Poslovni broj: Usž-4233/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja LIVIT doo , Zagreb , Zavrtnica 17 , OIB: 35264381113 , kojeg zastupa opunomoćenik Vanja Pleh , odvjetnik iz Zagreba , Kružićeva 6 , protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske ), Zagreb , Radnička cesta 80 , OIB: 59951999361 , radi odgode izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1339/2023-17 od 27. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2024. 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1339/2023-17 od 27. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-351-02/23-21/34 , URBROJ: 517-14-1-23-2 od 22. rujna 2023. i rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Osijek , Ispostave u Našicama , KLASA: UP/I-351-01/22-04/124 , URBROJ: 443-02-01-15-23-40 od ​​12. lipnja 2023. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška. upravnog spora (točka II. izreke), te se tužitelju nalaže nadoknaditi tuženiku trošak upravnog spora u iznosu od 20,96 € u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku (točka III. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 22. rujna 2023. odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 12. lipnja 2023., a kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za odgodu izvršenja rješenja, KLASA: UP/I-351-01/22-04/124, URBROJ: 443-02-01-15-22-1 od 5. prosinca 2022., a kojim se tužitelju, kao ovlaštenoj osobi za obavljanje djelatnosti oporabe neopasnog otpada postupcima R3, R5 i R13, naređuje uklanjanje otpada KB 19 12 12 s lokacije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz rok izvršenja od 60 dana od primitka tog rješenja te uz upozorenje da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, kojom zakonitost iste pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te odluke o trošku. U žalbenim razlozima, u bitnom, upire na sadržaj rješenja od 5. prosinca 2022. te navodi kako prijedlog za odgodu temelji na činjenici da materijal koji nastaje oporabom mulja i pepela u postrojenju u Belišću, Starovalpovački put 65a, nije otpad KB 19 12 12, već kompozitni građevinski materijal oznake RECIT-ERK 01 koji je kao takav opisan i naveden u Elaboratu gospodarenja otpadom (dalje: Elaborat) koji je sastavni dio Dozvole gospodarenja otpadom. Osporava pravilnost odbijanja njegovog dokaznog prijedloga da se sasluša svjedok LG, ovlašteni inženjer strojarstva koji je izradio Elaborat, na okolnost tehnološkog procesa i postupanja tužitelja kao osobe ovlaštene za gospodarenje otpadom, uz obrazloženje da isti nije predložen na okolnost dokazivanja nastanka teško popravljive štete za tužitelja, već na okolnost postupanja tužitelja koji nije predmet ovog spora. Takvu odluku tužitelj drži proizvoljnom i pristranom, k tome pogrešnom, jer nije jasno koji bi to dokaz po sudu trebao biti da se dokaže da ovakvim rješenjem nastaje teško popravljiva šteta za tužitelja. Time pak što je odbijen predloženi dokaz, ostalo je i činjenično stanje nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno, odnosno nije uopće utvrđeno, jer taj dokaz upravo ukazuje na teško popravljivu štetu. Nadalje, sud nije uzeo u obzir činjenicu da je Gradsko vijeće Grada Belišća, na 26. sjednici održanoj 10. prosinca 2019., donijelo Odluku o utvrđivanju posebnog interesa za gospodarstvo Grada Belišća, rješavanje okolišne problematike zbrinjavanja mulja koji nastaje u procesu proizvodnje papira i starog papira u tvrtki DS Smith Belišće Croatia d.o.o. Također sud nije razlučio niti objasnio tko je ovlašten utvrđivati kategoriju otpada koji mora biti određen i kategoriziran dozvolom, a ne samoinicijativno utvrđen od strane inspektora, što predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj nije ništa navedeno. Nastavno se tužitelj poziva na članak 18. Ustava Republike Hrvatske i članak 6. Europske konvencije za ljudska prava, iznoseći da se djelotvorno pravno sredstvo ne ogleda u pukom pravu na podnošenje toga sredstva već i na njegovo marno preispitivanje, pri čemu smatra povrijeđenim i pravo na pristup sudu, koje mora biti praktično i djelotvorno. S obzirom na navedeno, drži da je sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev te je, slijedom toga, neosnovano odlučio o troškovima postupka. Uvažavajući sve izloženo, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te tuženiku naložiti platiti troškove spora tužitelju, uvećano za troškove ove žalbe u iskazanim iznosima.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, žalbene navode drži neosnovanim, netočnim i usmjerenim na odugovlačenje ovog upravnog spora. Ističe da je sud na temelju svih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te, na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe važećih propisa, a što je sve izložio u obrazloženju, koje je potpuno i nedvosmisleno te ni na koji način ne dovodi u sumnju pravilnost sudske odluke. Smatra da nije potrebno ponavljati sve ono što je već navedeno tijekom provedenog upravnog postupka i upravnog spora te, slijedom svega istaknutog, predlaže ovom Sudu odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda, suprotno žalbenim navodima, sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitim rješenje tuženika, pritom imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, a koja se odnosi isključivo na odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju otpada.

9. Odgoda izvršenja inspekcijskog rješenja regulirana je odredbom članka 140. stavka 1. ZUP-a, prema kojoj, na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

9.1. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je odgoda izvršenja rješenja dopuštena samo iznimno, pod uvjetom da su kumulativno ispunjene sve tri propisane pretpostavke, i to: da bi izvršenjem inspekcijskog rješenja tužitelju nastala teško popravljiva šteta, da posebnim zakonom nije drukčije propisano, te da odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu.

10. U konkretnom slučaju, poseban zakon u smislu citirane procesne norme je Zakon o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21. – dalje u tekstu: ZGO), kojim je u članku 160. stavku 2. propisano da žalba izjavljena protiv rješenja inspektora zaštite okoliša ne odgađa izvršenje tog rješenja. U dosljednoj sudskoj praksi zauzeto je stajalište da se u takvoj pravnoj situaciji, kada je izričitom zakonskom odredbom propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, odgoda izvršenja protivi javnom interesu, a što, neovisno o drugim okolnostima, već samo po toj osnovi čini zapreku da se prijedlogu tužitelja udovolji.

11. S obzirom na navedeno, neosnovano tužitelj osporava neprovođenje dokaznog prijedloga saslušanjem imenovanog svjedoka, ovlaštenog inženjera strojarstva koji je izradio Elaborat, na okolnost tehnološkog procesa i postupanja tužitelja, a koji prijedlog je postavljen na raspravi održanoj 18. rujna 2024. Ovo iz razloga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući njegovo izvođenje nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj stvari, predmet koje je ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja, a ne i ocjena zakonitosti rješenja kojim mu je naloženo uklanjanje opisanog otpada, ovdje izvršnog naslova.

12. S tim u vezi neosnovano tužitelj u žalbi upire i na povredu načela pravičnog postupka (pravo na pristup sudu), jer zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivao dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

13. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor kojim tužitelj pobija zakonitost odluke o troškovima spora. Zbog toga što je tužbeni zahtjev osnovano odbijen pa sukladno članku 147. stavka 1. ZUS-a , tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova. Iz istih razloga, a jer nije uspio sa žalbom u ovom sporu, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić