Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1307/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ĆKD iz [adresa], protiv 1. tužene HKD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene EKD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, izdvojena lokacija u Vrbovskom, poslovni broj P- 30/2022-52 od 27. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, izdvojena lokacija u Vrbovskom, poslovni broj P-30/2022-52 od 27. svibnja 2024. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“Utvrđuje se da je tužitelj ĆK, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo (1/1 dijela) nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], te za jednu polovinu (1/2 dijela) čest. zem. [katastarska čestica]. sve Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] Lukovdolska kao i čest. zem. za cijelo (1/1 dijela) 953, 954, 1186, 1410/2, 1411/2, 1412/2, 1414, 1442/2, 1541/2, 1542, 1530, 2845 sve nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. pa je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na gore opisanim nekretninama na imenima HKD i EKD te je stoga ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje istog prava sa navedenih imena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv te presude se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tuženice prigovaraju o pravovremenosti žalbe te predlažu da se žalba odbaci kao nepravovremena.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnina pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude, da je pogrešna uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama na 1. i 2. tuženice i da je ovlašten temeljem presude postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena 1. i 2. tuženice.

6. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da su stranke upisane kao suvlasnici nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj u 42896 dijela a svaka tuženica u 27/96 dijela, da su HK (majka tužitelja) kao darodavac te tužitelj kao daroprimatelj zaključili Ugovor o darovanju 26. travnja 2021. godine kojim je darovala darovateljica tužitelju nekretnine pobliže navedene u točki 1. tog ugovora o darovanju; da su EK kao darovatelj (majka 1. i 2. tuženice) te tuženice zaključile ugovor o darovanju na kojem su ovjereni potpisi ugovornih strana kod Javnog bilježnika Ivanke Antić 21. veljače 2022. godine pod brojem Ov-1107/2022. a kojim je darovateljica darovala 1. i 2. tuženici nekretnine pobliže navedene u čl. 1. ugovora o darovanju.

7. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je vlasnik nekretnina koje su predmet spora te je vlasništvo stekao dosjelošću a obzirom te nekretnina su mu darovane od strane majke AK u naprijed navedenim ugovorom o darovanju od 26. travnja 2021. godine, da je on s majkom u zakonitom i nesmetanom posjedu tih nekretnina od 1970. godine pa nadalje da je majka tužitelja AK izvršila usmenu diobu sa svojom sestrom, EK nakon smrti njihove majke Antonije Grišnik 1978. godine na način da je svaka od sestara uživala svoju polovicu kuće i pripadajući dio okućnice dok su oranice, polje i šume uživale svaka svoje za cijelo te je tužitelj u svrhu dokazivanja navedenih činjenica predložio provođenje dokaza-saslušanjem svjedoka AK, EK, LK, MK, OK i ŽK, dok je odustao od prijedloga za saslušanjem 2. tuženice (list 34 spisa).

8. Tuženice su osporile navode tužitelja tvrdeći da su stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnina u omjeru; tužitelj 21/48, a tuženice 27/48 dijela te su predložile zaključenje sudske nagodbe, smatraju da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću jer tužitelj nije dokazao niti da je bio u samostalnom posjedu niti neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja a niti sposobnost njega kao stjecatelja da bude vlasnikom te stvari.

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da bi bilo vjerojatno da su stranke dogovorile način posjedovanja kuće na adresi [adresa] ali da kuća nije etažirana a postavljeni tužbeni zahtjev je u suprotnosti s tvrdnjom tužitelja u odnosu na z.č. 632 k. o. [katastarska općina] Lukovdolska jer tužitelj tvrdi da je suvlasnik kuće u 1/2 dijela dok je iz stanja lica mjesta moguće utvrditi da se radi o podjeli kuće između stranaka na način da svaka koristi točno određeni dio a tužitelj nije dokazao temeljem koje valjane pravne osnove bi stekao suvlasništvo kuće u preostalih 6/96 dijela do 48/96 dijela dok u odnosu na ostale nekretnine sud smatra da tužitelj nije dokazao da su AK i EK u odnosu na te nekretnine zaključile usmeni ugovor o diobi i da je takav ugovor bio realiziran, da je sud u tijeku postupka u više navrata pozivao PK u svojstvu svjedoka, da se svjedok nije odazvao pozivima suda obzirom na životnu dob te da su se pozivi vraćali uz napomenu "obaviješten nije podigao", da bi eventualno diobu bilo moguće utvrditi jedino uz sudjelovanje vještaka geodetske struke uz prisutnost AK i EK koje bi potvrdile sudu diobu te samostalno posjedovanje određenih nekretnina a što nije predloženo pa da je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Žalitelj u žalbi između ostalog navodi da je svjedočenje EK bitno da sud nije proveo s njegove strane predložen dokaz saslušanjem navedene svjedokinje a radi se o majčinoj sestri s kojom je njegova majka zaključila ugovor o diobi te ostvarila diobu još 1978. godine, da ista svjedokinja izbjegava primanje poziva te izostaje sa saslušanja bez opravdanog razloga a iz čega proizlazi da je sud odbio njegov dokazni prijedlog koji je relevantan za utvrđenje odlučnih činjenica a da bi potom u razlozima presude sud naveo da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužitelj nije dokazao odlučne činjenice za ovaj spor odnosno da nije dokazao svoj kvalificirani posjed temeljem kojeg bi stekao vlasništvo nad predmetnim nekretninama te da je u tom smislu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP i da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud propustio u postupku utvrditi sve odlučne činjenice.

12. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 - dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Sukladno st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvu protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP). Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava s istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 2. ZVDSP). Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 4. ZVDSP), a sukladno st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

13. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je st. 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

14. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da tužitelj koji tvrdi da je stekao dosjelošću pravo vlasništva nekretnine u postupku treba dokazati da je posjedovao predmetnu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme te da je tijekom cijelog tog vremena njegov posjed bio zakonit i istinit, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja. Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed. Istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljen način.

15. Prvostupanjski sud propustio je u potpunosti raspraviti jesu li se u odnosu na predmetne nekretnine ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja. U tom smislu valja reći da je u postupku potrebno utvrditi je li u spornom razdoblju posjed tužitelja bio zakonit, istinit ili barem pošten cijeneći pri tome tvrdnje tužitelja da je između njegove majka AK te EK, njezine sestre zaključen usmeni ugovor o diobi koji je i realiziran. Valja ukazati da je u postupku propušteno saslušati svjedokinju EK te također da dostava "obaviješten-nije podigao" se ne smatra dostavom koja je uspjela niti koja je uredna a iz čega proizlazi da svjedokinja EK nije niti uredno pozvana na ročište radi saslušanja, a čije saslušanje i čiji iskaz kako to žalitelj navodi bi svakako mogao predstavljati relevantan dokaz u ovom postupku obzirom je ista prema tvrdnjama tužitelja kao sestra majke tužitelja zaključila s majkom tužitelja usmeni ugovor o diobi, a nakon smrti njihove zajedničke majke, RK.

16. Također valja reći da je pretpostavka poštenja posjeda radi stjecanja prava dosjelošću vlasništva ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Nepošteni posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed a nepošteni posjednik je, onaj koji mora pretpostavljati (koji zna ili iz okolnosti mora znati) da stvar pripada nekom drugom te je nepošteni posjednik već i onaj koji samo sumnja u zakonitost svog posjeda.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu raspravljene niti utvrđene sve odlučne činjenice u smislu toga jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da tužitelj osnovano traži utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina a koje vlasništvo da je stekao dosjelošću.

18. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 370 i čl. 371. ZPP).

19. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić