REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-923/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 1.327,23 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-832/2024-5 od 5. prosinca 2024., 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-832/2024-5 od 5. prosinca 2024. u točkama I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu plati iznos od 1.327,23 EUR sa zateznim kamatama od 3. kolovoza 2021. do isplate.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupku za ime sudske pristojbe na žalbu.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 271,24 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-832/2024-5 od 5. prosinca 2024. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.327,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. kolovoza 2021. do isplate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 26. travnja 2021. do 2. kolovoza 2021. (točka II. izreke), te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 579,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi za ostale odnose (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), sve u vezi s odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) jer je zaključio da je osiguranik tuženika, kao osoba koja upravlja i autocestom na kojoj se dogodila nezgoda, odgovoran za predmetnu nezgodu. Sud je utvrdio da je uzrok predmetne nezgode nalet divlje patke na vozilo tužiteljevog osiguranika. Odluku o parničnom trošku sud je zasnovao na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka u vidu „sudske pristojbe prema odluci suda“. U žalbi je, u bitnom, naveo kako osporava odgovornost svog osiguranika za predmetnu štetu. Pojasnio je da autoceste predstavljaju javne ceste odnosno površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta dok je prema odredbi čl. 20. st. 1. ZL-a propisano da divljač, na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta, dužan štititi korisnik te površine. Smatra da je pogrešno utvrđenje suda da je do štete došlo na području lovišta.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 271,24 EUR.

5. Žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divlju patku koja je izletjela na autocestu. Nezgoda se dogodila 24. travnja 2021., na 158. km južne kolničke trake autoceste A1 kod Otočca.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema osiguraniku pravne osobe koja upravlja autocestom na kojoj je došlo do nezgode.

9. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13; dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljači odgovora po osnovi krivnje. U st. 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

10. Odgovornost tuženikovog osiguranika temelji se na propustu u održavanju ceste-dakle na kriteriju krivnje, a iz odredbe čl. 26. ZC-a kojim je, prije svega, utvrđeno što se smatra radovima na održavanju ceste ne može se zaključiti da je predmetna šteta posljedica propusta osiguranika tuženika u održavanju javne ceste.

11. Naime, prema shvaćanju ovog suda riječ je o šteti koja je prouzročena slučajem, a kako slučajna šteta nije nastala uslijed radnje koja bi se ovdje osiguraniku tuženika mogla pripisati u krivnju, jer nedostaje element krivnje pa nema niti odgovornosti osiguranika tuženika, a time niti njegovog osiguratelja.

12. Prema načelu objektivne odgovornosti odgovara se za štetu bez obzira na krivnju. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju ne može se u odnosu na osiguranika tuženika, a time i u odnosu na njegovog osiguratelja, zaključivati o postojanju objektivne odgovornosti za spornu štetu jer takav zaključak ne proizlazi iz odredbe čl. 26. ZC-a, niti je tuženikov osiguranik imatelj opasne stvari, sve i uz prihvaćanje činjenice da je divlja patka-divljač odnosno opasna stvar.

13. Prema tome, kako iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom čl. 502. st. 1. ZPP-a, proizlazi da je do naleta vozila na divlju patku došlo na predjelu autoceste kojom upravlja osiguranik tuženika. Postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji propisan način sprečavanja preleta ptice koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Osoba koja upravlja cestom dužna je održavati cestu u skladu s odredbom čl. 26. ZC-a. Kako se radi o šteti koja je prouzročena slučajem nema odgovornosti osiguranika tuženika, a time niti njegovog osiguratelja jer na tuženikovoj strani nema krivnje, a time niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete na vozilu tužiteljevog osiguranika.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev kako je to opisano u točki I. izreke ove odluke.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući da tuženik nije zatražio navedeni trošak.

16. Tuženik je zatražio da mu tužitelj naknadi trošak pristojbe na žalbu, a kako njegov zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a jer nije naveo iznos koji zahtijeva, stoga mu nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu kako je to navedeno u točki II. izreke.

17. Tužiteljev odgovor na žalbu, s obzirom na njegov sadržaj, nije ocijenjen kao radnja potrebna za vođenje parnice, pa je na osnovi odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu (točka III. izreke).

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Sudac

Ružica Omazić