Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5575/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Albini, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene VŠS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanović i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tužene od 5. prosinca 2024. s dopunom od 5. ožujka 2025. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1983/2024-7 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene od 5. prosinca 2024. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1983/2024-7 od 2. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se dopuna žalbe tužene od 5. ožujka 2025. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1983/2024-7 od 2. prosinca 2024. kao nepravovremena.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-1983/2024-7 prihvaćen je tužbeni zahtjev nalogom tuženoj kao glavnoj urednici internetskog portala https://www.imperijal.net da prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti te presude objavi ispravak bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji glasi:

„IMPERIJAL JUČER DANAS SUTRA J.D.O.O. ističe da su netočne informacije objavljene o VŠ dana 10. rujna 2024. na internetskom portalu https://www.imperijal.net/, link: https://www.imperijal.net/1/13/radar/6411/optuznica- koja-tereti-sina-ministra-radovana-fuchsa-za-djecju-pornografiju-nestala-sa-sudske- oglasne-ploce-ministarstva-pravosuda-4-dana-bila-javno-dostupna-svima.html, pod naslovom „IMAMO DOKAZ Optužnica koja tereti sina ministra ŠŠ za dječju pornografiju nestala sa sudske oglasne ploče Ministarstva pravosuđa, 4 dana bila dostupna svima.“, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženoj je naloženo prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti ove presude ukloniti s internet portala https://www.imperijal.net/ članak pod naslovom „Optužnica iz koje se vidi kaznena prijava koja je teretila sina ministra ŠŠ za dječju pornografiju nestala sa sudske oglasne ploče Ministarstva pravosuđa, 4 dana bila javno dostupna svima“.

1.3. O naknadi parničnih troškova odlučeno je kao u stavku III izreke prvostupanjske presude, nalogom tuženoj da tužitelju isplati iznos od 644,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2024. do isplate.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je dana 5. prosinca 2024. podnijela tužena, pozivajući se na sve zakonom predviđene žalbene razloge. Predlaže da se povodom njezine žalbe prvostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženoj, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred drugog suca, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Tužena je dana 5. prosinca 2025. podnijela i dopunu žalbe, s istim prijedlozima o odlukama ovog suda kao i povodom žalbe od 5. prosinca 2024.

3.1. Žalba od 5. prosinca je neosnovana.

3.2. Dopuna žalbe od 5. ožujka 2025. je nepravovremena.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

4.2. Neosnovano je žalbeno upiranje na ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12 ZPP jer prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev. Točno je da je u dijelu iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev za uklanjanje članka pod naslovom „Optužnica iz koje se vidi kaznena prijava koja je teretila sina ministra ŠŠ za dječju pornografiju nestala sa sudske oglasne ploče Ministarstva pravosuđa, 4 dana bila javno dostupna svima“. Bez utjecaja je na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude to što o glavnom zahtjevu za uklanjanje članka pod naslovom: „IMAMO DOKAZ Optužnica koja tereti sina ministra ŠŠ za dječju pornografiju nestala sa sudske oglasne ploče Ministarstva pravosuđa, 4 dana bila javno dostupna svima“ nije odlučeno jer se po proteku roka od 15 dana od dana zaprimanja prvostupanjske presude u kojem tužitelj nije predložio donošenje dopunske presude smatra da je tužba sa zahtjevom o kojem je propušteno odlučiti povučena i smatra se da nikada nije bila podnesena, sukladno čl. 339. st. 2. u vezi čl. 193. st. 9. ZPP.

4.3. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ograničavajući raspravljanje i dokazivanje na činjenice u vezi tuženičine dužnosti objave ispravka, kao što je propisano odredbom čl. 48. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: Zakon o medijima).

5.2. Iako je u objavni sporne informacije navedeno kako tužitelja optužnica tereti za dječju pornografiju, iz optužnice koju je tužena priložila nije moguće utvrditi da je tužitelj optužen za kaznena djela vezana za dječju pornografiju kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud i što tužena u žalbi neutemeljeno osporava tvrdnjama kako je tužitelj označen u svojstvu okrivljenika. U vezi druge činjenice da je protiv tužitelja bila podnesena kaznena prijava zbog tih kaznenih djela nije sporno kako su obje stranke imale saznanja da je ista kaznena prijava protiv tužitelja pravomoćno odbačena i to šest mjeseci prije objave spornog članka, sukladno pribavljenoj potvrdi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz koje je ujedno utvrđeno kako se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iskorištavanjem djece za pornografiju niti je zaprimljena optužnica Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu radi istog kaznenog djela protiv tužitelja.

6. Ne nalazeći postojanje kojeg od razloga za oslobađanje od obveze objave ispravka iz čl. 42. st. 4. Zakona o medijima a pravilno zaključujući kako je osporenom objavom povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti u vidu prava na ugled, dobar glas i čast te privatnost osobnog i obiteljskog života iz čl. 7. st. 1. i čl. 40. st. 1. Zakona o medijima u vezi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) dok tužena nije dokazala ni točnost objavljenih informacija, prvostupanjski je sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 46. u vezi čl. 7. st. 1., čl. 16. st. 1., čl. 40. st. 1., čl. 41. st. 1. te čl. 42. st. 1. i 2. Zakona o medijima kada je prihvatio tužbeni zahtjev za ispravak objavljene informacije. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno otklonio pozivanje tužene na odredbu čl. 40. st. 6. Zakona o medijima jer se izmjena naslova objavljenog članka ne može smatrati ispravkom objavljene informacije.

7.1. Ispitujući osporenu presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedeni u žalbi tuženoj se prvenstveno ukazuje kako ona u žalbi netočno tvrdi da bi na tužitelju bio teret dokazivanja netočnosti ili nepotpunosti objavljene informacije. Ovo stoga jer je mjerodavnim Zakonom o medijima propisano upravo suprotno – naime prema čl. 48. st. 2. Zakona o medijima tuženoj je bilo dopušteno dokazivati točnost objavljene informacije kao razloga za to da ne objavi traženi ispravak informacije. Međutim u predmetnom slučaju ni točnost objavljene informacije ne može opravdati neobjavljvanje traženog ispravka jer je tužitelj dokazao pretpostavke izuzetka iz čl. 48. st. 2. Zakona o medijima obzirom da je objavljenom informacijom povrijeđeno njegovo pravo osobnosti odnosno pravo na ugled, dobar glas i čast te privatnost osobnog i obiteljskog života iz čl. 40. st. 1. Zakona o medijima u vezi čl. 19. st. 2. ZOO a odredbom čl. 16. st. 1. u vezi čl. 7. st. 1. istog zakona propisano je da u mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

7.2. Stoga u okolnostima predmetnog slučaja u kojem je spornom informacijom povrijeđeno tužiteljevo zakonom zaštićeno pravo na privatnost, dostojanstvo, ugled i čast pitanje istinitosti objavljene informacije nije pitanje koje bi bilo odlučno za presuđenje predmetnog spora. U tom su smislu bez utjecaja žalbeni navodi tužene o istinitosti a vezani za sadržaj optužnice, tijek kaznenog postupka i objavu na oglasnoj ploči suda te provjeru informacije.

8.1. Budući da protiv tužitelja nije podnesena optužnica od strane nadležnog državnog odvjetnika sukladno čl. 341. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12., 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP) dok je kaznenu prijavu nadležni državni odvjetnik pravomoćno odbacio sukladno čl. 206. st. 1. ZKP prije objave čanka, pravilno je prvostupanjski sud u okviru provođena testa razmjernosti zaključio kako se objava informacije o optužnici koje nema i o tome da je protiv tužitelja postojala kaznena prijava koja je odbačena ne može smatrati objavom u općem interesu i u dobroj vjeri te u skladu s novinarskom etikom.

8.2. Nije dvojbeno pravo medija da izvještavaju o svim stadijima (i predstadijima) sudskog postupka, međutim uzimajući u obzir pravnu narav kaznene prijave kao obavijesti s najširim obuhvatom legitimiteta podnošenja (čl. 204. st. 1. ZKP) s postotkom odbačaja koji se prema javno dostupnim godišnjim Izvješćima o radu državnih odvjetništava kreće oko 30%, ne može se reći kako postoji opći interes za objavljivanjem informacija o tome da su postojale kaznene prijave koje su već pravomoćno odbačene prije objave. Za razliku od žalbenih navoda, ne bi se opći interes mogao ostvariti time što bi novinski natpisi o prethodno odbačenoj kaznenoj prijavi navodno doveli do preispitivanja rada državnog odvjetništva kao što se u žalbi tvrdi, svakako ne u slučaju suprotstavljanja osobnom pravu na poštivanje privatnog života.

8.3. Ispitujući u predmetnom slučaju razmjernost i nužnost miješanja javne vlasti u konvencijsko i ustavno pravo tužene na slobodu izražavanja iz čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14(02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24, dalje: Konvencija) i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako preteže pravo tužitelja na štovanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, zajamčeno odredbama čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava.

8.4. U okolnostima utvrđene povrede prava tužiteljeve osobnosti objavom sporne informacije a uzimajući u obzir odredbe čl. 16. st. 1. i čl. 48. st. 2. Zakona o medijima, ona stajališta na koja se tužena poziva u žalbi nisu apsolutno primjenjiva u suprotstavljanju zajamčenom privatnom pravu tužitelja jer su mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka u već utjelovljeni u zakonom predviđenom postupku. Obzirom da je miješanje u slobodu izražavanja ograničenjem toga prava zbog zakonom ustanovljene zaštite prava osobnosti u vidu prava na ugled, dobar glas i čast te privatnost osobnog i obiteljskog života utemeljeno na odredbama čl. 48. st. 2. u vezi čl. 16. st. 1. i čl. 40. st. 1. Zakona o medijima i čl. 19. st. 2. ZOO a ima legitimni cilj zaštite ugleda i privatnosti te je nužno zbog zaštite privatnosti tužitelja, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 46. st. 1. Zakona o medijima naložio objavu ispravka informacije.

9. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

10. Prema podacima iz Jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje i rad na sudskim predmetima eSpis presuda suda prvog stupnja dostavljena je punomoćniku tužene dana 2. prosinca 2024. Stoga je dopunu žalbe tužene od 5. ožujka 2025. valjalo odbaciti kao nepravovremenu, primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 2. i čl. 52. st. 1. Zakona o medijima, kao u stavku I izreke rješenja.

11. O zahtjevu tužene za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je kao u stavku II izreke rješenja, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej