REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1479/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužiteljice AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Čipčiću-Bragadinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA PAVO-PROMET d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jordanovac 113, OIB: 70565662783, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika OČ, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-802/19 od 7. prosinca 2022., 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba AČ, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-802/19 od 7. prosinca 2022. i rješava:

„Odbija se prijedlog za sudjelovanje OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao umješača na strani tuženika s položajem jedinstvenog suparničara u ovom postupku.“

II. Nalaže se OČ u roku od 15 dana platiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 124,43 €.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 186,64 €.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-802/19 od 7. prosinca 2022. prihvaćeno je sudjelovanje OČ kao umješača na strani tuženika s položajem jedinstvenog suparničara u ovom postupku, sukladno odredbi članka 209. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP).

1.1. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da se radi o postupku koji je pokrenut radi pobijanja odluka skupštine društva tuženika kao zasebnom pravnom institutu u kojem slučaju iz članka 362. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22. i 114/22.; dalje: ZTD) propisuje aktivnu legitimaciju, dok je pasivno legitimirano uvijek društvo kao takvo, a što propisuje članak 363. stavak 2. ZTD-a.

1.2. Prvostupanjski sud navodi da takva tužba ne može biti podnesena protiv pojedinog člana društva, glavne skupštine ili organa koji zastupa društvo. Međutim, smatra da je, s obzirom na sadržaj odluke koja se pobija (odnosno protiv koje se potencijalno podnosi prijedlog za dopuštenje za podnošenje revizije) riječ o slučaju kad se zbog prirode pravnog odnosa pravni učinak presude odnosi neposredno i na umješača jednako kao i na parničnu stranku.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je odluka nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama.

2.1. Ukazuje na odredbu članka 201. ZPP-a, prema kojoj jedinstveno suparničarstvo postoji isključivo u slučaju ako se, prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa, spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, te se oni, u tom slučaju, smatraju jednom parničnom stranom.

2.2. Prema mišljenju žaliteljice, to što je OČ bio član uprave ne daje mu svojstvo jedinstvenog suparničara, niti mu to pravo daje činjenica da je predmetne odluke donio sam, kao član društva.

2.3. Stoga smatra da je prijedlog umješača trebalo odbiti, te predlaže preinačiti rješenje, odnosno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbi članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u okviru dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Žaliteljica pravilno navodi da pobijana odluka nema valjano obrazloženje, jer prvostupanjski sud ne navodi razloge zbog kojih smatra da bi ista imala neposredan učinak i na OČ, čime bi on stekao svojstvo umješača s položajem jedinstvenog suparničara.

7. Svoj prijedlog za priznavanje statusa umješača s položajem jedinstvenog suparničara OČ obrazlaže time što, na više mjesta, navodi da je u ime društva tuženika potpisao spornu odluku i da kao član uprave odgovara sukladno članku 428. ZTD-a za vođenje poslovnih knjiga i izradu financijskih izvješća društva.

8. No, ta činjenica ne daje OČ položaj jedinstvenog suparničara, iz razloga kako slijedi.

9. Naime, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da se tužba radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine može podnijeti samo protiv društva, a to proizlazi iz odredbe članka 357. stavka 2. ZTD-a (u vezi odredbe članka 448. ZTD-a). Prema tome, po samom zakonu član društva ne može biti tuženik u postupku radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine, neovisno o tome što, ako se utvrdi ništetnom, takva odluka nema pravni učinak (članak 357. stavak 3. ZTD-a).

10. Pri tome ovaj sud ukazuje da na strani tužitelja može biti više članova društva (odnosno dioničara), koji u tom slučaju imaju položaj jedinstvenih suparničara, no da na strani tuženika može biti samo i isključivo društvo. S obzirom na to da se tužba radi utvrđenja ništetnosti odluke glavne skupštine ne može podnijeti protiv člana društva (odnosno dioničara), isti, po samom zakonu, ne može biti niti umješač s položajem jedinstvenog suparničara u smislu odredbe članka 209. ZPP-a, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

11. Neovisno o tome što, prema odredbi članka 357. stavka 3. ZTD-a, odluka za koju se presudom utvrdi da je ništetna nema pravni učinak, takvom se presudom ništa ne nalaže članu društva ili dioničaru (pa tako niti OČ) niti ista, u odnosu na njega, ima neposredan pravni učinak koji bi imao za posljedicu obvezu da upravo on nešto učini, ne učini ili trpi.

12. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), te utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

14. Prema Tbr. 10. točka 5. Tarife, za žalbu protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife, što bi u ovom slučaju iznosilo 750,00 kn uvećano za PDV, odnosno ukupno 937,50 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 124,43 €.

15. Stoga je tužiteljici dosuđen trošak žalbe u iznosu od 124,43 €, dok je ostatak zahtjeva u iznosu od 186,64 € odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Sudac

Mladen Šimundić