Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-984/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, Počiteljska 5, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćniku MĐ, diplomiranom pravniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-630/2023-99 od 21. listopada 2024., dana 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-630/2023-99 od 21. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 630,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2024. do isplate.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-630/2023-99 od 21. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 630,88 eura do iznosa od 808,75 eura (za iznos od 177,87 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2024. do isplate, te se u tom dijelu rješava :

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 177,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2024. do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 8,75 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 246,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 808,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2024. do isplate (točka IV izreke).

Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu preko dosuđenog iznosa od 246,09 eura do iznosa od 439,21 eura odnosno za ukupan iznos od 193,12 eura uvećano za zatezne kamate (točka II. izreke), dok je za iznos od 187,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tužba odbačena (točka III. izreke). Također, odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.228,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2024. do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki IV. izreke presude u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže rješenje o troškovima postupka u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno, isto u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 77 %, dok uspjeh tuženika iznosi 23 %. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 808,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Tuženik osporava pobijano rješenje te u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu. Takvi žalbeni navodi tuženika su osnovani, te je u konkretnom slučaju suda prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 154. st. 2. ZPP. Pravilno tako sud prvog stupnja u pobijanom rješenju prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu uzima u obzir iznos koji je tužiteljici pravomoćno dosuđen ranijom presudom suda prvog stupnja posl. broj Pr-5496/2018 od 3. svibnja 2021.

6. Naime, predmetnom presudom koja je u odnosu na glavnu stvar potvrđena presudom ovog suda posl. broj Gž R-1353/2021 od 24. kolovoza 2021. tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 6.319,31 kuna (sada 838,72 eura[1] ) je u cijelosti prihvaćen. Međutim, povodom revizije tuženika, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023. djelomično su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda za iznos od 439,21 eura (3.309,28 kuna), što nadalje znači da iste nisu ukinute za iznos od 399,51 eura koji iznos je ostao pravomoćno dosuđen tužiteljici.

7. Novom prvostupanjskom presudom tužiteljici je dosuđen iznos od 246,09 eura, što znači da ukupni iznos koji je tužiteljici dosuđen u postupku iznosi 645,60 eura (399,51 eura + 246,09 eura). S druge strane, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen za iznos od 193,12 eura, dok je tužba odbačena za iznos od 187,34 eura, što znači da tužiteljica u postupku nije uspjela u ukupnom iznosu od 380,46 eura (193,12 eura + 187,34 eura).

8. Kada se iznos s kojim je tužiteljica uspjela u postupku (645,60 eura) stavi u razmjer prema iznosu s kojim tužiteljica nije uspjela (380,46 eura), proizlazi da je tužiteljica u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 62,92 %, dok uspjeh tuženika glede visine iznosi 37,08%. Tužiteljica je međutim, u potpunosti uspjela sa s dokazivanjem osnove zahtjeva, iz čega dalje proizlazi da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 81,46 % (100 % osnova zahtjeva + 62,92 % visina podijeljeno sa 2), što, s druge strane, znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 18,54 %. Kada se, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha tužiteljice (81,46 %) kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, oduzme postotak uspjeha tuženika (18,54 %) kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi 62,92 % troškova koji su priznati tužiteljici. Dakle, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio uspjeh stranaka u sporu, ali to nije učinio na štetu tuženika.

9. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja tužiteljici za pojedine parnične radnje dosudio previsoke parnične troškove. Naime, podnesci od 18. ožujka 2021. i 9. studenog 2023. ne predstavljaju podneske iz Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT), već podneske iz Tbr. 8.4. OT. To iz razloga što je tužiteljica istima specificirala tužbene zahtjeve, pa kako isti ne sadrže bilo kakve druge činjenične navode ili obrazloženje isti predstavljaju podneske iz Tbr. 8.4. OT, a ne podneske iz Tbr. 8.1. OT. Stoga je za sastav tih podnesaka tužiteljici trebalo dosudio trošak u iznosu od 31,25 eura (25,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost), a ne iznosu od 125,00 eura (100,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost).

10. Također, osnovano tuženik u žalbi ističe da je tužiteljici neosnovano dosuđen trošak zastupanja na ročištu održanom 5. lipnja 2024. Naime, predmetno ročište je odgođeno na prijedlog tužiteljice radi uređenja tužbenog zahtjeva prema nalazu i mišljenju vještaka koji joj je dostavljen 6. studenog 2023., dakle šest mjeseci prije predmetnog ročišta. S obzirom da je navedeno ročište odgođeno krivnjom tužiteljice to nije bilo osnove da se tužiteljici dosudi zastupanje na tom ročištu u ukupnom iznos od 125,00 eura (100,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost).

11. Pogrešno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio i troškove sastava žalbe protiv ranije donijete prvostupanjske presude. Naime, navedenom žalbom tužiteljica je osporavala odluku o troškovima postupka u odnosu na nedosuđivanje troškova zastupanja na ročištu za objavu presude. Navedena žalba dakle, ne predstavlja žalbu protiv presude iz Tbr. 10.1. OT, već žalbu protiv rješenja iz Tbr. 10.4. OT. Stoga je za sastav iste tužiteljici trebalo dosuditi iznos od 31,25 eura (25,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost), a ne iznos od 187,50 eura (150,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost).

12. S druge strane, neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na trošak sastav podneska od 3. lipnja 2020.. Naime, predmetnim podneskom tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka tako da isti predstavlja podnesak iz Tbr. 8.1. OT kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Također, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio i trošak pristupa na ročišta na kojima se presuda objavljuje. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Pravo na naknadu tog troška izravno je povezano sa pravom na pristup sudu zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu od kada stranci počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Dakle, navedeni trošak je nužan za vođenje parničnog postupka tako da je tuženik dužan i taj trošak nadoknaditi tužiteljici (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-580/2005 od 14. prosinca 2007., Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023. i Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.).

13. Dakle, troškovi zastupanja tužiteljice po punomoćnici odvjetnici iznose 843,75 eura, a ne 1.312,50 eura koliko je to utvrdio sud prvog stupnja. Stoga troškovi zastupanja koje je tuženik, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, dužan nadoknaditi tužiteljici iznose 530,88 eura (62,92 % od 843,75 eura). Tom iznosu potrebno je pribrojiti troškove izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 100,00 eura koji se tužiteljici priznaju u cijelosti, tako da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 630,88 eura.

14. Troškovi tužiteljice iznose dakle, 630,88 eura, a ne 808,75 eura kako je to utvrdio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku, temeljem čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 630,88 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijano rješenje o troškovima sadržano u presudi u tom dijelu potvrditi.

15. S druge strane, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 630,88 eura do iznosa od 808,75 eura (za iznos od 177,87 eura), te u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

16. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23 – dalje: ZSP) i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP) priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 eura (Tbr. 3. st. 4. TSP u svezi s čl. 24. st. 4. ZSP). Međutim, kako je tuženik u omjeru od 21,99 % uspio s žalbom, valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 8,75 eura (21,99 % od priznatih 39,82 eura).

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Sudac:

Robert Jambor