirani za utvrđivanje radne sposobnosti i zdravstvene sposobnosti za rad, kao i povezanost izloženosti na radnom mjestu s pojavom bolesti. Ratni uvjeti u kojima je tužitelj boravio mogu se izjednačiti s uvjetima na mjestu rada te stoga smatra da ne postoji zapreka da vještači o tome postoji li uzročno-posljedična veza nastanka i pogoršanja bolesti s uvjetima u kojima se nalazila osoba koja se vještači.

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka i sudske vještakinje pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 12. stavak 1. točku c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/12 i 84/21.) i utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenim postupcima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

15. Sud smatra da je sudska vještakinja Marija Zavalić izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tužitelja vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu.

16. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište 12. prosinca 2024. na kojem je provedena rasprava i saslušana sudska vještakinja te je propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju kako bi postavljanjem pitanja vještakinji, eventualno, doveo u sumnju pravilnost i potpunost njezina nalaza i mišljenja.

17. Prigovor da sudska vještakinja nema odgovarajuće obrazovanje ni stručna znanja za davanje ocjena vezanih uz postojanje uzročno-posljedične veze bolesti sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu i stupnja oštećenja organizma tužitelj je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a koji prigovor je pravilno otklonio prvostupanjski sud navodeći pritom razloge koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

18. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić