Poslovni broj: Usž-917/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, OIB: 38597506234, Zagreb, Ilica 256b, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2316/2024-2 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2316/2024-2 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), tužba tužitelja, kao nedopuštena.

2. U žalbi protiv ovog rješenja tužitelj navodi da je u sporu trebalo utvrditi je li Hrvatski Sabor vladina organizacija, potom utvrditi tko je nadležan za postupanje po tužbi i ako je to neki drugi sud proslijediti tužbu na nadležno rješavanje. Zaključuje da ima pravo na odgovor na zahtjev i ima pravo na sudsku zaštitu pa smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Navodi i niz optužbi na račun pojedinih, u žalbi imenovanih osoba. Predlaže naložiti da se tužitelju dade odgovor na pitanje koje je postavio zahtjevom i na ostale upite koje je ponio ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik predlaže žalbu odbiti pozivom na svoj pravni položaj i rokove za odlučivanje o predstavkama, pri čemu ističe da u svojem radu ne provodi upravni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje na temelju članka 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pozivom na članak 42. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) pokrenuo upravni spor tužbom radi šutnje uprave, odnosno zbog neodlučivanja o prigovoru zbog nerješavanja prijedloga za pokretanje postupka utvrđenja povrede Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj podnosi tužbu i iz razloga što je Republika Hrvatska propustila izvršiti Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII. (Službeni list Europske unije L 300/89 od 09/11/2013), zbog čega podnositelj nije u mogućnosti ostvariti svoj poduzetnički potencijal i nanesena mu je materijalna šteta veća od 60.000,00 eura po osnovi nezakonite naplate sudskih pristojbi za odluke suda kojima je sud prikrivao nezakonite radnje radnika javnopravnih tijela Republike Hrvatske.

7. Oba prijedloga tužitelja iz njegovog podneska od 19. srpnja 2024. upućena tuženiku predstavljaju predstavke u smislu članka 44. stavka 8. Poslovnika Hrvatskoga sabora ("Narodne novine", broj: 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: Poslovnik Hrvatskoga sabora), kako je to prvostupanjski sud pravilno obrazložio.

8. Međutim, neodgovaranje na predstavku nije postupanje koje se može ocijeniti u upravnom sporu. Naime, odredba članka 3. ZUS-a definira što može biti predmet upravnog spora pa je tako izrijekom navedeno da predmetom upravnom spora može biti ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora i ocjena zakonitosti općih akata jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba s javnom ovlasti.

9. Prijedlog za pokretanje utvrđivanja povrede Ustava RH u vezi sa sudskom presudom s kojom tužitelj nije zadovoljan, kao i prijedlog za utvrđivanje ispunjenja međunarodnih obveza Republike Hrvatske nisu upravne stvari niti se radi o postupanju u određenoj upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a pa, posljedično, ne mogu biti niti predmet upravnog spora iz navedene odredbe ZUS-a. Da bi se neka stvar smatrala upravnom stvari, ona mora biti zakonom određena kao upravna stvar ili mora biti stvar o kojoj, u upravnom postupku, odlučuje zakonom određeno nadležno javnopravno tijelo. Stoga prigovor tužitelja, podnesen na temelju odredbe članka 42. stavka 4. ZUP-a, nije dopušten pa nema ni propuštanja da se o prigovoru meritorno odluči.

10. Ovdje valja pojasniti da Hrvatski Sabor nije vladina organizacija, niti ikakvo javnopravno tijelo, već je Ustavom Republike Hrvatske određeno zakonodavno tijelo u trodiobi vlasti, slijedom čega ni radna tijela Hrvatskog Sabora nisu javnopravna tijela u smislu članka 1. ZUP-a, koji određuje da su javnopravna tijela državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

11. Ostali žalbeni navodi tužitelja u kojima iznosi kritike pojedinih osoba, ne mogu utjecati na drugačiji ishod spora.

12. U odnosu na prigovor da mu nije omogućen pristup sudu, ovaj Sud nalazi da je, podnošenjem zahtjeva koji se ne može rješavati u upravnom sporu tužitelj sam sebe onemogućio u ostvarenju ovog prava, a sudska zaštita od pravomoćnih sudskih odluka je osigurana kroz institute izvanrednih pravnih lijekova, koje u ovom slučaju nije koristio.

13. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud povodom prijedloga tužbu tužitelja odbacio pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 7. ZUS-a, jer se pred tuženikom ne odlučuje niti postupa o kakvom pravu ili o pravnom interesu tužitelja u upravnoj stvari pa je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

14. Budući da razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija nisu osnovani, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić