Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5519/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, I. Grohovca 2/I, protiv tuženika IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-72/2024- 63 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice IĆE neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-72/2024-63 od 17. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika potražuje isplatu 3.664,94 eura sa zateznim kamatama od 13. veljače 2016. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 2.420,28 eura (dvije tisuće četiristo dvadeset eura i dvadeset osam centi) u roku 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura uvećano za iznos sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda.

3. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade imovinske štete, a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je na njezino osobno vozilo kojim je upravljao njezin otac, naletio pas u vlasništvu tuženika.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da se prema podacima u Zapisniku o očevidu PPP Pula-Pola od 21. veljače 2016., 13. veljače 2016. oko 18.56 dogodila prometna nezgoda izvan naselja, na kolniku brze ceste, kada je došlo do naleta osobnog vozila u vlasništvu tužiteljice kojim je upravljao BĆ na psa mješanca imena I u vlasništvu tuženika, da dio prometnice na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije bilo osvijetljen, kolnik je bio suh, promet normalan, da se BĆ kretao brzinom oko 70 km/h, a da je na mjestu nesreće bilo propisano ograničenje brzine kretanja preko 90 km/h, da je na mjestu predmetne nesreće zatečen uginuli pas, a prema ugrađenom čipu radilo se o psu u vlasništvu tuženika,

- da vozač BĆ nije vidio psa prije naleta,

- da je u Zapisniku o očevidu Postaje prometne policije Pula-Pola navedeno da su na osobnom vozilu utvrđena oštećenja na prednjem dijelu te su na oštećenjima pronađeni tragovi dlake smeđe boje,

- da je tuženik povodom izdanog Obveznog prekršajnog naloga oglašenim krivim što je 13. veljače 2016. oko 18,40 sati izvan naselja Cerovlje, kao vlasnik, pustio psa imena I broj čipa 19100000672888, bez nadzora na cesti, kojom prilikom je pas počeo pretrčavati cestu od smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka, dok se u isto vrijeme kolnikom brze ceste B8 od smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka kretao osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao BĆ, uslijed čega je došlo do naleta prednjeg dijela osobnog automobila na psa koji je uginuo na mjestu nesreće. Na opisani način tuženik je izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom čime je postupio protivno čl. 119. st. 1. kažnjivo po čl. 119. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.), pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.300,00 kuna.

5. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prometne struke o nastanku štetnog događaja ocijenio da nije nedvojbeno utvrđeno da je životinja koja je sudjelovala i uzrokovala predmetnu prometnu nezgodu upravo pas tuženika I, uz obrazloženje da je u policijskom zapisniku o očevidu utvrđeno da su na oštećenom vozilu pronađene dlake smeđe boje, a pas tuženika je bio bijele boje sa crnim flekama i da vozač nije vidio psa prije naleta, zbog čega je sud zaključio da smeđa dlaka evidentirana na vozilu potječe od naleta na neku drugu životinju te boje, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) tužbeni zahtjev odbio.

6.1. U točkama II. i III. izreke sud je na temelju čl. 154.st. 1. ZPP i čl. 155. odlučio o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tužiteljice je neosnovana.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi.

9. Polazeći od stanja spisa iz kojeg, u bitnome, proizlazi:

- da je u zapisniku o očevidu navedeno da su na vozilu tužiteljice pronađeni tragovi smeđe dlake,

- da je na mjestu nesreće zatečen pas u vlasništvu tuženika,

- da je tuženik Obaveznim prekršajnim nalogom oglašen krivim i kažnjen sukladno čl. 119. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024),

- da je tuženik izrečenu novčanu kaznu platio u roku 8 dana, jer se plaćanjem 2/3 izrečene kazne u tom roku smatra da je kazna plaćena u cijelosti,

pogrešno je shvaćanje tužiteljice da je tuženik priznao da je njegov pas I sudjelovao u predmetnom štetnom događaju i da je priznao krivnju za tu nezgodu, jer da u prekršajnom postupku u kojem je donesen Obavezni prekršajni nalog nije osporavao okolnosti navedene u toj odluci.

9.1. Naime, Obavezni prekršajni nalog je odluka nadležnog tijela za prekršaje za koju sud nije vezan u smislu čl. 12. st. 3. ZPP u pogledu postojanja prekršajnog djela i prekršajne odgovornosti, ali se radi o ispravi koja ima svoju dokaznu vrijednost.

9.2. Pri tome valja dodati da okolnost da tuženik nije podnio prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga i time nastavio prekršajni postupak, ne znači da je tuženik priznao krivnju za predmetu prometnu nezgodu, kako to tužiteljica pogrešno smatra u žalbi, niti ne predstavlja zapreku da tuženik u ovom parničnom postupku dokazuje tvrdnju da kretanje njegovog psa koji se u trenutku predmetnog događaja kretao bez tuženikovog nadzora, nije uzrok nastanka štetnog događaja.

10. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka osporavao da je u štetnom događaju sudjelovao njegov pas, ističući da se radi o psu bijele boje s crnim flekama a kako je to i prikazano na fotodokumentaciji u spisu (slika broj 4 na str. 68 spisa), a u zapisniku o očevidu je navedeno da su na vozilu tužiteljice pronađeni tragovi smeđe boje, to je prvostupanjski sud isprave - zapisnik o očevidu i sliku broj 4 uz zapisnik te Obavezni prekršajni nalog kao i utvrđenu činjenicu da vozač tužiteljičinog vozila nije vidio boju životinje koja je naletjela u predmetnom štetnom događaju, pravilno ocijenio sukladno čl. 8. ZPP i zaključio da tužiteljica nije dokazala činjenicu da je u štetnom događaju sudjelovao tuženikov pas I i da je uzrok nesreće nalet tuženikovog psa na vozilo u vlasništvu tužiteljice.

11. Stoga opširnim žalbenim navodima tužiteljica neosnovano ustraje na tvrdnji da je upravo tuženikov pas sudjelovao u prometnoj nezgodi i da je tuženik priznao da je njegov pas sudjelovao u predmetnom štetnom događaju, jer je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao da bi njegov pas bio uzrok nastanka štetnog događaja, a u postupku je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tuženikov uginuli pas zatečen na licu mjesta tog događaja bijele boje s crnim flekama, da su na vozilu tužiteljice pronađeni tragovi smeđe dlake kao i da vozač vozila u vlasništvu tužiteljice, BĆ, nije vidio životinju koja je naletjela na njegovo vozilo, tada je u takvim okolnostima konkretnog slučaja pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao pretpostavke iz čl. 1067. st. 1. Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) za oslobođenje od njegove odgovornosti.

12. U žalbi tužiteljica ukazuje na nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda u vezi provođenja dokaza koji se odnose na prometnu nezgodu koja se dogodila ranije istog dana kao i predmetna nesreća te odbijanja dokaznog prijedloga tužiteljice da se provede dokaz saslušanjem veterinara koji je očitao mikročip na tuženikovom psu, pa na takve žalbene navode valja reći da takvim postupanjem prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer nisu počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 299. ZPP i čl. 220. ZPP, a koje tužiteljica sadržajno ističe ovim žalbenim navodima.

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužiteljica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

14. Slijedom navedenog te kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužiteljica ističe u žalbi kao niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić