Poslovni broj: Usž-4021/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŽOPGiz Hude , Hurreler Weg 5, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]i ŽOPiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Leo Peruško , odvjetnik iz Pule , Dalmatinova 4 , protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Ispostave u Pazinu , Pazin , Prolaz Frana Matejčića 8 , OIB: 33706439962 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanih po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2776/2023-7 od 9. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2776/2023-7 od 9. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-02/1239 , URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 28. studenoga 2023. , te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužiteljima, kao investitorima, uklanjanje građevina, i to: prizemne stambene zgrade, zidane, dvostrešnog krova, nepravilne tlocrtne površine krajnjih dimenzija 8,55x10,50 m, visine do vijenca 3,10 m, a do sljemena 7,85 m, s nenatkrivenom terasom u prizemlju u obliku AB podne ploče tlocrtnih dimenzija 3,20x8,40 m, te dva "mini" spremišta, zidana, tlo.dim. 1,10x1,00m, visine 1,60 m, odnosno 2,45x1,40 m, visine 1,25 do 1,60m, sve izgrađeno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Šišan, Općina Ližnjan, pod prijetnjom prisilnog izvršenja rješenja ako investitori ne postupe po naloženoj mjeri.

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu kojom istu u cijelosti pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističu kako iz zapisnika o inspekcijskom očevidu proizlazi da se na predmetnoj lokaciji nisu izvodili građevinski radovi, a što je propušteno navesti u rješenju, dakle, nije zatečeno gradilište koje bi se imalo zatvoriti. Tužitelji su vlasnici, na toj čestici nalazi se postojeća građevina koja se ne gradi, već je davno gotova te je čestica u postupku legalizacije. Drže nejasnim na koji način se, prema zapisniku o očevidu, stranke upozoravaju na pravo na sudjelovanje u svim fazama postupka kada nisu bili pozvani ni prisutni očevidu, čime im se to pravo krši i nemoguće je da su bile upoznate sa svojim pravima prije započinjanja očevida, zbog čega zapisnik smatraju na zakonu neosnovanim, a slijedom toga i pobijano rješenje. Ističu da su podnijeli zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za građevinu stambene namjene, te da je postupak ozakonjenja u tijeku. Mišljenja su da pravomoćno rješenje o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, predstavlja prethodno pitanje za ovu upravnu stvar, te se pozivaju i sadržajno citiraju članak 55. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUP). Ističu da tuženik pobijanim rješenjem nije utvrdio da li je zgrada vidljiva na DOF5/2011 niti je proveo druge dokaze i utvrdio namjenu zemljišta, niti je proveo nadzor u prisutnosti tužitelja, čime je počinjena bitna povreda i netočno mjerenje. Suprotno uvjerenju suda, tužitelji smatraju da je postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju prethodno pitanje za ovaj postupak, jer ukoliko se predmetna građevina ukloni, onda više nema nikakvog razloga voditi postupak ozakonjenja građevine. Radi se o dva različita instituta, ozakonjenju ili uklanjanju, koja su međusobno povezana i trebalo bi ih u tom svijetlu i tumačiti. Upiru na članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i praksu Europskog suda koja se odnosi na dom, a prema kojoj dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost bez obzira na to da li je nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja, a što nastavno detaljnije obrazlažu. Nadalje, ističu da je tuženik pogrešno opisao nekretninu zapisnikom o inspekcijskom pregledu od 12. studenoga 2023., što proizlazi i iz geodetskog elaborata AlterGea d.o.o., od 11. srpnja 2012., stoga budući da je tuženik naložio uklanjanje u potpunosti različite građevine od građevine koja postoji, sud nije mogao osporeno rješenje ocijeniti zakonitim. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu poništiti osporenu presudu i presudom riješiti stvar te im dosuditi parnični trošak, podredno pobijano rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu iskazanog troška za sastav ove žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski upravni sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da su tužitelji, u svojstvu investitora, na predmetnoj lokaciji (izvan građevinskog područja naselja – na poljoprivrednom zemljištu), bez ishođene izvršne građevinske dozvole, izgradili građevine opisane zapisnikom o inspekcijskom nadzoru obavljenom 12. studenoga 2023. (stambena zgrada s nenatkrivenom terasom i dva mini spremišta), kojem prileže fotografije prijeporne gradnje, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), prema kojoj je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

7. Tužitelji ni navodima žalbe nisu doveli u sumnju navedene pravno odlučne činjenice vezane za protupravnost predmetne gradnje, već u žalbi upiru na postupak ozakonjenja stambene građevine, koji je u tijeku, smatrajući da se radi o prethodnom pitanju za rješavanje ove stvari zbog kojeg je postupak trebalo prekinuti temeljem članka 55. ZUP-a do okončanja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju.

8. Navedeni prigovori, međutim, nisu od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja, koje je u cijelosti utemeljeno na odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i Zakona o Državnom inspektoratu, a iz kojih propisa ne proizlazi da bi postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada predstavljao zapreku za donošenje rješenja o uklanjanju protupravno izvedenih građevina.

9. Takav zaključak ne proizlazi niti iz odredaba Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), kojim je u članku 42. reguliran prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, na koju okolnost se relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud osnovano otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi. Stoga, ukoliko tužitelji zatraže prekid postupka izvršenja na način propisan člankom 42. stavkom 1. i stavkom 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će se prekinuti, i to do donošenja pravomoćne odluke po njihovom zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nakon čega će se, ovisno o donesenoj odluci, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nastaviti ili obustaviti (članak 42. stavak 4. i 5.). Navedeno ima za posljedicu da u tom slučaju, suprotno navodima žalbe, ne može ni doći do uklanjanja građevine koja je naknadno (nakon izdavanja rješenja o uklanjanju) ozakonjena u skladu s citiranim Zakonom, a time posljedično niti do nastanka bilo kakve štete za tužitelje po toj osnovi.

10. S obzirom na navedeno, tužitelji neosnovano smatraju da odluka o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju predstavlja prethodno pitanje u inspekcijskom postupku te da je zbog toga trebalo udovoljiti njihovom prijedlogu za prekidom ovog postupka. Naime, ovdje se ne radi o prethodnom pitanju kakvo ima u vidu odredba članka 55. stavka 1. ZUP-a, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, jer odobrenje za gradnju nije i ne može biti prethodno pitanje u inspekcijskom postupku u kojem se utvrđuje zakonitost gradnje određene građevine, već je to uvjet koji mora biti ispunjen prije početka izvođenja radova, što je ovdje izostalo.

11. Nadalje, nema utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovor počinjene postupovne povrede zbog neprisustva tužitelja očevidu na koji nisu pozvani. Naime, odredbom članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisana je mogućnost donošenja rješenja bez saslušanja stranke, stoga, propust tuženika da pozove tužitelje na očevid ne dovodi, samo po sebi, do nezakonitosti rješenja o uklanjanju. Ovo iz razloga jer su u konkretnom slučaju tužitelji sudjelovali u predmetnom postupku na način da su pozvani očitovati se na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, po kojem pozivu su i postupili te dostavili izjašnjenje od 22. studenoga 2023. , kojim su potvrdili pravilnost odlučnih činjenica vezanih za bespravnu gradnju. Osim toga, u upravnom sporu održanom je 2. rujna 2024. , rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužitelja , čime im je također pružena mogućnost očitovati se o svim pravno relevantnim činjenicama tim u vezi predlagati dokaze, pa ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.

12. Sud nalazi neosnovanim i prigovore tužitelja usmjerene na povredu prava na dom, kraj činjenice da tužitelji nisu dostavili dokaz iz kojeg bi proizašlo da je predmetna nekretnina njihov jedini dom, nakon čega nije pravno odlučno pozivanje na praksu Europskog suda za ljudska prava . Ovo osobito imajući u vidu adresu tužitelja koji su naveli u tužbi i žalbi, a iz koje proizlazi da tužitelji ne borave/stanuju u stambenoj građevini koja je predmet ovog postupka odnosno da se ne koriste kao dom u smislu definicije doma dane u konvencijskim odlukama na koje upiru u žalbi.

13. Kako, dakle, tužitelji ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a , stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora pa, budući da je žalba tužitelja odbijena, to je valjalo odbiti i zahtjev za naknadu zatraženih troškova.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić