REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1336/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica FCN, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik VC i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2647/2023-2 od 15. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4145/2015-55 od 13. srpnja 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija umješača na strani tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužiteljici FC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]:
-iznos od 1.327,23 EUR1 / 10.000,00 kn s osnova neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
-iznos od 92,91 EUR1 / 700,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
-iznos od 66,36 EUR1 / 500,00 kn s osnova putnih troškova za preglede, kontrole i terapije sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, da tužiteljici FC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.688,90 EUR1 / 20.259,52 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog u toč. II. izreke sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. srpnja 2023. do isplate, kao neosnovan.".
2. Drugostupanjskom presudom su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3101/2024-2 od 16. srpnja 2024. dopustio reviziju umješaču na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2647/2023-2 od 15. ožujka 2024. u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete u iznosu 690,16 EUR (5.200,00 kuna) zbog pravnog pitanja:
"Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, da li od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva – tužbe, tj. i za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete, odnosno, može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, umješač na strani tuženika je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ovom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti ih sukladno navodima revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. U revizijskom stupnju postupka sporan je tijek zateznih kamata na iznos dosuđen tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja šteta je nastala kao posljedica prometne nesreće u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica autobusa osiguranog kod tuženika, u koji je udarilo vozilo osigurano kod umješača na strani tuženika.
9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica podnijela 5. lipnja 2015. odštetni zahtjev tuženiku kojim je zatražila isplatu iznosa 17.000,00 kuna na ime neimovinske štete, te da joj je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio 4.600,00 kuna,
- da je tužiteljica podnijela ovu tužbu 3. prosinca 2015. kojim je zatražila na ime neimovinske štete isplatu iznosa 4.800,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama od 6. lipnja 2015.,
- da je tužiteljica, nakon provedenog vještačenja, povisila iznos zatražene naknade neimovinske štete na 5.000,00 kuna,
- da je 9. veljače 2021. sukladno pravnom shvaćanju sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev potražujući iznos 10.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete s pripadajućim zateznim kamatama od 6. lipnja 2015.
10. Prvostupanjski sud se je pozvao na odredbu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 1103. ZOO, kao i odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), zaključivši da tužiteljica, koja se je 5. lipnja 2015. obratila tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, ima pravo na zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate.
11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, odbijajući prigovore žalitelja da zatezna kamata na preinačeni (povišeni) dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete ima teći od trenutka preinake s obrazloženjem da je i preinačeni tužbeni zahtjev niži od onog prvotno zatraženog mirnim putem (odštetnim zahtjevom), pa da žalitelj nije u pravu kad tvrdi da je tek trenutkom preinake saznao za tražbinu tužiteljice.
12. Odredbe čl. 12. st. 1., 3. i 4. ZOOP glase:
''(1) Odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti:
- obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno
- utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.
(3) U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka.
(4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.''.
13. Ovaj sud je je već prethodno izrazio pravno shvaćanje da tuženik ne može pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete za veći iznos, zatražen podneskom tijekom postupka, ako je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji povećani iznos, veći od iznosa zatraženog u zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno tužbi. S tim u vezi, ovaj sud je ocijenio da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako Rev-647/2023 od 18. lipnja 2024.).
14. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica je odštetnim zahtjevom na ime naknade neimovinske štete potraživala veći iznos od konačno utuženog iznosa. Stoga, primjenom citiranih odredaba čl. 12. st. 1., 3. i 4. ZOOP, tužiteljica ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je tuženik već tada mogao znati da će njegova obveza na ime naknade neimovinske štete moći iznositi do iznosa zatraženog odštetnim zahtjevom. To i iz razloga jer je primjenom citiranih zakonskih odredaba, tuženik bio dužan u propisanom roku isplatiti iznos sada dosuđenog i ujedno tada zatraženog iznosa naknade štete.
15. Ovaj sud je u odluci broj Rev-54/2023-3 od 10. travnja 2024., donesenoj u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, izrazio pravno shvaćanje:
''Tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva''.
16. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate.
17. Budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi postavljeno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
18. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura), te uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
