REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1144/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja WESTGATE TOWER d.o.o., OIB 74813107067, Split, Hrvatske mornarice 1, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika - protivnika osiguranja TEHNIKA d.d., OIB 73037001250, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Todtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Todtling & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika - protivnika osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3589/2024-2 od 18. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 813/2022 od 27. svibnja 2024., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženika osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Protivnik osiguranja - tuženik (dalje: tuženik) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3589/2024-2 od 18. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-813/2022 od 27. svibnja 2024., a kojim je određena prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve tražbine i određen način njenog provođenja, zbog tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Da li zakonito postupa sud koji usprkos izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku – da je odluku o prethodnoj mjeri potrebno donijeti prije zaključenja rasprave, istu donosi nakon zaključenja glavne rasprave?
2. Da li sud, donoseći prethodnu mjeru iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku nakon zaključenja glavne rasprave te pozivajući se na već donesenu presudu o glavnoj stvari u kojoj je do razine izvjesnosti utvrđen uspjeh tužitelja u sporu, navedenom prethodnom mjerom prejudicira ishod postupka, odnosno je li zakonito odnosno dopušteno donijeti prethodnu mjeru iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku kojom se, pozivajući se na već donesenu presudu, prejudicira ishod postupka?
3. Da li drugostupanjski sud postupka zakonito kada navodi da iz izričite zakonske odredbe čl. 501.a ZPP-a proizlazi da je za donošenje prethodne mjere dovoljno i da je vjerojatnost uspjeha u sporu tužitelja i tuženika jednaka ili prethodnu mjeru sud može donijeti samo i isključivo onda kada je veća vjerojatnost tužitelja za uspjeh u sporu, odnosno manja vjerojatnost tuženika za uspjeh u sporu?''.
1.2. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja tuženik navodi da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske o navedenim pitanjima zauzima različita pravna shvaćanja (primjerice Pž-3946/2017 od 13. srpnja 2017., Pž-4024/2022 od 3. listopada 2022. i dr.), drugačije navodi odlučne činjenice i razloge o odlučnim činjenicama te drugačije primjenjuje materijalno pravo, dok o navedenom nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
1.3. Tuženik također navodi da mu je u konkretnom slučaju, zbog počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko prava na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17), u aspektu prava na pristup sudu, obrazloženu sudsku odluku i prava na žalbu.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U ovom parničnom postupku prvostupanjski sud je na prijedlog tužitelja, primjenom čl. 501.a ZPP, odredio zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Ovakva zabrana se prema toj zakonskoj odredbi može izreći najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
5. U odnosu na prvo pitanje koje treba reći da nisu navedeni razlozi važnosti u smislu čl. 385.a ZPP. Tuženik se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje nije različito od shvaćanja koje je taj sud zauzeo u ovom predmetu, a u suštini se ono svodi na to da činjenica što je prvostupanjski sud donio rješenje o prethodnoj mjeri nakon zaključenja glavne rasprave nije razlog za prihvaćanje žalbe protiv tog rješenja. Pritom, u vezi toga treba uputiti na razliku između instruktivnih i prekluzivnih odluka. Rokovi u kojima sud treba poduzeti određenu radnju na zahtjev ili prijedlog stranke po naravi stvari su instruktivni. Tako se primjerice prema čl. 335. st. 4. ZPP presuda mora donijeti, objaviti, izraditi i uručiti ili otpremiti, najkasnije u roku od 45 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Međutim, prekoračenje ovog roka ne može imati za posljedicu gubitak (prekluziju) nekog prava (donošenje presude nije pravo suda kojeg gubi istekom roka) niti oslobađanje obveze suda da donese presudu.
6. Drugo pitanje temelji se na tvrdnji da je prvostupanjski sud naveo iste razloge u presudi i u rješenju o određivanju prethodne mjere (obje odluke prema navodima u prijedlogu su donesene 27. svibnja 2024.) i postavlja pitanje je li to dopušteno i prejudicira li se time ishod spora. Ovaj sud ne nalazi razlog zbog kojeg bi zbog toga pitanja trebalo dopustiti reviziju. Već je rečeno da će sud prema čl. 501.a ZPP odrediti mjeru određenu u tom članku, osim ako iz navoda u pravnom lijeku (protiv platnog naloga ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Prema tome, sama ta odredba nalaže sudu da na određeni način prejudicira ishod spora. Isto bi bilo da je prijedlog tužitelja odbijen jer bi time prejudicirao ishod spora na štetu tužitelja (odbijane prijedloga za određivanje mjere bila bi posljedica uvjerenja suda do stupnja vjerojatnosti da ni tužbeni zahtjev nije osnovan).
7. Treće pitanje je na određeni način nastavak drugog pitanja i ono se temelji na dijelovima obrazloženja drugostupanjske odluke i svodi se na to da bi po mišljenju tuženika sud mogao donijeti mjeru iz čl. 501.a ZPP isključivo onda kada je veća vjerojatnost uspjeha tužitelja u sporu, odnosno manja vjerojatnost tuženika u sporu, a ne i u slučaju da je vjerojatnost za uspjeh stranaka u sporu jednaka. Međutim, drugostupanjski sud je u obrazloženju samo citirao dio odredbe čl. 501.a ZPP tj. da će sud izdati mjeru, „osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu“ i time odgovorio na žalbene navode da se prema toj odredbi traži „veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu“ i zaista se u toj zakonskoj odredbi ne traži da postoji veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu. Pitanje kako će sud odlučiti ako je vjerojatnost za uspjeh u sporu jednaka je tek teoretske naravi i o njoj ne ovisi ishod ovog spora, jer se odluke sudova nižeg stupnja ne temelje na njihovom uvjerenju da je stupanj vjerojatnosti za uspjeh stranaka u sporu izjednačen.
8.1. Naposljetku, tuženik je u prijedlogu naveo da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana odluka nižestupanjski sudovi počinili navedene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. EKLJP i/ili čl. 29. st. 1. Ustava RH.
8.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te ulaže pravne lijekove te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, i one su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.3. Dakle, imajući u vidu sve izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
