REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-150/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Boranu Bušurelo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3/a, Rijeka, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1206/2021-3 od 8. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12934/2019-25 od 9. rujna 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1206/2021-3 od 8. studenog 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12934/2019-25 od 9. rujna 2021. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog **.**.2008. između tužitelja i tuženika te solemniziranog dana 12. ožujka 2008. kod Javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba, Poljička 17, pod brijem OU-7012/08, koji glasi "Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknadi i drugi eventualni troškovi) računat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja." (toč. I. izreke prvostupanjske presude), naloženo je tuženici da tužitelju isplati 136.949,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od studenog 2008. do rujna 2011. (toč. II. izreke), kao i da tužitelju naknadi parnične troškove od 25.641,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2021. pa do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 967/2022-2 od 23. srpnja 2024. podnosi tuženik pobijajući odluku suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena njegova žalba pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u

Kolektivnom postupku nisu time bavili?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te s time u svezi zahtjev za isplatom iznosa koje za koje tužitelj tvrdi da je temeljem ništetnih ugovornih odredbi tuženiku isplatio.

8. Povodom revizije, sporna je ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u procesnim okolnostima koje su ostvarene u konkretnom slučaju a za koje tuženik tvrdi da predstavljaju povredu prava na pošteno suđenje (jednakosti oružja).

9. U pobijanim presudama sudovi nižeg stupnja su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Visoki trgovački sud Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.) kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt 249/14 od 9. travnja 2015. kojima je utvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno i odredbama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje ZZP) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05).

10. U konkretnom slučaju ostvarila se slijedeća procesna situacija.

11. Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu i financijskim vještačenjem, dok je dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja, i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem djelatnice banke, a na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja ugovora o kreditu, sud odbio provesti pozivom na pravno shvaćanje revizijskog suda (Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019.)

12. Tuženik postavljenim pitanjem osporava izravnu primjenu odluka suda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prilikom odlučivanja povodom pojedinačnih zahtjeva potrošača a u odnosu na ocjenu suda da se o odredbama potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama (radnice tuženika RG). Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

13. Kod odgovora na navedeno pitanje treba reći da čl. 81. ZZP/03 (čl. 96. ZZP/07) glasi: „...ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača... (...) ...ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati...“. U prethodno citiranom kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača predmet dokazivanja nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka. S druge strane, u ovom postupku, tuženik je predlagao dokaze na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokazi su trebali biti izvedeni, jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi mogli utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se proizlazi zaključak da načelo procesne ravnopravnosti podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. U konkretnom slučaju povrijeđeno je načelo procesne ravnopravnosti stranaka jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku, niti je u pogledu iste tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

14. Prema shvaćanju ovog suda (Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023, Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023, Rev 1074/2023-2 od 23. siječnja 2024. i dalje, koje je u skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske odluka broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je tuženik mogao tvrditi, te da mu je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U protivnom bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženiku nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

15. Slijedom navedenog proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje:

Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan (postupajući u okviru procesnih okolnosti konkretnog slučaja i dokaznih prijedloga stranaka) ispitati okolnosti u kojima su vođeni pregovori i opseg pruženih informacija prije sklapanja ugovora o kreditu, dakle odluka kojom se utvrđuju nepoštenost a posljedično ništetnost ugovornih odredbi ne može se temeljiti isključivo na utvrđenjima iz presude donijete u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

Ovim odgovorom reafirmiraju se pravna shvaćanja ovoga suda (Rev 704/2024- 2 od 9. srpnja 2024., Rev 1147/2024-3 od 30. listopada 2024.).

16. Obzirom da je tuženik radi utvrđivanja činjenica jesu li u konkretnom slučaju prije sklapanja ugovora o kreditu parnične stranke pregovarale o sadržaju ugovora osobito u odnosu na ugovorne odredbe za koje se postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da su nepoštene a posljedično ništetne, te osporio izravnu primjenu učinaka iz kolektivnog spora na ovaj predmet, a koji dokaz su nižestupanjski sudovi odbili provesti predloženi dokaz uz pozivanje na učinak presude donijete u prethodno navedenom kolektivnom sporu, takvim postupanjem povrijeđeno je pravo tuženika na procesnu ravnopravnost.

17. Stoga su temeljem čl. 395. st. 2. ZPP obje pobijane presude ukinute i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u ponovljenom postupku sudovi će postupiti na način da se ostvari procesna ravnoteža stranaka polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u odgovoru na postavljeno pravno pitanje te će utvrditi sve relevantne činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava.

18. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek