Poslovni broj: Usž-1503/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LZ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Snježana Posavec Mitrov, odvjetnica u Zagrebu, Savska 144/A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi pravodobnosti žalbe u postupku radi obustave isplate mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-156/2023-15 od 6. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-156/2023-15 od 6. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-02/22-01/03201958455, URBROJ: 341-99-05/3-22-5362 od 30. prosinca 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/22- 01/03201958455, URBROJ: 341-07-05/3-22-8756 od 26. srpnja 2021. (pravilno: 2022.) kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 30. prosinca 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 26. srpnja 2022. kojim je, kao nepravodobna, odbačena tužiteljičina žalba protiv rješenja tog tijela, KLASA: UP/I-140-02/22- 01/03201958455, URBROJ: 341-07-05/3-22-006803 od 6. srpnja 2022.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv presude suda prvoga stupnja iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom ističe da je u presudi naveden pogrešan urudžbeni broj osporenog prvostupanjskog rješenja. Nadalje navodi da joj rješenje kojim je odlučeno o njenim pravima iz mirovinskog osiguranja od 6. srpnja 2022. nije uručeno 7. srpnja 2022. u skladu s pravilima o osobnom uručenju iz članka 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP), već ga je pronašla u svom poštanskom sandučiću, slijedom čega njena žalba izjavljena 23. srpnja 2022. nije nepravodobna. Radi utvrđivanja odlučne činjenice je li tužiteljica osobno zaprimila rješenje kojim se odlučuje o njenim pravima iz mirovinskog osiguranja 7. srpnja 2022., tužiteljica je predložila provođenje grafološkog vještačenja, za koje nije predujmila troškove jer je umirovljenica i već je platila troškove grafološkog vještačenja u postupku koji se pred istim prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem Us I-347/2023. S obzirom na činjenicu da se između istih stranaka pred Upravnim sudom u Rijeci vode dva spora, u bitnom o istom činjeničnom stanju – pravodobnom podnošenju žalbe protiv rješenja kojima je odlučeno o pravima tužiteljice iz mirovinskog osiguranja, tužiteljica je radi ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova postupka predložila spajanje postupaka, koji prijedlog je odbijen. Smatra da je odbijanjem spajanja postupaka sud povrijedio članak 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Spajanjem postupaka izbjegli bi se nepotrebni troškovi plaćanja vještačenja dva puta jer bi vještak u spojenom postupku vještačio obje sporne povratnice/dostavnice uz isti iznos troška. Ističe da je sud u obrazloženju presude propustio navesti razloge zbog kojih je odbio prijedlog za spajanje postupaka. Pozivajući se na činjenicu da sudski vještak koji je u sporu koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem Us I-347/2023 proveo grafološko vještačenje nije sa 100% sigurnošću utvrdio da je na povratnici/dostavnici tužiteljičin potpis, prigovara tome što je prvostupanjski sud činjenicu čiji je potpis na spornoj povratnici/dostavnici utvrđivao uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu koja sadrži potpise tužiteljice. Posljedično pogrešnoj odluci o predmetu spora, sud tužiteljici nije dosudio ni troškove upravnog spora. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora. Traži i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. U odgovoru na žalbu tuženik ostaje kod svih navoda koje je iznosio u ranijem tijeku postupka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Tužiteljica u predmetnom upravnom sporu tvrdi da nije vlastoručno potpisala dostavnicu koja se odnosi na rješenje prvostupanjskog tijela od 6. srpnja 2022., već je pronašla to pismeno 11. srpnja 2022. u poštanskom sandučiću. Stoga smatra da je žalba protiv rješenja od 6. srpnja 2022. pravodobna.
7. Sud prvog stupnja usvojio je prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem radi utvrđivanja vjerodostojnosti potpisa tužiteljice na spornoj dostavnici. Međutim, tužiteljica nije uplatila predujam troškova vještačenja u ostavljenom roku, a ni u dodatno dodijeljenom roku, zbog čega taj dokaz nije izveden.
8. Obrazlažući osporenu presudu, prvostupanjski sud, u bitnom, ističe da je propuštanjem uplate predujma troškova grafološkog vještačenja tužiteljica propustila mogućnost dokazivanja da na konkretnoj dostavnici nije njezin potpis. Pored toga, sud nije našao da se potpis na toj dostavnici bitno razlikuje od drugih, nesporno, tužiteljičinih potpisa na raznim dostavnicama i podnescima koja se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka (primjerice, na dostavnicama uz rješenja od 13. studenoga 2017., 15. prosinca 2021., 7. siječnja 2022. i 28. travnja 2022., na žalbama od 30. prosinca 2021. i 21. srpnja 2022. te na drugim pismenima). Polazeći od navedenoga, prvostupanjski sud navodi da nema osnove za zaključak da rješenje od 6. srpnja 2022. tužiteljici nije dostavljeno 7. srpnja 2022., kao što je navedeno na dostavnici. Kako je posljednji dan roka za izjavljivanje žalbe bio 22. srpnja 2022. (radni dan), žalba, predana 23. srpnja 2022., nije pravodobna.
9. Člankom 109. ZUP-a propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.
10. Ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica u ovom upravnom sporu nije s uspjehom osporila utvrđenje tuženika da je njezina žalba protiv rješenja od 6. srpnja 2022. podnesena po proteku zakonom propisanog roka za podnošenje žalbe jer je rješenje od 6. srpnja 2022. primila 7. srpnja 2022., a žalbu predala pošti (preporučenom pošiljkom) 23. srpnja 2022.
11. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica u konkretnom slučaju imala na raspolaganju mogućnost osporavanja činjenice datuma primitka rješenja od 6. srpnja 2022. grafološkim vještačenjem u sporu, koju mogućnost nije iskoristila.
12. U odnosu na žalbene navode u vezi s odbijanjem tužiteljičinog prijedloga za spajanje dvaju postupaka koji se vode pred istim prvostupanjskim sudom, a koji prijedlog je podnijela radi smanjivanja troškova spora, ovaj Sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za spajanje dvaju upravnih sporova jer se u svakom od njih ispituje zakonitost različitih rješenja javnopravnih tijela.
13. S obzirom na žalbene navode o dokazivanju u upravnom sporu, valja istaknuti da je predmet upravnog spora, među ostalim, ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela te da u sporu sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Koje su činjenice pravno relevantne ovisi o propisu koji je mjerodavan za rješavanje konkretne stvari, dok pravo na odabir dokaza kojima će se te činjenice utvrditi odnosno ovlast za prihvaćanje ili neprihvaćanje pojedinog dokaznog prijedloga pripada sudu koji vodi postupak. U predmetnom je sporu bilo potrebno utvrditi datum dostave rješenja prvostupanjskog tijela od 6. srpnja 2022. tužiteljici, jer o tome ovisi je li žalba protiv tog rješenja podnesena pravodobno. Budući da je tužiteljica tvrdila da je navedeno rješenje primila 11. srpnja 2022., a ne 7. srpnja 2022., kako je tvrdio tuženik, to je na tužiteljici bio teret dokazivanja činjenice da je dostava rješenja obavljena 11. srpnja 2022., a što tužiteljica nije dokazala.
14. Imajući na umu činjenicu utvrđenu u prvostupanjskom sporu da se potpis na spornoj dostavnici bitno ne razlikuje od ostalih, nespornih, potpisa tužiteljice na raznim pismenima koji prileže spisu predmeta, Sud smatra da je u prvostupanjskom upravnom sporu pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je osporavanom presudom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.
15. U odnosu na žalbeni navod o potrebi ispravka osporene presude zbog greške u oznaci prvostupanjskog rješenja, ovaj Sud je utvrdio da u presudi nije pogrešno označen URBROJ, kao što tvrdi tužiteljica, već je u izreci osporene presude naveden pogrešan datum rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/22-01/03201958455, URBROJ: 341-07-05/3- 22-8756 (26. srpnja 2021.). Stoga će prvostupanjski sud na temelju članka 64. stavka 1. ZUS-a donijeti rješenje o ispravku presude.
16. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.
17. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku, ne pripada joj pravo na naknadu troškova postupka, slijedom čega je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
