Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-13/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv prvotuženika HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (s boravištem [adresa]), zastupan po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu i drugotužene GS (ranije ČS), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nikolini Mršić, odvjetnici u Karlovcu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-27/2020-34 od 25. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-27/2020-34 od 25. listopada 2024. godine.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženicima HS I ČS da isele iz dvosobnog stana u [adresa], III kat, prvi lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, lođe, ukupne površine 61,06 m2, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa], 3, 4, 5, 6, 7, 8, dva dvorišta i dvije nadstrešnice, ukupne površine 2514 m2, i upisan je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo s određenim omjerima, k. o. [katastarska općina] (suvlasnički udio redni broj 78), te isti predaju u posjed tužitelju NS, slobodan od osoba i svojih stvari, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženicima da solidarno tužitelju naknade parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa], da 1. tuženiku HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (s boravištem [adresa]), naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 2. tuženoj GS (ranije ČS), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-a, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"U postupku je kao nesporno utvrđeno:

-da je tužitelj upisani zk vlasnik predmetnog stana u [adresa],

-da je tuženik u posjedu predmetnog stana

-da su tužitelj i 1. tuženik braća, a 2. tužena je izvanbračna supruga 1. tuženika koja s 1. tuženikom i njihovim zajedničkim mldb. djetetom živi u predmetnom stanu

-da je otac 1. i 2. tužitelja ZS bio raniji upisani zk vlasnik stana

-da je otac stranaka ZS, kao primatelj uzdržavanja, najprije sa 1. tuženikom, kao davateljem uzdržavanja zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 20. 3. 2008. (ovjeren kod ovog suda pod brojem R2-68/2008 – str. 20-22 spisa), kojim se 1. tuženik obvezao doživotno uzdržavati oca i živjeti s njim u zajedničkom domaćinstvu (čl. 1 ugovora) a zauzvrat je otac 1. tuženiku daje predmetni dvosobni stan u [adresa] uz ishođenje prava vlasništva nakon smrti primatelja uzdržavanja, da je člankom 3. tog ugovora konstatirano da se davatelj uzdržavanja, dakle ovdje 1. tuženik, nalazi u suposjedu stana,

-da 1. tuženik iz ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju izvodi svoje pravo na posjed stana kao pošteni posjednik,

-da taj ugovor o doživotnom uzdržavanju nije raskinut, već je između 1. tuženika i njegovog oca ZS raskinut drugi ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su imali zaključen, a predmet kojeg su bile druge nekretnine tj. nekretnine u [adresa] – nesporno konstatirano između stranaka na ročištu 9. travnja 2024. (str 84 spisa)

-da je otac stranaka s tužiteljem 12. 9. 2017. zaključio Ugovor o darovanju ovjeren kod Javnog bilježnika pod brojem Ov-7920/17 kojim je predmetni stan darovao tužitelju, te se tužitelj 2017. godine temeljem tog Ugovora o darovanju upisao kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama – zk izvadak na str. 51 i 52 spisa,

-da tužitelj svoje vlasništvo stana temelji upravo na tome da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stana temeljem Ugovora o darovanju zaključenim sa svojim ocem Kako je 1. tuženik istaknuo prigovor ništetnosti Ugovora o darovanju temeljem kojeg je tužitelj upisao svoje vlasništvo, a u postupku je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju nije bio u posjedu stana, već je u posjedu bio 1. tuženik, a iz zk. izvatka na str. 51 i 52 spisa proizlazi da Ugovor o darovanju od 12. 9. 2017. temeljem kojeg je uknjiženo pravo vlasništva tužitelja ima oznaku Ov-7920/17, a koja znači ovjeru od strane Javnog bilježnika potpisa na ugovoru to proizlazi da Ugovor o darovanju nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene solemnizirane privatne isprave.

Kako se dakle iz stanja i sadržaja spisa nedvojbeno može zaključiti da tužitelj 2017. u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju nije bio u posjedu stana niti mu je od strane darodavatelja tj. oca mogla biti izvršena predaja u posjed darovane nekretnine jer je u posjedu stana bio 1. tuženik, a ugovor o darovanju nije sačinjen u formi javno bilježničkog akta ni ovjerovljene tj. solemnizirane privatne isprave, već je na ugovoru samo ovjeren potpis od strane javnog bilježnika, to taj ugovor zbog nedostatka forme ne proizvodi pravni učinak a posljedica čega je ništetnost ugovora."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

7. Odredbom čl. 482. st. 2. ZOO je propisano da Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave a također i čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/93 ….57/2022 – dalje: ZJB) da je javno bilježnički akt potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredni posjed daroprimca.

8. Pod pojmom prave predaje stvari podrazumijeva se realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne "fiktivna predaja stvari" odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovu očitovanja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza prvo i drugotuženika te svih saslušanih svjedoka u tijeku prvostupanjskog postupka, utvrdio da se prvotuženik počam od 1995. godine, a drugotužena kasnije nakon što je zasnovala životnu zajednicu s prvotuženikom, nalaze u samostalnom posjedu utuženoga stana te da ZS, otac stranaka, a na temelju sklopljenog darovnog ugovora nije mogao ovdje tužitelju predati stan u neposredni posjed.

10. Žalbeni navodi kojim se ističe da u zemljišnim knjigama nije izvršena zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju, a zbog čega bi tužitelj bio u dobroj vjeri u trenutku sklapanja ugovora o darovanju i upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, te da prvotuženik temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju nema pravo na posjed predmetnog stana, nisu pravno odlučni u situaciji kada tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da kao vlasnik stana zahtijeva predaju u posjed a u tijeku postupka je utvrđeno da je ugovor o darovanju ništetan, dakle, kada su tuženi istakli takav prigovor koji zaustavlja tužiteljev vlasnički zahtjev.

11. Odgovara da u čl. 3. ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2008. godine je navedeno da se davatelj uzdržavanja ovdje tuženi HS nalazi u suposjedu predmetnog stana, kao i da u čl. 4. darovnog ugovora je navedeno da se daroprimatelj nalazi u posjedu darovanih nekretnina, međutim, radi se o odredbama ugovora čija istinitost je anulirana rezultatima dokaznog postupka iz kojih proizlazi da ZS, otac stranaka, nije bio u posjedu, a niti u suposjedu predmetnog stana, pa utoliko nije niti mogao predati stvar u neposredni posjed tužitelju.

12. Žalbeni navod da nakon sklapanja ugovora o darovanju stana prava predaja je izvršena na način da je otac imao ključeve od stana i uveo ga u posjed, ali da je prvotuženik promijenio bravu i ostao u posjedu, nisu osnovani kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prvotuženi bio u isključivom posjedu stana počam od 1995. godine.

13. Na daljnje žalbene navode valja reći da odgovara da su tuženi nakon podnošenja tužbe podnijeli protutužbu (postupak u povodu te protutužbe je izdvojen) tražeći kao pošteni posjednik naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te da sukladno čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) takvo pravo ima onaj pošteni posjednik koji nema pravo posjedovati stvar, međutim, to samo po sebi ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva u situaciji kada su tuženi istakli prigovor ništetnosti ugovora o darovanju koji sprječava tužiteljev zahtjev, a glede žalbenih navoda da prvotuženik nije nikad bio prijavljen na adresi na spornom stanu, samo valja reći da suprotno proizlazi iz iskaza prvotuženika a i potvrde Policijske postaje Duga Resa (stranica 8 spisa) iz koje proizlazi da je prvotuženik odjavljen s adrese na kojoj se nalazi predmetna nekretnina.

14. Nadalje, žalbeni navodi kojima se ukazuje da tuženi nisu plačali troškove vezane za stanovanje nisu pravno odlučni sa stajališta razloga zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužitelja s traženom pravnom zaštitom.

15. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

16. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 20. svibnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić