Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-54/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4495/2018-72 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4495/2018-72 od 19. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.557,40 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.923,63 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. prosinca 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 250,00 EUR–a.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je neosnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 3. ožujka 2023. (list 492-494 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 11. listopada 2019. (list 257-267 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće u razdoblju od 1. ožujka 2013. pa do 31. ožujka 2018. (osim za travanj, svibanj, srpanj, rujan, studeni i prosinac 2013., siječanj, veljaču, ožujak, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i studeni 2014., travanj, svibanj, rujan i prosinac 2015., veljaču, lipanj, kolovoz i rujan 2016., veljaču, ožujak, svibanj, rujan, listopad i studeni 2017. te siječanj i veljaču 2018.) isplati ukupan bruto iznos od 1.557,40 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.736,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime razlike plaće koja ja nastala zbog neplaćenih prekovremenih sati rada u utuženom razdoblju.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženica upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženice na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb te da je u utuženom razdoblju ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen, i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima 12-24-12-48 te u radu na drugi način,

- da su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 89/12 i 89/12 – u daljnjem tekstu: KU 1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja do 31. srpnja 2013., odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU 2), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2013. pa do 31. listopada 2017. te odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17 i 12/18 – u daljnjem tekstu: KU 3), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2017. pa do 31. ožujka 2018.,

- da je odredbama iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 1 te čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 2, kao i odredbama iz čl. 35. st. 1., 2. i 5. KU 3, ugovoreno:

- da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.),

- da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.),

- da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (st. 3.),

- da je odredbama iz čl. 44. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 1 te čl. 44. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 2, kao i odredbama iz čl. 38. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 3, ugovoreno:

- da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% (st. 1.),

- da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (st. 2.),

- da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje (st. 3.),

- da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 10.),

- da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st. 12.),

- da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 14.),

- da je radi utvrđivanja ukupnog broja sati neplaćenog prekovremenog rada koji je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju, kao i bruto iznosa razlike plaće koja bi mu na ime istog pripadala, provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. listopada 2019. te njegovog dopunskog pisanog očitovanja od 7. srpnja 2020. (list 294 spisa), dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 5. svibnja 2021. (list 429 spisa) i dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 4. studenog 2024. (list 573 spisa), proizlazi:

- da potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosi 1.918,00 EUR–a[1] (14.451,17 kn),

- da bi, ako se uzmu u obzir i isplate po osnovi slobodnih dana te za slobodne dane koji su u obračunskim ispravama iskazani u različitom broju sati u odnosu na zamolbe za korištenje slobodnih dana, iz kojih nisu razvidna razdoblja u kojem su nastali prekovremeni sati za koje bi se rješenje trebalo izdati, potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog rada iznosilo 1.557,40 EUR–a (11.734,20 kn),

- da je, vezano za utvrđivanje slobodnih dana koje treba uzeti u obzir pri izračunu, uzeo u obzir one koji proizlaze iz isplatnih lista, s time da slobodni dani iskazani u evidencijama radnog vremena ne znače i da je plaćena naknada za slobodne dane (ili prekovremeni rad),

- da je slobodne dane utvrđivao na mjesečnoj osnovi, i to prema isplatnim listama, a ne prema evidencijama rada, budući da između isplatnih lista i evidencija rada postoji razlika u pogledu slobodnih dana, odnosno ne poklapaju se,

- da nije utvrđena preplata prekovremenih sati, a da ista nije razvidna ni iz dokumentacije koju je tuženica dostavila,

- da su u izračun uvršteni svi iskorišteni slobodni dani, bez uračunavanja više, odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca, budući da za višak isplaćenih prekovremenih sati za pojedine mjesece, u odnosu na stvarno odrađeni broj sati, nije moguće utvrditi kada su ti prekovremeni sati odrađeni, odnosno na koje se razdoblje odnose,

- da tuženica nije dostavila rješenja o korištenju slobodnih dana, već samo zamolbe tužitelja za korištenje istih, s time da je prilikom izračuna uzet u obzir i svaki zahtjev za slobodne dane,

- da blagdani i drugi neradni dani koji su određeni Zakonom, a koji padaju u razdoblju od ponedjeljka do petka, nisu uračunati u mjesečni fond radnih sati,

- da je tužitelj podneskom od 3. ožujka 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno drugoj varijanti izračuna vještaka, i to na način da od tuženice na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 1.557,40 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj od tuženice osnovano potražuje bruto iznos od 1.557,40 EUR–a na ime razlike plaće, a koji iznos predstavlja prekovremene sate rada u utuženom razdoblju, umanjene za iskorištene slobodne dane, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve u smislu odredaba iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 1 i čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 2, kao i odredaba iz čl. 35. st. 1., 2. i 5. KU 3 te odredaba iz čl. 44. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 1 i čl. 44. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 2, kao i odredaba iz čl. 38. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 3, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) te odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da postoji neusklađenost u pogledu slobodnih sati koje je tužitelj ostvario i koristio na ime ostvarenog prekovremenog rada jer su evidencije rada različite od obračunskih lista plaća,

- da je u obzir trebalo uzeti slobodne sate iz obračunskih lista plaća, a koje predstavljaju vjerodostojan dokument, budući je na temelju istog izvršen obračun plaće tužitelju te isplata iste,

- da u konkretnom slučaju treba primijeniti i odredbe iz čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR/09), odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR/14), a kojima je propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni te da ta evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, kao i odredbu iz čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno 135. st. 4. ZR/14, a kojom je propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. ZR/14 na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu,

- da je, s obzirom na to da obračunske isprave za isplatu plaće koje je sačinila tuženica i evidencija o prisutnosti na radu, odnosno radnom vremenu međusobno nisu suglasne, valjalo prihvatiti povoljniju varijantu za tužitelja, odnosno podatke o broju sati rada i slobodnih sati (slobodnih dana) koji su obračunati na obračunskim ispravama za isplatu plaće, i to za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencija radnog vremena nisu usklađeni,

- da je, slijedom toga, vještak pravilno obračunao i utvrdio prekovremene sate tužitelja u drugoj varijanti svog nalaza i mišljenja, sukladno kojem potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosi 1.557,40 EUR–a.

10. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

12.1.1. Konkretno, tuženica neosnovano osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, budući da su isti izrađeni sukladno odredbi iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tuženica također upire.

12.1.2. Pri tome valja dodati i da se tuženica na ročištu od 4. studenog 2024. (list 574 spisa), na kojem je vještak po zadnji put dopunski usmeno saslušan i na kojem je zaključena glavna rasprava, očitovala na način da odustaje od prijedloga za provođenjem novog financijskog vještačenja.

12.2. Isto tako, tuženica neosnovano ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno primijenio odredbe KU 1, KU 2, KU 3, ZR/09, ZR/14 i ZOO–a, iz razloga koji su prethodno detaljno navedeni.

13. Neosnovani su i preostali žalbeni navode tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., 3. i 5., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac