Poslovni broj: Usž-813/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika zastupnice Hrvatskog sabora, NH, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2672/2024-2 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2672/2024-2 od 9. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), tužba tužitelja, kao nedopuštena.
2. U žalbi protiv ovog rješenja tužitelj navodi da je u sporu trebalo utvrditi je li Hrvatski Sabor vladina organizacija, potom utvrditi tko je nadležan za postupanje po tužbi i ako je to neki drugi sud proslijediti tužbu na nadležno rješavanje. Smatra da je prethodno trebalo dobiti dokaze i odgovor na pitanje je li Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze (Službeni list Europske unije L 300/89 od 9. studenog 2023.) iz čijeg sadržaja proizlazi opravdanost nepovjerenja u pravosuđe Republike Hrvatske. Drži da je ovo prethodno pitanje u rješavanju njegovog zahtjeva za tumačenje članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je uputio imenovanom zastupniku. Poziva se na presudu Usoz-152/2022-6 od 28. studenog 2022. godine. Zaključuje da ima pravo na odgovor na zahtjev i ima pravo na sudsku zaštitu pa smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Navodi i niz optužbi na račun pojedinih, u žalbi imenovanih osoba. Predlaže riješiti prethodno pitanje i naložiti da se tužitelju dade odgovor na pitanje koje je postavio zahtjevom.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje na temelju članka 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pozivom na članak 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) pokrenuo upravni spor tužbom radi šutnje uprave, odnosno zbog neodlučivanja o prigovoru podnesenom na temelju članka 155. stavka 4. ZUP-a, koji je, pak, podnesen jer mu u propisanom roku nije izdana obavijest po zahtjevu za tumačenje primjene članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 52/25, dalje: ZVDSP).
6. Ovaj je Sud, do sada, u nizu svojih odluka, izrazio stav da davanje pravnog mišljenja u vezi odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije postupanje javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 155. ZUP-a.
7. Odredbom članka 155. stavka 1. ZUP-a propisano je da je javnopravno tijelo dužno obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari.
8. Da bi se neka stvar smatrala upravnom stvari, ona mora biti zakonom određena kao upravna stvar ili mora biti stvar o kojoj, u upravnom postupku, odlučuje zakonom određeno nadležno javnopravno tijelo. Davanje pravnog mišljenja u vezi odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije postupanje u smislu naprijed citirane odredbe članka 155. ZUP-a, jer se ne radi o postupanju koji ima neposredni učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, a niti se radi o postupanju u određenoj upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a, na koju osnovano upire prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja. Stoga prigovor tužitelja, podnesen na temelju odredbe članka 122. ZUP-a, nije dopušten pa nema ni propuštanja da se o prigovoru meritorno odluči.
9. U odnosu na žalbeni prigovor koji se odnosi na Hrvatski Sabor valja pojasniti da Hrvatski Sabor nije vladina organizacija, niti ikakvo javnopravno tijelo, već je Ustavom Republike Hrvatske određeno zakonodavno tijelo u trodiobi vlasti, slijedom čega ni zastupnici u Hrvatskom Saboru nisu osobe koje vode ikakve upravne postupke, a Hrvatski Sabor nije ovlašten tumačiti zakone, jer je to u isključivoj nadležnosti sudova, kako je to Ustavni Sud Republike Hrvatske utvrdio odlukom, broj: U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. godine.
10. Pitanje ispunjenja Međunarodnim ugovorom preuzete obveze (Službeni list Europske unije L 300/89 od 9. studenog 2023.) nije prethodno pitanje u ovom sporu, jer je prethodno pitanje, prema odredbama ZUP-a, pitanje bez čijeg rješavanja (za koje je nadležno neko drugo tijelo) nije moguće odlučiti o upravnoj stvari o kojoj se vodi postupak, što ovdje nije slučaj, kako je to u točkama 6., 7. i 8. ovog obrazloženja, već obrazloženo.
11. Pozivanje tužitelja na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usoz-152/22 u odnosu na navode o rješavanju nekog drugog spora također nisu od značaja za drugačije odlučivanje u ovom sporu, a tužitelj i pogrešno zaključuje o sadržaju te presude, jer je njome izričito navedeno da se odluke o prinudnim upraviteljima donose temeljem izravne zakonske obveze jedinice lokalne samouprave iz članka 384. ZVDSP-a, ali da postupak u kojem se donose nije propisan.
12. Ostali žalbeni navodi tužitelja u kojima iznosi kritike pojedinih osoba, ne mogu utjecati na drugačiji ishod spora.
13. U odnosu na prigovor da mu nije omogućen pristup sudu, ovaj Sud nalazi da je, podnošenjem zahtjeva koji se ne može rješavati u upravnom sporu, tužitelj sam sebe onemogućio u ostvarenju ovog prava, a zahtjev za tumačenje pojedinih odredba zakona nije u nadležnosti ikojeg suda u Republici Hrvatskoj, već se kroz praksu Vrhovnog suda ujednačuje praksa sudova u primjeni pojedinih odredbi zakona, čime se osigurava jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana.
14. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužitelja odbacio pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 7. ZUS-a, jer se pravnim mišljenjem ne odlučuje ni o kakvom pravu niti o pravnom interesu tužitelja u upravnoj stvari odnosno tužba je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
15. Budući da razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija nisu osnovani, trebalo, je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
