Poslovni broj: K-1801/21-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Kadić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optuženog GF i II. optužene HF, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice NF od 13. rujna 2021., ispravljene 2. kolovoza 2022., nakon održane javne rasprave 20. svibnja 2025. u prisutnosti privatne tužiteljice NF, opunomoćenika privatne tužiteljice odvjetnika LF, I.optuženog GF, braniteljice I. optuženog odvjetnice Dee Frua, II. optužene HF i braniteljice II. optužene odvjetnice Veronike Bačani, dana 23. svibnja 2025., objavio je, a 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08)

I. I optuženi GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i H, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], srednjeg imovnog stanja, po zanimanju odvjetnik, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.500 eura, neoženjen, otac dvoje malodobne djece, ne vodi se drugi postupak, bez podataka o osuđivanosti, i

II optužena HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći N i L, rođena **.**.1948. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Dom za starije osobe Park, Lašćinska 98/a, srednjeg imovnog stanja, po zanimanju medicinska sestra u mirovini, s mjesečnom mirovinom od 450 eura, udata, majka dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi postupak, bez podataka o osuđivanosti,

oslobađaju se od optužbe

da bi:

- dana 04.06.2021. u uredu I. okrivljenog ĆF, u [adresa], okrivljenici u namjeri i svjesni protupravnosti, sa ciljem da naštete časti, ugledu i dostojanstvu privatne tužiteljice NF, napisali tužbu protiv NF, naziva "radi poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju" navodeći da je privatna tužiteljica izmanipulirala TF da potpiše Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je privatna tužiteljica djelovala zloj vjeri ("male fides") i da je prevarila Primateljicu uzdržavanja, optužujući je da je počinila kazneno djelo prevare, na štetu Primateljice uzdržavanja.

Tako su privatnu tužiteljicu svjesno stavili u kontekst nezakonitog ponašanja, subjektivnim, a ne objektivom opisom događaja, iako su bili svjesni da tvrdnje koje su iznijeli i napisali o privatnoj tužiteljici nisu istinite, neistine tvrdnje uvredljivog sadržaja izrekli su i pred drugim uposlenicima u uredu, te Općinskom građanskom sudu dostavili pisani otpravak, čime je sadržaj napisan u tužbi postao dostupan i drugim osobama, što im je bila očita namjera.

- dakle, drugog uvrijedili i klevetali iznošenjem ozbiljnih i uvredljivih tvrdnji pisanim putem, što je postalo dostupno većem broju osoba, što šteti časti i ugledu privatne tužiteljice

- pa da bi time počinili kaznena djela protiv časti i ugleda - uvredom i klevetom, opisano i kažnjivo po čl. 147. st.1., i 149. st. 1. Kaznenog zakona R.H.

II. Na temelju članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 privatna tužiteljica NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristoeura), a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke I. i II. optuženika te nužne izdatke i nagradu njihovih branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica NF podigla je uvodno citiranu privatnu tužbu protiv I.optuženog GF i II. optužene HF, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. KZ/11.

2. I. optuženi GF i II.optužena HF pozvani da se očituju o optužbi su izjavili da se ne smatraju krivim za kaznena djela koja im se privatnom tužbom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je podnesak (list 5), zapisnik od 9.6.2021. (list 6), rješenje broj P-4796/21 (list 7), tužba (list 8-11), prijedlog radi lišenja poslovne sposobnosti (list 12), zapisnik od 5.2.2024. (list 41-43) te zapisnik od 12. veljače 2025. (list 68-69 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz privatne tužiteljice NF od 3. travnja 2024. (list 47-49 spisa), a na kraju dokaznog postupka je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za I. i II. optužene (list 18-22 spisa).

4.Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi opunomoćenika privatne tužiteljice da se u svojstvu svjedoka ispitaju RF, AF, GFS te DF, te da se pribavi spis OGS-a broj P-4796/21, kao nevažni.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, I. optuženi je naveo da je u njegov odvjetnički ured došla stranka odnosno II. optužena HF koja je iznijela određene činjenice te sa sobom donijela dokumentaciju pa je tako uvidom u tu dokumentaciju odnosno ugovor o doživotnom uzdržavanju došao do saznanja da je II. optužena taj ugovor sklopila još 2002. sa TF, a radilo se o osobi rođenoj 1926. odnosno iz čega je zaključio da se radi o osobi u poodmakloj životnoj dobi nakon čega dolazi do informacije da je sklopljen drugi ugovor i to ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. II optužena HF mu je kazala da je preko 20 godina postupala sukladno ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg je imala sklopljenog za TF. Istražujući dalje dobio je na uvid dokumentaciju od javnog bilježnika koja ga je doslovno šokirala, a radilo se o ugovoru o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju te su na tom ugovoru preko potpisa njegove stranke odnosno II. optužene bili isprinti nekih riječi i rečenica odnosno radilo se o neadekvatnoj dokumentaciji. Vidio je da se radi o javnoj bilježnici Valeriji Pernar koju poznaje još od fakultetskih dana te je istu nazvao na telefon te od nje dobio informaciju da je sve išlo ubrzano, da je bila intervencija da se ode u stan od gospođe TF, a da II. optužena u tom trenutku kod sebe nije imala osobnu iskaznicu već da dođe naknadno sa dokumentom ali da javna bilježnica u tome nije osobno sudjelovala već je cjelokupno postupanje prepustila svom prisjedniku. Sama stranka odnosno II. optužena mu je u odvjetničkom uredu kazala da je ona bila zastrašena od strane njoj nepoznatih osoba i to na način da će ona sama biti prijavljena CZSS jer je i ona u visokoj životnoj dobi, koristi štap za šetanje pa da se iz tog razloga ne može brinuti o TF. Isto tako, II. optužena mu je kazala da iako ona nije imala kod sebe osobnu iskaznicu da su njezini podaci očito bili poznati drugim osobama jer je taj ugovor već sadržavao njezine podatke odnosno bio unaprijed pripremljen. Također mu je II. optužena kazala da je potpisala taj ugovor iako kod sebe nije imala osobnu iskaznicu, da ga nije čitala, a niti je taj ugovor čitan od strane prisjednika ili javnog bilježnika kao i da nije znala da potpisuje ugovor o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju već je smatrala da samo potpisuje da se ne može brinuti o TF obzirom da je u visokoj životnoj dobi i da se kreće uz pomoć štapa. Nakon što je kontaktirao sa javnom bilježnicom ista je dostavila dokumentaciju nakon čega su izvršili provjere u zemljišnim knjigama kojom prilikom su utvrdili da na predmetnoj nekretnini već postoji prijenos prava vlasništva na drugu osobu, misli da su to u uredu saznali nekih par dana nakon što je II. optužena prvi put došla u ured. Potom su krenuli sa pisanjem tužbe jer su došli do saznanja da je TF bila grubo izmanipulirana. Naime, II. optužena ima 20 godina skrbi staža o TF te su druge osobe iskoristile njezino zdravstveno stanje odnosno njezin pad da bi joj se mogli približiti i izmanipulirati pri čemu nisu točne informacije da je stan od TF bio neadekvatan, zapušten, a isto tako su netočni navodi da bi II. optužena iz bilo kojeg razloga imala namjeru odustati od brige o KF, stoga je II. optužena na prijevaran način potpisala ugovor o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju jer joj sadržaj samog ugovora nije bio poznat, tekst je bio unaprijed pripremljen, isti joj nije bio rastumačen već je prikazano da samo potpisuje da se zbog visoke životne dobi i korištenja štapa za hodanje ne može više brinuti o KF odnosno ista nije znala da se radi o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, s time da je ponovio da ona takav dokument ne bi niti potpisala da ju nisu prisilili odnosno kazali joj da će ju u suprotnom prijaviti CZSS. S obzirom na sve dobivene informacije kao odvjetnik je bio dužan reagirati tužbom te zabilježbom tužbe na nekretnini što je i učinio jer je bilo razvidno da je ta treća osoba agresivna u stjecanju vlasništva na nekretnini osobe od 94 godine života. Također je došao do saznanja da prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a s obzirom na životnu dob TF nitko nije tražio provjeru njezinog zdravstvenog stanja, a radi se o solemnizaciji akta kojim se de facto de iure vrši prijenos prava vlasništva na treću osobu. Sve te informacije su bile alarmantne te su potom došli do saznanja da je kao vlasnik nekretnine koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju između Ć optužene i TF sada kao vlasnik nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju upisana osoba koja je bila potpuno strana za TF obzirom da je istu do tada vidjela svega par puta i to površno. Poduzeo je pravne radnje u vidu podnošenja tužbe, zabilježbe tužbe na nekretnini. Želio je kazati da s obzirom na svoje godine te s obzirom da se 15 godina bavi odvjetništvom nije odgojen da povrijedi bilo koga, pa niti pisano, a niti izgovorenom riječi, a niti bi to bila njegova namjera, već isključivo savjesno obavlja svoj posao i to u najboljem interesu stranke. Također je kazao da se institut privatne tužbe koristi radi dobitaka u parnici jer II. optužena je odlučila zaštititi svoje pravne interese, zbog toga se obratila stručnoj osobi dakle odvjetniku, a jedini način da zaštiti svoje pravne interese je pred samim sudom. Također je naveo da je sama TF cjelokupnom ovom situacijom izmanipulirana i ugrožena obzirom da se radi o osobi koja sada ima 98 godina, koja je nepokretna te je ista taoc situacije da se na najbrži mogući način druga osoba domogne nekretnine. Obzirom na njezino zdravstveno stanje ista bi trebala biti na adekvatan način smještena u hospicij, a nekretnina bi trebala biti usmjerena na to da se njoj pruži adekvatna skrb. Da je II. optužena nastavila skrbiti o TF ta nekretnina bi bila podloga za njezinu adekvatnu skrb, a ne da ista u toj istoj nekretnini čeka posljednje sate svog života. Niti jedan navod koji je sadržan u tužbi koja je podnesena OGS-u nije uvredljiv već se radi o diskrecionoj procjeni situacije koja je njezinoj stranci nametnuta. Na posebno pitanje opunomoćenika privatne tužiteljice je odgovorio da prije podnošenja tužbe OGS-u nije poznavao privatnu tužiteljicu te da ju je poznavao onda ne bi podnio tužbu jer bi se radilo o sukobu interesa. Na daljnje pitanje na temelju čega je u tužbi koja je podnesena OGS-u naveo da je privatna tužiteljica postupala na prijevaran način u odnosu na OF odgovorio je da je saznanja crpio od same stranke odnosno konkretno ovdje II. optužene koja se osjetila prevareno i povrijeđeno, a na temelju dokumentacije koju je II. optužena donijela u odvjetnički ured je došao do saznanja da je ista dugi niz godina sukladno ugovoru o doživotnom uzdržavanju uzdržavala UF, a u konačnici je na prijevaran način dovedena u zabludu da potpiše raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, na taj način se II. optužena osjetila izigrana, prevarena, obzirom da je ista dugi niz godina brinula o TF sukladno samom ugovoru, a sve to joj je oduzeto preko noći na prijevaran način. Na daljnje pitanje na temelju čega je u tužbi koju je podnio OGS-u naveo da bi TF bila duševni bolesnik te na temelju čega je naveo da je privatna tužiteljica prema takvoj osobi postupala na prijevaran način odgovorio je da je TF dugi niz godina primala uzdržavanje od II. optužene, s time da je TF osoba u odmakloj životnoj dobi koja je ovisna o tuđoj pomoći pa tako i o tuđoj pomoći njegove stranke konkretno II. optužene, te kroz dugi niz godina za koje je II. optužena postupala sukladno ugovoru o doživotnom uzdržavanju između nje i TF se razvila međusobna povezanost i privrženost, a privatna tužiteljica je osoba koja se u tom odnosu kratkotrajno pojavila te dovela u zabludu TF kao primateljicu uzdržavanja i to na način da naruši odnos povjerenja između TF i II. optužene te da dovede u pitanje sposobnost II. optužene da se i dalje brine o TF odnosno da je i dalje uzdržava, zbog čega je kao odvjetnik osjetio dužnost da zaštiti II. optuženu podnošenjem tužbe OGS-u. Dodao je da u tužbi nije izrekom navedeno da bi TF bila duševni bolesnik već je to postavljeno kao hipoteza. Na dalje pitanje na temelju čega smješta privatnu tužiteljicu u negativnom kontekstu te kako je navedeno u samoj tužbi vezano o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju između II. optužene i TF odgovorio je na temelju direktnih saznanja koja su i potvrđena obzirom da je interes privatne tužiteljice bio te je ista radila na tome da naruši odnos povjerenja između Ć. optužene i TF isključivo sa ciljem kako bi došlo najprije do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a potom i sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između privatne tužiteljice i TF a to su sve radnje koje su usmjerene upravo na ciljani interes i to po njegovom mišljenju ne samo na štetu II. optužene već i TF. Želio je pojasniti da je vremenski odmak između raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju između II. optužene i TF i sklapanja ugovora o dosmrtnom izdržavanju između privatne tužiteljice i TF izravan pokazatelj namjere i svijesti privatne tužiteljice da se domogne nekretnine obzirom da je sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju privatna tužiteljica dobila odmah mogućnost da se uknjiži na nekretnini TF kao novi vlasnik nekretnine što je ista učinila. Što se tiče zdravstvenog stanja TF saznanja je crpio od II. optužene te je došao do informacije da je njezino psiho-fizičko stanje bilo teško i loše te da je ista od strane privatne tužiteljice grubo izmanipulirana te je takvo njezino stanje bilo razlog za podnošenje tužbe. Nije mu poznato da bi II. optužena disponirala mirovinom TF. Na posebno pitanje privatne tužiteljice da li je II. optuženoj pročitao tužbu koju je podnio OGS-u odgovorio je da joj nije čitao tužbu već je istu pisao na temelju punomoći koju mu je dala II. optužena. Na daljnje pitanje privatne tužiteljice da li je svrha podnošenja tužbe OGS-u bila vrijeđanje i klevetanje privatne tužiteljice odgovorio je da nije već da je svrha podnošenja tužbe bila usmjerena na zaštitu prava i pravnih interesa njegove stranke konkretno ovdje II. optužene koja je bila zaista zainteresirana za podnošenje tužbe zbog činjenice da je dugi niz godina uzdržavala TF, da je između njih postojala emotivna povezanost, ali i mogućnost II. optužene da i dalje nastavi sa davanjem uzdržavanja TF. Iako II. optužena zbog životne dobi nije u punoj snazi i kapacitetu želio je kazati da je za pružanje uzdržavanja moguće angažirati i druge osobe, a II. optužena je financijski izuzetno potentna te je ista bila spremna te ujedno i izvršavala sve obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, II. optužena je navela da je TF pružila maksimalno što je mogla, međutim u svemu ovome je izigrana te je na perfidan način pred velikim brojem ljudi koji su tu večer došli u stan prevarena da mora nešto potpisati, prevarena je na krajnje gnjusan način obzirom da TF poznaje od djetinjstva te je o njoj brinula gotovo 50 godina te istoj pružila maksimalno koliko je mogla. II. optužena je navela da neće odgovarati na pitanja privatne tužiteljice, njezinog opunomoćenika i suda. Na posebno pitanje braniteljice II. optužene odgovorila je da je sva svoja saznanja vezano za raskid ugovora doživotnom uzdržavanju prenijela svom odvjetniku odnosno I. optuženom. Kazala je da se slaže sa svim onim što je u svojoj obrani naveo I. optuženi.

7. Ovdje u prvom redu treba kazati kako se I. i II. optuženima, imajući u vidu pravnu kvalifikaciju, stavlja na teret kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11, međutim u konkretnom slučaju izjave koje se imputiraju I. i II. optuženima, a koje su sadržane u činjeničnom supstratu privatne tužbe ne predstavljaju negativne vrijednosne sudove koje sankcionira kazneno djelo uvrede, već činjenične tvrdnje kojima se opisuje konkretno ponašanje privatne tužiteljice prema TF vezano za potpisivanje sporazumnog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Isto tako, I. i II. optuženima se činjeničnim i zakonskim opisom stavlja na teret da su navedene izjave postale pristupačne većem broju osoba, i to na način da su ih I. i II. optuženi izrekli pred drugim uposlenicima ureda (očito se misli na odvjetnički ured I. optuženog) i da su Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu u kojoj su sadržane predmetne izjave, međutim opisano ponašanje I. i II. optuženih nije pravno okvalificirano kao kvalificirani oblik kaznenog djela klevete i uvrede (dostupnost većem broju osoba), već kao osnovni oblik kaznenog djela.

8. Činjeničnim opisom privatne tužbe se stavlja na teret da su identične izjave za koje je sud utvrdio da ne predstavljaju negativne vrijednosne sudove, već činjenične tvrdnje, a koje su sadržane u tužbi radi poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koja je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu I. i II. optuženi izrekli i pred drugim uposlenicima ureda, pri čemu se u činjeničnom opisu ne navodi koji bi to bili zaposlenici ureda, a također privatna tužiteljica u svom iskazu uopće ne spominje da bi identične izjave I. i II. optuženi izrekli pred bilo kim, osim što su iste sadržane u tužbi koja je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Također, I. optuženi i II. optužena su u svojim obranama opisali na koji način je započela i tekla suradnja između I. i II. optuženih, odnosno kako je započeo njihov odnos stranka-punomoćnik, odnosno da je II. optužena kao stranka pristupila u odvjetnički ured I. optuženog, izložila problematiku oko ugovora o doživotnom uzdržavanju, kako sklapanju takvog ugovora, tako i potpisivanju raskida takvog ugovora, u prilog čemu je priložila i određenu dokumentaciju, nakon čega je I. optuženi po punomoći poduzeo određene pravne radnje u svrhu pribave svih potrebnih podataka što je u konačnici dovelo i do podnošenja ne samo tužbe radi poništenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju već i prijedloga radi lišenja poslovne sposobnosti TF. U svojim obranama I. i II. optuženi također ne spominju da bi izjave sadržane u tužbi koja je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a koje su predmet privatne tužbe izrekli pred nekim drugim osobama, slijedom čega je sud utvrdio kako nema dokaza da bi I. i II. optuženi identične izjave sadržane u tužbi radi poništenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koje su predmet privatne tužbe izrekli pred nekim drugim osobama, već da su iste samo sadržane u tužbi koje je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

9. Nadalje, I. i II. optuženima se stavlja na teret da su u uredu I. optuženog napisali tužbu protiv privatne tužiteljice naziva „tužba radi poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju”,te Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dostavili pisani otpravak tužbe, međutim iz obrane I. i II. optuženih, a što je već obrazloženo u prethodnoj točki proizlazi na koji način je započela i na koji način se odvijala suradnja između I. optuženog kao punomoćnika II. optužene kao njegove stranke, pri čemu je I. optuženi naveo da je sam nakon dobivenih informacija i dokumentacije od II. optužene pribavljao dodatnu dokumentaciju u svrhu utvrđivanja cjelokupnog stanja stvari, te da je u konačnici zastupajući interese svoje stranke (II. optužene) podnio tužbu te poduzeo ostale pravne radnje u svrhu zaštite njezinih pravnih interesa, s time da je decidirano na pitanje privatne tužiteljice naveo da II. optuženoj nije čitao tužbu već je istu pisao na temelju punomoći koju mu je dala II. optužena. Iz naprijed navedenog je razvidno da ne postoji niti jedan dokaz da je predmetnu tužbu, a time i tvrdnje koje su predmet privatne tužbe, kako se navodi u činjeničnom opisu pisala II. optužena niti da bi punomoćniku (I. optuženom) govorila kakav treba biti sadržaj tužbe, već je sud prihvaćajući obranu I. optuženog utvrdio da je predmetnu tužbu pisao, slao i dostavljao Općinskom građanskom sudu u Zagrebu upravo I. optuženi kao punomoćnik II. optužene, a isto tako ne postoji niti jedan dokaz da bi I.optuženi prije pisanja i dostavljanja tužbe upoznavao II. optuženu sa točnim sadržajem tužbe, već je sud utvrdio da je I. optuženi tužbu pisao samostalno bez da je II. optužena na bilo koji način intervenirala ili se miješala u sadržaj tužbe, kao i da prije slanja tužbe II. optužena nije bila upoznata sa točnim sadržajem tužbe. Ovakva obrana I. optuženog je životna i logična pogotovo kada je u pitanju stranka koja ne poznaje pravo i to u pogledu suradnje između takve stranke i punomoćnika, odnosno da davanjem punomoći stranka povjerava punomoćniku zastupanje i poduzimanje pravnih radnji radi postizanja određenog pravnog cilja, bez da se od stranke traži odobrenje za poduzimanje svake pojedine pravne radnje ili da se stranci prethodno šalju podnesci na provjeru, pri čemu se radi o uobičajenoj proceduri kada odvjetnik dobije punomoć za zastupanje, odnosno da tada kao punomoćnik stranke upravo zato što se radi o stručnoj osobi kojoj je stranka povjerila zastupanje samostalno poduzima pravne radnje, pri čemu u konkretnom slučaju, neovisno o tome koje je okolnosti II. optužena inicijalno iznijela punomoćniku kako bi ga uputila u problematiku zbog koje je zatražila pravnu pomoć ista ne može odgovarati za činjenične, odnosno pravne konstrukcije koje je naveo u tužbi I. optuženi, odnosno ne može odgovarati za pravne zaključke punomoćnika, rečenične i pravne konstrukcije, a time i za tvrdnje koje su predmet privatne tužbe obzirom da je I. optuženi takvu tužbu samostalno pisao i uputio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te da II. optužena nije bila upoznata sa točnim sadržajem tužbe te je ista upućena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu bez da je II. optužena intervenirala, odnosno miješala se u sadržaj tužbe i sudjelovala u njezinom sastavljanju.

10. Nadalje, tijekom postupka nije bilo sporno da je I. optuženi kao punomoćnik II. optužene podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu radi poništenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te tijekom postupka nitko nije osporavao sadržaj tužbe u smislu da su navodi iz činjeničnog opisa privatne tužbe sadržani u samoj tužbi koja je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a sud je u prethodnim točkama obrazložio da je utvrdio kako je tužbu samostalno sastavio I. optuženi temeljem punomoći i inicijalnih informacija koju je dobio od II. optužene te na temelju onoga što je sam naknadno saznao, a tužbu je sastavio i podnio bez da je II. optužena bila upoznata sa točnim sadržajem tužbe te je ista upućena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu bez da je II. optužena intervenirala, odnosno miješala se u sadržaj tužbe i sudjelovala u njezinom sastavljanju. Međutim, predmetne tvrdnje su iznesene u tužbi koja je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu upravo u kontekstu svih događanja koji su prethodili podnošenju tužbe te iste upravo predstavljaju razloge za podnošenje tužbe, odnosno razloge zbog kojih je predloženo da se poništi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a sve u svrhu zaštite prava II. optužene koja se za pravnu pomoć obratila stručnoj osobi, I. optuženom koji je upravo sastavio i uputio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u svrhu zaštite prava stranke koja mu je povjerila zastupanje, a podnošenje tužbe je bio jedni mogući način da II. optužena putem suda pokuša ostvariti prava za koja smatra da joj pripadaju. Po ocjeni suda nikome se ne može ograničiti da se u sudskom postupku bori za svoje pravo, pri čemu svaka stranka bilo samostalno, bilo putem punomoćnika ima pravo prigovarati dokaznim prijedlozima protivne stranke i predlagati svoje dokaze, davati izjave za koje smatra da joj idu u prilog, a na koje pravo prigovora ima ova druga stranka, izjavljivati stvari koje joj idu u korist i dovoditi u sumnju dokaze protivne stranke, jer zbog toga i postoji sudski spor, da svaka stranka iznese svoje činjenice i dokaze, a o čijim vjerodostojnostima će na kraju odlučiti sud. Ukoliko bi se nekoga ograničilo na podnošenje tužbe, što je preduvjet da bi se uopće moglo pred sudom odlučivati o zaštiti nečijih prava i interesa i ukoliko bi se ograničilo da se u tužbi navedu okolnosti za koje smatra da joj idu u korist onda sudski postupak ne bi imao nikakvu svrhu, a niti bi odvjetništvo kao neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći u ostvarivanju i zaštiti prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba imalo svrhu. U konkretnom slučaju privatna tužba je podnesena svega tri mjeseca od podnošenja tužbe Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, te su tvrdnje iznesene u tužbi radi poništenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim se opisuje konkretno postupanje privatne tužiteljice prema TF, a koje su sadržane u činjeničnom suprstratu privatne tužbe bile predmet utvrđivanja upravo u parničnom postupku koji je iniciran tužbom koju je I. optuženi kao punomoćnik II. optužene podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, što je bio i razlog za odbijanje dokaznih prijedloga privatne tužiteljice u vidu pribave spisa OGS-a u Zagrebu i ispitivanja predloženih svjedoka kako je to navedeno u točki 4. presude.

11. Po ocjeni suda, I. optuženi koji je sastavio tužbu radi poništenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u kojoj su navedene tvrdnje koje su predmet privatne tužbe je takvim postupanjem prvenstveno štitio interese stranke, II. optužene čiji je opunomoćenik bio, a naprijed navedeno postupanje privatne tužiteljice prema TF kako je opisano u tužbi radi poništenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koje radnje su sadržane u činjeničnom supstratu privatne tužbe su bile predmet ocjene upravo u postupku koji je iniciran podnošenjem tužbe od strane I. optuženog kao punomoćnika II. optužene, te se ovakvo postupanje ne može smatrati napadom na zaštićeno dobro – čast i ugled privatne tužiteljice jer su navedene tvrdnje iznesene upravo kao razlozi zbog kojih se predlaže da sud donese odluku kojom se poništava ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a sve u svrhu zaštite prava i interesa II. optužene, dakle iste nisu iznesene izvan konteksta predmeta, već su iznesene upravo u tužbi kojom je iniciran postupak pred nadležnim sudom koji je jedino ovlašten donijeti odluku o tome postoje li razlozi za poništenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i koje tvrdnje su se ocjenjivale u tom postupku, dakle iste nisu iznesene pred nekim trećim osobama, već pred sudom, u kontekstu predmeta koji je iniciran tužbom, i koje tvrdnje su bile predmet ocjenjivanja od strane suda te se u takvoj situaciji sud kojem je podnesena tužba i pred kojim su tvrdnje sadržane u tužbi bile predmet ocjenjivanja ne može smatrati „pred drugim” imajući u vidu obilježja kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. KZ/11.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud je nakon analize cjelokupnog dokaznog materijala utvrdio da nije dokazano da bi I. i II. optuženi počinili kaznena djela na način na koji im je to stavljeno na teret privatnom tužbom, slijedom čega je sud pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08 I. i II. optužene oslobodio od optužbe.

13. Isto tako, s obzirom su I. i II optuženi oslobođeni optužbe sud je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 naložio privatnoj tužiteljici naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura,razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, kao i nužne izdatke I. i II. optuženika te nužne izdatke i nagradu njihovih branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatna tužiteljica NF, [adresa]

2. opunomoćenik privatne tužiteljice odvjetnik LF

3. I. optuženi GF

4. braniteljica I. optuženog odvjetnica Dea Frua

5. II. optužena HF, [adresa] (Dom za starije Park)

6. braniteljica II. optužene odvjetnica Veronika Bačani.