Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-976/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Petrus, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika Mlinar pekarska industrija d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Houška, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Houška i Grubišić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-985/2021. od 15. lipnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-985/2021. od 15. lipnja 2023. godine u točki I, II, III i IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku MLINAR pekarska industrija d.o.o., Radnička cesta 228 c, 10 000 Zagreb, OIB: 62296711978 da tužiteljici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime neimovinske štete iznos od 11.385,63 eura/85.785,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 9. travnja 2021. godine do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku MLINAR pekarska industrija d.o.o., Radnička cesta 228 c, 10 000 Zagreb, OIB: 62296711978 da tužiteljici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime imovinske štete iznos od 7.963,37 eura/ 60.000,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 9. travnja 2021. godine do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku MLINAR pekarska industrija d.o.o., Radnička cesta 228 c, 10 000 Zagreb, OIB: 62296711978 da tužiteljici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u obliku rente doprinosi mjesečno iznos od 159,70 eura/1.200,00 kuna, do 10. -og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od presuđenja nadalje.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 3.931,91 eura/29.625,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), u roku od 15 dana. V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko određenog iznosa od 3.931,91 eura/29.625,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 5.608,32 eura/42.255,89 kuna."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I, II, III i IV izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete a u svezi ozljede na radu (neimovinska i imovinska šteta).

6. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da je tužiteljica 20. rujna 2018. godine zadobila ozljedu na radu radeći kao zaposlenica tuženika za vrijeme radnog vremena i na radnom mjestu na lokaciji tuženika u ... a kada je nosila metalni pladanj te je zbog klizavosti poda i zakrčenosti prolaza i površina na kojima se rad obavlja udarila u zid i zadobila tjelesnu ozljedu; pa postoji uzročno-posljedična veza između navedenog događaja i nastale štete tužiteljici (neimovinske i imovinske štete) te da je tužiteljica tada zadobila natučenje gornje strane desne šake s ranom razderotinom i presijecanjem tetive mišića, da je provela dugotrajno liječenje te rehabilitaciju.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da je tuženik kao poslodavac odgovoran tužiteljici za pretrpljenu štetu jer se radi o ozljedi na radu sukladno čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17.- dalje ZR) kao i Zakonu o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14. - dalje ZZR) da stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu kako neimovinsku tako i imovinsku jer tuženik kao poslodavac odgovara po načelu uzročnosti i kao organizator procesa rada snosi odgovornost za primjenu zaštite na radu bilo da ju on provodi ili preko svog ovlaštenika, te da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete jer se radilo o neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina s kojih se obavlja rad a zbog čega se štetni događaj i dogodio a s kojom ocjenom je suglasan i ovaj sud drugog stupnja.

8. Prvostupanjski sud proveo je liječničko vještačenje po liječničkom vještaku Živku Gnjidiću, specijalistu neurokirurgu i općem kirurgu koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da tijek liječenja tužiteljice unatoč urednog cijeljenja rane i korektno provedene dugotrajne rehabilitacije nije dao dobre rezultate te je on temeljem kliničkog i ultrazvučnog pregleda postavio dijagnozu sudekove bolesti, da je tužiteljica imala još dva operacijska zahvata ali oba ta zahvata niti uporna, dugotrajna medikamentozna terapija i rehabilitacija nisu dali očekivane lokalne rezultate nego je zbog bolnih fenomena koji prate sudekovu bolest tužiteljica štedjela desnu ruku te je s vremenom došlo do djelomične kontrakture desnog lakatnog i ramenog zgloba, da je sudekova bolest čest problem u fizijatrijskoj ambulanti i fizikalnim terapijama, vrlo se dugo i relativno neuspješno liječi, da su tužiteljici zaostale trajne posljedice u vidu ograničenih pokreta cijele desne ruke i kroničnog bolnog sindroma sudekove bolesti (algodistrofija), da je trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a kontinuirane blage 50 dana, primarni strah intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah srednjeg intenziteta oko 5 dana, blažeg intenziteta oko 2 mjeseca, da je tužiteljici smanjena životna aktivnost za 25% jer su zaostale brojne trajne posljedice cijeneći pri tome da je tužiteljica dešnjak, da je zakinuta u brojnim aktivnostima koje su dio svakodnevnog života pa treba tuđu pomoć često i za banalne aktivnosti, da je cijenio pri utvrđenju opsega smanjenja životne aktivnosti smanjenu snagu i pokretljivost u području desne šake tužiteljice, podlaktice, lakta i ramena, kompleks kroničnih bolnih senzacija uzrokovanih sudekovom algodistrofijom te kronično anksiozni i depresivni poremećaj, da je tužiteljica zadobila naruženje srednjeg stupnja a tuđa pomoć i njega nestručna bila je potrebna za obavljanje težih poslova u održavanju kućanstva, nabavi i pripremi hrane, održavanju osobne higijene 4 sata dnevno tijekom 30 dana, 3 sata dnevno tijekom 60 dna a trajno 2 sata dnevno.

9. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka Živka Gnjidića navodeći da predmet i zadatak vještaka nije bio psihički status tužiteljice te da isto ne proizlazi niti iz jednog dostavljenog nalaza u spisu te da subjektivni osjećaj tjeskobe treba ocjenjivati od strane liječnika specijalista tog područja, da traže očitovanje vještaka tko i kada je dijagnosticirao kod tužiteljice sudekovu bolest, da nije jasno iz koje dokumentacije proizlazi uzročno-posljedična veza kroničnog miješanog anksioznog i depresivnog poremećaja i štetnog događaja te isto tako dijagnoza sudekove bolesti, te prigovara trajanju i potrebi tuđe pomoći obzirom da se radi o lakšim posljedicama.

10. Na ročištu 14. studenog 2022. godine saslušan je vještak dr. Živko Gnjidić te je naveo da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, da je sam zaključio da kod tužiteljice postoji sudekova bolest nakon što je pregledao tužiteljicu, spis i medicinsku dokumentaciju te zdravstveni karton tužiteljice i da je on to kao kirurg zaključio nakon pregleda tužiteljice, da u zdravstvenom kartonu tužiteljice nije našao upisan sudekov sindrom, da je dijagnozu miješanog kroničnog anksioznog i depresivnog poremećaja utvrdio na način da je desetak dana proučavao medicinsku dokumentaciju u spisu i dva sata proveo u razgovoru s tužiteljicom pa je tako došao do zaključka da je tužiteljica bila izrazito depresivna, zabrinuta, anksiozna, da on nije psihijatar ali da može to kao kirurg procijeniti, da nije vidio dokumentaciju iz koje proizlazi anksiozno i depresivni poremećaj nego je sam izveo taj zaključak nakon pregleda i razgovora s tužiteljicom.

11. Na tom ročištu tuženik je ustrajao u svim prigovorima i dalje te predložio provesti vještačenje po vještaku fizijatru i psihijatru jer iz saslušanja liječničkog vještaka proizlazi da je dijagnoze na kojima temelji svoj nalaz i mišljenje utemeljio na vlastitom zapažanju te iste ne proizlaze iz medicinske dokumentacije (kronični miješani anksiozni i depresivni poremećaj te sudekova bolest) te na istom ročištu sud je donio rješenje da se prihvaća prijedlog tuženika i da će se posebnim pisanim rješenjem odrediti vještačenje po vještaku fizijatru i psihijatru. Nakon toga prvostupanjski sud je 28. studenog 2022. godine donio rješenje da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po liječničkom vještaku neuropsihijatru prof.dr.sc. Ivan Urlić iz [adresa] te po fizijatru dr.med. ABC iz [adresa], pa je održano ročište 5. svibnja 2023. godine na kojem je tuženik ponovio svoju tvrdnju da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja te psihičke bolesti i psihičkih tegoba kod tužiteljice niti sudekove bolesti te da ostaje i nadalje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je na istom ročištu sud zaključio glavnu raspravu.

12. Žalitelj osnovano ukazuje da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponavljajući svoje prigovore u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Živka Gnjidića također ponavljajući da je taj vještak specijalist neurokirurgije, opće kirurgije i traumatologije te da time nije mjerodavan za vještačenje psihičkih tegoba tužiteljice kao niti postojanja i simptoma te liječenja sudekove bolesti ukoliko je ista postojala kod tužiteljice, da je prvostupanjski sud bio odredio ali nije obavio vještačenje po vještaku fizijatru, da sudski vještak dijagnosticira posljedice u vidu psihičkih poremećaja i zaostalih posljedica na dijelovima tijela koji nisu bili predmetom ozljede a nije niti fizijatar niti psihijatar, da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeđivanja tužiteljice i tzv. sudekovog sindroma niti psihičkih tegoba tužiteljice te isto tako osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli i za strah cijenio da su kod tužiteljice zaostale posljedice smanjene pokretljivosti i bolnosti u akromioklavikularnom zglobu, smetnje zbog serijskog prijeloma tri poprečna nastavka torakalne kralježnice, prijelom rebra s kontuzijom pluća zbog dispneje kod velikih napora. Međutim kako valjano ukazuje žalitelj, ne radi se o ozljedama koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju te je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu cijenio postojanje naprijed navedenih tjelesnih ozljeda te smetnji vezanih uz njih.

13. Također osnovano žalitelj ukazuje na to da postojanje određenih psihičkih tegoba-anksioznosti, depresivnog poremećaja i tome slično kod tužiteljice a koje bi bile vezane uz predmetni štetni događaj od 20. rujna 2018. godine nije mjerodavan vještačiti sudski vještak koji je po specijalnosti neurokirurg i kirurg već sudski vještak psihijatar te isto tako da postojanje sudekove bolesti kod tužiteljice, uzročnu vezu te bolesti i ozljeđivanja tužiteljice kao i utjecaj na opseg smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice treba ocijeniti fizijatar, a ne neurokirurg, opći kirurg ili traumatolog.

14. Stoga je u postupku propušteno u potpunosti raspraviti koje točno je ozljede zadobila tužiteljica, koje su posljedice tih ozljeda (te uzročno-posljedičnu vezu), je li se kod tužiteljice u svezi sa štetnim događajem razvila sudekova bolest i ako jest u kojem opsegu i u kojem vidu, isto tako je li tužiteljica zbog ozljede na radu a koja je predmet ovog spora zadobila depresivni poremećaj ili neku psihičku tegobu te u kojem opsegu je sve to utjecalo na fizičke boli koje je tužiteljica pretrpjela, strah te duševne boli zbog smanjenja životna aktivnosti kao i potrebu za tuđom pomoći i njegom.

15. S obzirom da je dakle prvostupanjski sud propustio u potpunosti pravilno utvrditi sve odlučne činjenice valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

17. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc Iris Gović Penić