Poslovni broj: Usž-4278/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ČŠ, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]kojeg zastupa opunomoćenik Marino Folo , odvjetnik iz Pule, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin , Pazin , Prolaz F. Matejčića 8 , OIB: 33706439962 , radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1468/2023-6 od 26. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2024. 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1468/2023-6 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/22-02/1033 , URBROJ: 443-02-02-17-23-24 od 24. lipnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju istog tijela od 13. prosinca 2022. , jer niti nakon izrečene prve i druge novčane kazne nije uklonio izrijekom opisane bespravne građevine (stambenu zgradu, poluukopan PVC spremnik za vodu s PVC cijevima koje vode do tog spremnika, drvenu predgotovljenu zgradu i predviđene zgrade – dva WC-a), slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 13.272,28 €/ 100.000,00 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da ima zakonito izgrađenu zgradu, sve sukladno članku 175. stavku 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 157/13., 20/17., 39/19. i 125/19. – dalje u tekstu: ZG), zbog čega nije osnovano tužitelju izricati novčane kazne radi prisiljavanja na uklanjanje. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi akti kojima se nezakonito izgrađena građevina izjednačava sa zakonito izgrađenom građevinom su uvjerenje katastarskog ureda, odnosno središnjeg ureda Državne geodetske uprave da je zgrada evidentirana do 15. veljače 1968. i uvjerenje upravnog tijela da je zgrada izgrađena do tog datuma, s tim da se, sukladno članku 184. stavku 1. ZG-a, građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole. Obzirom je tužitelj priložio u upravni postupak/upravni spor uvjerenje od 8. veljače 2022. iz kojeg proizlazi da je građevina vidljiva temeljem snimanja obavljenog 1968., a zatim je priložio i zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, to se ima smatrati da predmetna građevina ima pravomoćnu građevinsku dozvolu. Stoga bilo kakva, a kamoli takve visoke novčane kazne, nisu primjerene u konkretnom slučaju, u kojemu se ima primijeniti više zakona, a ne samo Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) i/ili Zakon o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21. – dalje u tekstu: ZDI). Smatra da nije bilo mjesta donošenju odluke glede identičnosti građevine i njezine legalnosti dok nadležno tijelo ne donese odluku po njegovom zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole, a što je prethodno pitanje ovog postupka. Tužitelj pritom upire na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odnosu na združene učinke zakona, a prema kojem su, pored ostalog, nadležna tijela uključujući i sudove bez iznimke dužni tumačiti sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja. Nadalje, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za iznimku iz članka 14.g Naputka o načina rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20. – dalje u tekstu: Naputak), jer tužitelj nije gradio u vrijeme nadzora, a očito da je imao i pravomoćnu građevinsku dozvolu sukladno presumpciji iz članka 184. ZG-a, a osim toga je podnio i zahtjev za izdavanje uporabne dozvole. Stoga, u takvom kontekstu svaka novčana kazna ili mjera prisile na uklanjanje zgrade koja ima pravomoćnu građevinsku dozvolu i koja umanjuje imovinu tužitelja, a u konkretnom slučaju radi se o trećoj novčanoj kazni, dok su mu ranije izrečene prva i druga novčana kazna, sve u ukupnom iznosu 30.526,24 €, nerazmjerna je i neprihvatljiva i očito uzrokuje tužitelju visoku štetu koja je potpuno nepotrebna, jer je postupak trebalo odgoditi do odluke po njegovom zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu troškova sastava žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužitelj, ni u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 13. prosinca 2022., a niti nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 18. siječnja 2023., te druge novčane kazne rješenjem od 13. travnja 2023., nije uklonio opisane bespravno izvedene građevine, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem treće novčane kazne. Ovo tim više što su navedena rješenja u međuvremenu postala i pravomoćna, jer je njihova zakonitost potvrđena presudama ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3445/2023-2 od 22. veljače 2024. (rješenje o uklanjanju), Usž-1405/2024-2 od 6. lipnja 2024. (prva novčana kazna) i Usž- 262/2024-2 od 15. svibnja 2024. (druga novčana kazna).

7. Tužitelj žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već osporeno rješenje o trećoj novčanoj kazni pobija razlozima koji se odnose na presumpciju izdavanja građevinske dozvole i na zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, iako se takvi prigovori ne mogu s uspjehom isticati u ovom postupku izvršenja, u kojem se, sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a, rješenje o izvršenju može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Pritom je za napomenuti da je ovaj Sud na istovjetne prigovore tužitelja već odgovorio u ovosudnoj presudi, poslovni broj: Usž-3445/2023-2 od 22. veljače 2024., a kojom je ocjenjeno zakonitim predmetno rješenje o uklanjanju, ovdje izvršni naslov.

8. S obzirom na navedeno, ovdje nema mjesta primjeni odredbe članka 14.g Naputka, na koju tužitelj ukazuje i u žalbi, jer tužitelj nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu u smislu citirane odredbe, slijedom čega, i po ocjeni ovoga Suda, nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti koji bi činili zapreku izvršenju rješenja (podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole unutar roka za izvršenje rješenja i obustava daljnjeg građenja), kako je to osnovano naveo već i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

9. Sud nalazi neosnovanim i prigovore tužitelja usmjerene na umanjenje njegove imovine izricanjem visokih novčanih kazni (tri novčane kazne u ukupnom iznosu od 30.526,24 €). Ovo iz razloga jer je odredbom članka 114. stavka 3. ZDI-a propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim rješenjem o uklanjanju. Novčane kazne izrečene su temeljem Naputka, kojim nije predviđena mogućnost da se novčani iznosi izriču u rasponu (od minimalnog do maksimalnog), već je ista propisana u točno određenom iznosu, kako je to u predmetnom postupku izvršenja i učinjeno. S tim u vezi, za istaknuti je kako je do izricanja novčanih kazni došlo upravo zbog postupanja tužitelja koji, iako je bio upozoren na posljedice takvog postupanja, nije uskladio gradnju sa zakonom odnosno nije uklonio bespravnu gradnju, a u kojem slučaju ne bi ni došlo do novčanog kažnjavanja.

10. Na kraju, neosnovano se tužitelj poziva na ustavnosudsku praksu vezanu na združene učinke zakona kada se u određenoj pravnoj situaciji primjenjuje više zakona. Ovo iz razloga jer su u konkretnom slučaju odredbe materijalnog prava ( ZDI i ZG ), kao i postupovne odredbe ( ZUP ) pravilno primijenjene, imajući u vidu da je predmet ovog postupka izvršenje rješenja o uklanjanju, au kojem se postupku mjerodavne materijalno pravne i procesno pravne odredbe ne sukobljavaju, već su međusobno usklađene u cilju otklanjanja štetnih posljedica bespravne izgradnje.

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Konačno, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a , ovaj Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu ne pripada pravo na naknadu tog troška, ​​radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić