REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-154/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv prvoovršenika ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], i drugoovršenice CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje ovršenika iz [adresa], i oboje ovršenika zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnici u Križevcima, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr- 1309/2017 od 3. svibnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-7103/2016-2 od 17. veljače 2017., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija ovršenika se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 492.106,41 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 51.922,65 kuna (6.891,31 EUR) , sve s pripadajućim zateznim kamatama, određena ovrha na nekretninama prvo i drugo ovršenika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom istih, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
2. Drugostupanjskim su rješenjem u točki I. izreke odbačene kao nedopuštene žalbe prvo i drugo ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Ovr-7103/16 od 17. veljače 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditelja po partijama kredita 5001773342 i 5401749525, u ukupnom iznosu od 289.508,94 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje su u točki II. izreke odbijene kao neosnovane žalbe prvo i drugo ovršenika, te je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Ovr- 7103/16 od 17. veljače 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditelja po preostalim partijama kredita 5104179760 i 5001773375 u ukupnom iznosu od 202.597,47 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama, osim iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točka 9. OZ u odnosu na prvoovršenika. Nadalje je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz članka 382. stavka 2. u vezi s člankom 400. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i člankom 12. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 12/12, 25/13, 94/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) podnose ovršenici pobijajući ga u dijelu u kojem nisu uspjeli u postupku, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok je u odnosu na dio kojim je određena ovrha u odnosu na drugotuženicu predloženo također preinačiti rješenje o ovrsi i uputiti drugoovršenicu u parnicu.
4. Na revizije ovršenika nije odgovoreno.
5. Revizije nisu dopuštene.
6. Prema odredbi članka 400. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 382. stavkom 2. ZPP te člankom 12. stavkom 1. OZ, stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i rješenje se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da revizija sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U reviziji revidenti postavljaju jedno (isto) pitanje:
Ima li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pravo na dosudu troškova u visini prvotno postavljenog iznosa potraživanja od 3.691.811,95 kuna (489.987,65 EUR) ako je nakon donošenja rješenja o ovrsi ovrhovoditelj bez ikakvog razloga smanjio svoju visinu potraživanja na iznos od 2.142.366,16 kuna (284.340,85 EUR), odnosno treba li se trošak dosuditi prema neosnovanoj visini postavljenog iznosa potraživanja ili se isti treba preinačiti i dosuditi prema visini smanjenog iznosa potraživanja? 8.1. Pored toga, drugoovršenica naznačuje još jedno pitanje koje glasi: Predstavljaju li žalbeni navodi drugoovršenice kako je predmetna ovrha nedopuštena u odnosu na njen suvlasnički dio nekretnine jer ona tvrdi da isti predstavlja njenu bračnu stečevinu, žalbeni navod iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona koji predviđa upućivanje na parnicu drugoovršenice?
8.2. Kao razlog važnosti revidenti ukazuju na neujednačenu praksu drugostupanjskih sudova cijeneći da su pravna shvaćanja izražena u pobijanoj odluci u vezi s naznačenim pitanjima u suprotnosti s odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-300/2017-3 od 28. veljače 2019.
9. Naznačena pravna pitanja, prema ocjeni revizijskog suda, nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u odnosu na zajedničko naznačeno pitanje obaju ovršenika, razlozi na kojima je izvanredna revizija utemeljena nisu odgovarajući činjeničnim okolnostima u kojima je doneseno pobijano rješenje jer se u odluci koja predstavlja razlog važnosti nije radilo o okolnosti da je o parničnom trošku unutar rješenja o ovrsi odlučeno prije djelomičnog povlačenja prijedloga za ovrhu kao što je to u konkretnom slučaju (rješenje o ovrsi je doneseno 17. veljače 2017. i otpravljeno 20. veljače 2017., dok je prijedlog za ovrhu djelomično povučen 23. veljače 2017.).
9.1. U odnosu na drugo pitanje drugoovršenice, odgovoriti je da se ovo pitanje tiče opugnacijskog razloga vezanog uz pitanje nedostatka legitimacije druoovršenice kao stranke ovršnog postupka na pasivnoj strani. S tim u vezi valja istaći da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao vjerovnik, a protiv osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao dužnik (argument iz članka 29. stavka 1. OZ). Međutim, ovrha se može odrediti i na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik, ako ona javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati tako, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom presudom. Na odgovarajući način se dokazuje i da je obveza prenesena ili da je da je na drugi način prešla na osobu protiv koje se ovrha traži koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (članak 32. stavak 1. i 2. OZ). U konkretnom je slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je ta činjenica dokazana time što je do stjecanja prava suvlasništva drugoovršenice na predmetnoj nekretnini došlo nakon što je izvršena uknjižba založnog prava u korist ovrhovoditelja, pa je slijedom toga postupljeno u skladu s odredbom članka 83. OZ. Kako drugoovršenica ovim pitanjem u osnovi osporava da se na temelju ovršne isprave i njezinih priloga (konkretno, presudom o stjecanju prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini nakon što je izvršena uknjižba založnog prava u korist ovrhovoditelja), valja uzeti da ona time osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja utvrđenog na temelju raspoloživih dokaznih sredstava u granicama načela strogog formalnog legaliteta. Stoga je ovo pitanje drugoovršenice u svojoj biti činjenično, a ne pravno. Pitanje, pak, zbog kojeg bi izvanrednu reviziju bilo opravdano podnijeti i dopustiti, mora biti pravno, a ne činjenično (članak 382. stavak 2. ZPP).
10. U takvim okolnostima valja zaključiti da revizija revidenata nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 392.b stavka 3. ZPP i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
