Poslovni broj: Usž-2763/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KO, [adresa], [adresa], [adresa]26, kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Horvat , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović jtd , Zagreb , Petrinjska 51 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Ispostave u Pazinu , Službe građevinske inspekcije , Pazin , Prolaz Frana Matejčića 8 , radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2697/2023-7 od 4. travnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2024. 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2697/2023-7 od 4. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-02/733 , URBROJ: 443-02-04-18-23-7 od 27. listopada 2023. , te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da je inspekcijsko rješenje o uklanjanju od 9. kolovoza 2023. postalo izvršno te da tužitelj nije postupio u skladu s naredbom iz tog rješenja jer nije u ostavljenom roku uklonio opisane građevine (drvenu kuću s terasom, nadstrešnicu, zidanu pomoćnu građevinu i pomoćnu limenu baraku) izvedene na k. č. br. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina]bez izvršne građevinske dozvole, pa se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.980,00 EUR/29.987,31 HRK, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da se ne radi o građevini odnosno građenju u smislu odredaba Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), te da je pogrešno primijenjen Naputak o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije u pogledu izricanja i odmjeravanja novčane kazne, jer se u konkretnom slučaju ne radi o građevini, a samim time se konkretan slučaj ne može podvesti pod bilo koju odredbu Naputka i izreći novčana kazna s tim u vezi, a još manje svrstati istu u 3.a skupinu građevina. Ističe da nije vlasnik predmetne čestice, pri čemu upire na zemljišnoknjižni izvadak, zaključujući da nije niti može biti dužan i obvezan uklanjati bilo kakve građevine izgrađene na toj nekretnini. Obrazloženje prvostupanjskog suda da se radi samo o omašci u broju čestice ne može se prihvatiti, jer se nikako ne radi o omašci, a tuženik do danas predmetno nije ispravio. Nastavno se tužitelj detaljnim razlozima osvrće na primjenu odredaba Zakona o gradnji kojima je definiran pojam građevine i građenja te s tim u vezi upućuje na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4527/2018-2 od 17. travnja 2019. i Usž-1829/2019-2 od 31. listopada 2019., a o čemu prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge. Nadalje, tužitelj osporava da bi bio investitor bilo kakve gradnje te da bi izvršio/naložio ijedan građevinski zahvat na predmetnoj nekretnini, za koju nije utvrđeno da li se radi o šumskom ili poljoprivrednom zemljištu. Iznoseći i druge razloge, vezane za činjenicu postavljanja pokretnih konstrukcija/objekata na poljoprivrednom zemljištu, zaključuje da u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove stvari. Poziva se na odredbu članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), prema kojoj se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, te upire na povredu prava na pristup sudu i jednakost oružja, obzirom da sud nije prihvatio provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, očevidom na licu mjesta i/ili građevinskim vještačenjem. Ukazuje na članak 44. ZUS-a, smatrajući da je pravomoćnost rješenja o uklanjanju prethodno pitanje u ovom upravnom sporu, te naglašava da protiv rješenja kojim se nalaže uklanjanje građevine nije bilo moguće podnijeti žalbu već samo pokrenuti upravni spor, čime je jedino osigurana sudska kontrola postupanja tuženika, koji je u mogućnosti izricati vrlo visoke novčane kazne tužitelju, bez ikakve kontrole zakonitosti nad njegovim postupanjem. Iznoseći i druge razloge vezane za razvrstavanje građevina u skupine, a što detaljnije obrazlaže, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti rješenje tuženika, te mu naložiti da tužitelju nadoknadi cjelokupni trošak upravnog spora, kao i trošak sastava ove žalbe, podredno ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 153/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja relevantnog za postupak izvršenja rješenja, iz kojeg proizlazi da tužitelj, u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 9. kolovoza 2023., koje je postalo izvršno 29. rujna 2023., nije uklonio opisane bespravno izvedene građevine (drvenu kuću s terasom, nadstrešnicu, zidanu pomoćnu građevinu i pomoćnu limenu baraku), slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem prve novčane kazne, kako je to i zapriječeno točkom 3. izreke rješenja o uklanjanju, ovdje izvršnog naslova.

7. Tužitelj žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već rješenje o novčanoj kazni pobija razlozima procesne naravi (neprovođenje dokaznih prijedloga, nedostatno obrazloženje presude, nemogućnost izjašnjavanja stranke, prethodno pitanje, povreda prava na pravično suđenje), koji razlozi, međutim, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.

8. U odnosu na neprovođenje dokaza, ističe se da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da bi izvođenje predloženih dokaza (saslušanje tužitelja, očevid te građevinsko vještačenje) bilo suvišno za presuđenje kod već izvedenih dokaza. Ovo osobito u konkretnom slučaju, koji se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri uklanjanja građevine, dakle, na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, radi čega, i po ocjeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari (naročito imajući u vidu svrhu za koju je predloženo njihovo izvođenje, a koja se prvenstveno odnosi na ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju).

9. Neprovođenje predloženih dokaza nema za posljedicu ni povredu načela pravičnog suđenja, na koju tužitelj upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, kojem uvjetu je ovdje udovoljeno pa ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.

10. Ovaj Sud ne nalazi osnovanim ni prigovor usmjeren na manjkavo obrazloženje presude jer, suprotno navodima žalbe, osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koja propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se opseg obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitim predmetno rješenje o izricanju novčane kazne zbog nepostupanja po rješenju o uklanjanju.

11. Tužitelj neosnovano smatra da su ispunjeni uvjeti za prekid ovog spora do donošenja odluke o zakonitosti rješenja o uklanjanju (koje je po tužbi tužitelja u tijeku pred prvostupanjskim sudom), jer ocjena zakonitosti izvršnog naslova o kojoj se odlučuje u drugom upravnom sporu nije prethodno pitanje kakvo ima u vidu članak 44. ZUS-a, slijedom čega, protivno žalbenim navodima, nisu ostvarene pretpostavke za prekid spora temeljem članka 45. ZUS-a.

12. Nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovori tužitelja kojima osporava da je investitor prijeporne gradnje, kao i činjenicu da se ovdje radi o građevini odnosno građenju u smislu Zakona o gradnji, jer se prigovori takve naravi ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja. Naime, sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a, rješenje o izvršenju se može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, zbog čega prigovori istaknuti u žalbi u odnosu na rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. S tim u vezi tužitelj neosnovano u žalbi ukazuje na ovosudne presude (Usž-4527/2018-2 i Usž-1829/2019- 2), jer se navedene presude odnose na postupak koji prethodi donošenju rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenih građevina, dok se ovdje radi o postupku izvršenja rješenja o uklanjanju zbog nepostupanja po naloženoj mjeri.

13. Nije pravno odlučen niti žalbeni prigovor kojim tužitelj čini upitnim svrstavanje predmetnih građevina u 3.a skupinu. Naime, novčana kazna izrečena je u visini propisanoj člankom 17. Naputka o načinu radi građevinske inspekcije (" Narodne novine ", broj: 109/23.), prema kojem prva novčana kazna za fizičku osobu u odnosu na građevine 3.ai 3.b skupine iznosi 3.980,00 € (Tablica 1). Skupina (3.a) u koju spadaju predmetne građevine određena je prema zahtjevnosti postupka u vezi s gradnjom sukladno Zakonu o gradnji , te se u konkretnom slučaju, temeljem članka 4. toga Zakona, radi o najmanje zahtjevnoj skupini za koju se, stoga, izriče novčana kazna u najnižem iznosu, nakon čega Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu tog troška, ​​radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić